“Ljudi već desetljećima odlaze, normalno je odlaziti u potrazi za boljim životom ili tko zna čime. Ali povratak – tu se ljudi pitaju zašto se ovaj vratio? I tu se događa otpor”, rekao je Đikić, radnja čijeg se romana, objavljenog u nakladi Frakture odvija u rodnom Duvnu, mjestu u Bosni i Hercegovini kojem je 1990-tih vraćeno ime Tomislavgrad.


Glavni junak je Josip Ljubas Džop koji se vratio nakon trideset godina provedenih u Njemačkoj, gdje je bio član balkanske pljačkaške bande, a trajno je obilježen time što je u ratu neizravno skrivio smrt starijeg brata, kaže se u opisu romana.




Josip Ljubas Džop želi otvoriti pekaru i peći kruh od divljeg kvasa, što je naučio u jednome od njemačkih zatvora. Nada, Džopova prva ljubav, uznemirana je jer se mora suočiti s onime koji joj je zamalo uništio život.


Mnogo je sporednih likova, a autor ih dijeli u tri grupe. U prvoj je Džop, iskra koja zapali sve, u drugoj su svi ostali – Nada, gostioničar, Jelena, gradonačelnik, a treći je lik Duvno. “Htio sam da bude lik, a ne mjesto radnje. Akter.”, kazao je autor.


“Volim taj svijet, volim te likove, privržen sam im, navijam za njih. To su moji ljudi – to sam i ja. U svakome ima malo mene”, dodao je.


Autor primjećuje da se u manjim mjestima rat još nije završio i objašnjava da rat “nije samo pucanje, granate, mrtvi i nestali”.


“To da rat nije prestao bolje se vidi u malim mjestima jer je sve kompaktnije i kondenziranije”, istaknuo je autor.


Moj je prvi svijet bio svijet Duvna. Duvno je na vrhu toga što ja imam za ispričati”, kazao je, dodavši da, iako je u Zagrebu već trideset godina, nije zapravo nikad otišao iz rodnoga mjesta.