MALI LOŠINJ – Mnoge je sugrađane iznenadilo kada su doznali za prevoditeljsko-spisateljski rad Dubravka Balenovića, nekad istaknutog podvodnog ribolovca, u kojemu je bio državni prvak i reprezentativac, potom i izbornik reprezentacije, po struci geologa, profesionalnog ronioca, pa i predsjednika Izvršnog vijeća Općine Cres-Lošinj.

Nakon što je prije devet godina objavio prijevod putopisa »Ogled i zapažanja o otocima Cresu i Lošinju« Alberta Fortisa iz 1771. godine, Balenović se na prijedlog istraživača otočne povijesti Julijana Sokolića uhvatio rada na prijevodu knjige »L’isola marinara« koju je 1951. godine u Italiji objavio Giovanni Gerolami, a predstavlja važnu sintezu djela o povijesti Lošinja, naročito pomorskoj.

More i brodovi

Nakon tri godine rada, u Lošinjskom muzeju, ustanovi koja je nakladnik, predstavljen je prijevod Gerolamijevog djela pod nazivom »Otok pomoraca«. Gerolami (Mali Lošinj, 1892. – Trst, 1972.) je rođen kao Gerolimich, što je talijanska varijanta lošinjskog prezimena Jerolimić, a u doba fašizma prezime je ovoj obitelji dodatno preinačeno kako bi se zatro hrvatski korijen. Po struci je bio ekonomist, ali sa silnim afinitetom prema moru i brodovima, pa je radio u tršćanskim tvrtkama vezanima za pomorstvo. U slobodno je vrijeme prikupljao podatke o povijesti rodnog kraja i nakon desetak godina rada uspio ih »ukoričiti«. Opisana je povijest Lošinja, obrađena svjedočanstva i dokumenti o razvoju lošinjskog pomorstva, a posebnu vrijednost imaju statistički prilozi, od kojih najveću popis brodova u (su)vlasništvu Lošinjana, odnosno brodova izgrađenih u lošinjskim škverovima.

Napomenuvši da to ne umanjuje vrijednost djela, Balenović je na predstavljanju istaknuo to da je u Gerolamijevom izvorniku zapostavljen hrvatski kulturni život u drugom dijelu 19. stoljeća, što pripisuje nastanku knjige u vrijeme zategnutih odnosa između Italije i Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Govoreći o radu na prijevodu, Balenović je rekao da se tim poslom bavio na Velim Srakanama, samotnom otočiću gdje mnogo boravi, da mu je u »borbi« s izvornim tekstom, kićenim jezikom kakav suvremeni Talijani ne rabe, pomogla Arlen Abramić, dok mu je Marijana Dlačić pomogla stilski doraditi hrvatski tekst.

Trajna vrijednost
Dlačić je, uz Zrinku Ettinger Starčić, ravnateljicu Lošinjskog muzeja, urednica knjige, a sudjelovala je i poglavljem »Kako čitati Gerolamija«, u kojemu je napomenula da se autor izvornika služio prvenstveno ranijim kronikama, autora Martina Botterinija, Gaspara Bonicellija, Mattea Nicolicha i Melchiadea Budinicha, a ne znanstvenim izvorima, što predstavlja određenu manjkavost knjige, iako ne toliku da bi mogla smetati prosječnom čitatelju. Osim tog poglavlja – dakako i jezika – u odnosu na izvornik, ovo se izdanje razlikuje i uvodom dr. Julijana Sokolića, čiji je osvrt na knjigu pročitala Zrinka Ettinger Starčić. Ovo je predstavljanje uklopljeno u festival Losinava Turističke zajednice Lošinja, pa je posjetitelje pozdravio i direktor TZ-a Dalibor Cvitković, izrazivši zadovoljstvo što će, nakon festivala, ova knjiga ostati kao trajna vrijednost.