Spušta se ljetna noć. Visoki zidovi trgovačkog centra američkog grada od oko 400.000 stanovnika – zidovi koji se katkada mogu pričinjati običnom bajkom…«, ovako počinje »Američka tragedija« Theodorea Dreisera, koju citiramo prema hrvatskom prijevodu Berislava Grgića (odabrana djela priredio je 1982. riječki »Otokar Keršovani«).

Te rečenice kao da sažimaju ono o čemu je pisao ovaj američki književnik i novinar čija se 150. godišnjica rođenja navršava ove godine. Kao Theodore Herman Albert Dreiser rođen je 27. kolovoza 1871. u strogo katoličkoj obitelji u Terre Hauteu, u Indiani, od roditelja Sarah i Johna Paula Dreisera.

Otac je bio njemački imigrant iz Mayena u gorju Eifel, dok je majka bila iz mnemonitske seljačke zajednice kraj Daytona u državi Ohio – koja je se odrekla zbog udaje za Johna Paula i preobraćenja na katoličanstvo. Theodore je bio dvanaesto od trinaestero djece. Popularni kompozitor tadašnje zabavne glazbe Paul Dresser (rođen kao Johann Paul Dreiser) bio je njegov stariji brat.

Od 1889. do 1890. pohađao je Indiana University, ali ga je kasnije napustio. Kad je 1892. Dreiser započeo svoj novinarski rad, počeo je primjećivati određeni, vrlo čest oblik zločina u Sjedinjenim Američkim Državama.

Činilo se da ga pokreće činjenica da svaka mlada osoba ima urođenu ambiciju da postane, financijski ili društveno, netko. »Lov na uspjeh postao je bolest« s čestim rezultatom posebno američke vrste zločina, oblika »obojstva za novac«, primijetio je Dreiser.

Naturalist po književnoj metodi i mehanicističkom fatalizmu svojega pogleda na svijet, stvorio je niz opsežnih romana u kojima daje sumornu sliku suvremene Amerike. Radnja njegovih romana vezana je za razvoj i moralnu degeneraciju snažnih i ambicioznih osobnosti.

Razbijanje mita o »američkom snu«, analiza novca kao vodećeg pokretača ljudskih sudbina, tragična propast ambicioznih junaka u sukobu s vladajućim konvencijama društva, neke su od temeljnih preokupacija proza Theodorea Dreisera.

Njegov prvi roman, »Sestra Carrie« (1900.), kazuje priču o ženi koja napušta svoj provincijalni život zbog odlaska u velik grad gdje vodi neobuzdan život. Isprva bez velikog uspjeha, knjiga je kasnije stekla značajnu reputaciju – priča je 1952. adaptirana za film u režiji Williama Wylera, s Laurenceom Olivierom i Jennifer Jones u glavnim ulogama.

Uslijedili su roman »Novčar« (1912.), »Titan« (1914.) i »Genij« (1915.). U svojem najpoznatijem djelu »Američka tragedija« (»An American Tragedy«, 1925.) prikazao je sukob između junaka i društva u kojem je novac mjerilo uspjeha, što nužno navodi na zločin.

»Američka tragedija« filmovana je 1951. kao »A Place in the Sun« u režiji Georgea Stevensa, s Montgomeryjem Cliftom, Elizabeth Taylor i Shelley Winters u glavnim ulogama.

Dreiser ne moralizira, nego pokazuje logiku zbivanja koja vodi u prijestup. Ovaj pisac je često bio primoran na borbu protiv cenzure jer su njegovi opisi nekih aspekata života, kao seksualni promiskuitet, vrijeđali vlasti i javno mišljenje.

Politički, Dreiser je bio aktivan u nekoliko pokreta protiv društvene nepravde, kao što je bio linč Franka Littlea, jednog od lidera udruženja Svjetskih industrijskih radnika (Industrial Workers of the World), zatim slučaj Sacco i Vanzetti, deportacija Emme Goldman i osuda sindikalnog vođe Toma Mooneyja.

Godine 1931. Dreiser je vodio Nacionalni komitet za obranu političkih zatvorenika (National Committee for the Defense of Political Prisoners). U rudarskom području jugoistočnog Kentuckyja primio je svjedočenja rudara iz Pinevillea i Harlana o nasilju koje nad radnicima i sindikatima provode upravitelji rudnika ugljena.

Theodore Dreiser bio je uvjereni socijalist te je napisao više djela iz političke publicistike, kao što su »Dreiser gleda prema Rusiji« (1928.), nakon puta u Sovjetski Savez 1927., i dvije knjige koje donose kritički prikaz kapitalističke Amerike: »Tragična Amerika« (1931.) i »America Is Worth Saving« (1941.).

Zbog njegove vizije kapitalizma i budućeg svjetskog poretka sa snažnim američkim vojnim diktatom i naglašene kritike američke vanjske politike, postao je neomiljen u službenim krugovima. Premda su njegovi politički manje radikalni prijatelji, kao H. L. Mencken, Dreiserov odnos s komunizmom smatrali »nebitnom pojedinosti u njegovu životu«, Dreiserov biograf Jerome Loving bilježi da su njegove političke aktivnosti od ranih 1930-ih »bile u jasnom skladu s navodnim komunističkim ciljevima u vezi radničke klase.«

Dreiser je imao ogroman utjecaj na generacije koje su ga pratile. Alfred Kazin opisao je Dreisera kao »jačeg od bilo koga drugog iz njegovog doba, i u isto vrijeme više žestokog: većeg od svijeta koji je opisao, ali značajnog kao i ljudi u njemu,« dok je Larzer Ziff primijetio da je Dreiser »uspio više nego bilo koji od njegovih prethodnika ili nasljednika u ostvarenju velikog američkog romana.«

Iako se prigovara njegovu izrazu, Dreisera zbog širine koncepta i fabule njegovih romana smatraju jednim od najznačajnijih američkih pisaca 20. stoljeća.

Čuveni književni kritičar sredine 20. stoljeća Irving Howe o Dreiseru je govorio kao o »jednom od američkih velikana, jednom od rijetkih velikana koje je Amerika imala.«

Britansko mišljenje o Dreiseru poteklo je od izdavača Ruperta Hart-Davisa: »Knjige Theodora Dreisera dovoljne su da me izbace iz kolotečine, bez obzira na njegova pisma – taj nemaran naduti stil koji opisuje beskrajne poslovne dogovore, sa zavođenjem na svakih sto stranica kao blagim olakšanjem. Ako je on veliki američki romanopisac, dajte mi svaki put braću Marx.«

Jedan od najvećih Dreiserovih zagovornika tijekom njegova života, H. L. Mencken, izjavio je »da je on velik umjetnik, te da niti jedan drugi Amerikanac njegove generacije nije ostavio tako značajan trag u nacionalnoj književnosti.

Američka literatura, prije i poslije njegova vremena razlikovala se skoro kao i biologija prije i poslije Darwina. Bio je čovjek velike originalnosti, dubokih osjećaja i nepokolebljive hrabrosti. Svi mi koji pišemo bolji smo jer je on živio i nadao se.«

Dreiser je umro 28. prosinca 1945. u Hollywoodu.