Nagradu »Janko Polić Kamov« za najbolje književno djelo na hrvatskom jeziku ove je godine osvojio Tomislav Ribić za svoju knjigu »Dve rali zmeržnjenoga jognja«.

Žiri, sastavljen od Andreje Zlatar Violić, Velida Đekića i Nikole Petkovića u obrazloženju je napisao kako je zbirka poezije »Dve rali zmeržnjenoga jognja« pisana kao neprekinuta narativna cjelina gdje pjesma pretječe prozu i argumentirano u pitanje dovodi rodnu i vrsnu podjelu literature.

»Dokaz da je kajkavski varijetet zapravo jezik, a da je ova tvrdnja nekima skandalozna jer ne žele znati da jezik nije lingvistička nego politička kategorija, svakako je najnovija knjiga Tomislava Ribića u kojoj nema stvari, fenomena, zvuka, značenja i smisla koji se ne da izreći na kajkavštini.

Riječ je o nasušno potrebnoj virtuoznoj autorskoj artikulaciji jednakopravnog pisma na jednom od tri jezika kojega imaju sreću posjedovati naša književnost, kultura i svakodnevlje«, stoji u obrazloženju.

Finalisti

Ovogodišnji finalisti nagrade bili su, pored laureata, i Sandra Antolić (»Svojevrsna«), Denis Ćosić (»Košute su plakale bez rogova«), Tatjana Gromača (»Berlin, Pula, Varšava”) te Denis Peričić (»105 godina samoće«).

Nagrađeni Ribić iskazao je svoju zbunjenost, ali i zahvalnost na tome što je žiri prepoznao knjigu.

»Kada sam radio na njoj, prijateljica me upitala – zar pišeš za samoga sebe? Odgovorio sam joj – da, kao i uvijek. Mislio sam da knjigu ni kritika neće dobro prihvatiti, ali jest.

Namjera mi je bila napisati nekakav priručnik za buduće kajkavske pisce, a 9 pjesama iz zbirke je već nagrađeno.

Sve su te pjesme Potemkinova sela, izrazito višeslojne, i drago mi je da me je žiri, za razliku od nekih drugih stručnih sudova, jako dobro pročitao«, kazao je autor nagrađene zbirke, dok je o njoj rekao:

»’Dve rali zmeržnjenoga jognja’ je film od nepovezanih slik, zavustavljenih v cajtu kaj skupa su kajkavijana amarcordiana, konceptualni zbir o odrašćanju va malom varošu zmed leti 1964. – 1984. zprepleten z knigam, glazbum i filmi koteri su bili del odrašćanja pa ih našivavlem vu verse«…

Petković je, na samome početku, pročitao Kamovljevu pjesmu »Preludij u psovku«, a nakon toga kazao kako nikada nije bilo teže odabrati najbolje djelo.

»Uvijek iskoče dvije do tri knjige, pa mi oštetimo samo dvije, a ove godine oštećene će biti četiri knjige, odnosno četiri književnika«, kazao je bivši predsjednik Hrvatskog društva pisaca koji je, zajedno s Đekićem, pročitao obrazloženja stručnog žirija nagrade te dobitniku dodijelio statuu i novčanu nagradu u iznosu od deset tisuća kuna.

Nakon svečane dodjele u vili Arko, upriličen je i domjenak u čast laureata.

U čast Kamova

Nagrada »Kamov« dodjeljuje se od 2014. godine za najbolje književno djelo, odnosno roman, zbirku kratkih priča, poeziju ili dramu čije prvo izdanje mora biti objavljeno na hrvatskom jeziku i izdano kod izdavača registriranog u RH.

Nagrada je nazvana u čast hrvatskog književnika Janka Polića Kamova i dodjeljuje se na njegov rođendan, 17. studenoga, a promiče inovativnost u stilsko-jezičnom ili u tematskom smislu.

Nagradu je utemeljilo i dodjeljuje Hrvatsko društvo pisaca, a laureati od 2014. do 2021. su Luka Bekavac (roman »Viljevo«), Marko Dejanović (roman »Karte, molim!«), Ivana Rogar (zbirka priča »Tumačenje snova«), Zoran Roško (roman »Minus Sapiens«), Igor Mandić (knjiga »Predsmrtni dnevnik«), Borivoj Radaković (roman »Hoćemo li sutra u kino«), Neven Ušumović (knjiga »Zlatna opeklina«) te Martina Vidaić (zbirka poezije »Trg, tržnica, nož«).