RIJEKA – Čovjek samo srcem dobro vidi. Ono bitno očima je nevidljivo – ovo je samo jedan od brojnih inspirativnih iskaza koje možemo naći čitajući svjetski poznati roman »Mali princ« francuskog pisca Antoinea de Saint Exupéryja. Roman je preveden na brojne svjetske jezike i jedan je od najprodavanijih na svijetu, a doživio je i brojne adaptacije u raznim oblicima, što samo pridodaje vrijednosti univerzalne i općeljudske, svima nam znane, priče o princu i njegovoj ruži.

Upravo popularnost toga romana razlog je zašto će ova posebna priča koja transcendira važne poruke dobiti svoja čitanja na više svjetskih jezika, kao i svoj književni prijevod na čakavski dijalekt hrvatskoga jezika. Za pokretanje te hvalevrijedne priče zaslužan je Svetozar Nilović Tozo, suosnivač i voditelj riječkog Peek & Poke muzeja, koji je rekao kako se ideja za ovakvu vrstu projekta rodila prošle godine u vrijeme »lockdowna«, kad su se s balkona jedne zgrade čitale slikovnice uz projekcije na obližnji neboder, a tom je prigodom riječki glumac Lucio Slama čitao »Malog princa« na istarsko-venetskom dijalektu. Nakon toga, Nilović je, kako kaže, dobio češko izdanje poznatog romana te je odlučio »stvoriti kolekciju čitanja« »Malog princa« na svjetskim jezicima; svaki posjetitelj Peek & Poke muzeja pročitao bi ulomak iz tog djela na vlastitome jeziku ispred kamere, što bi se kasnije objavilo na internetu.

Kao da su doma

– Ideja je bila da napravimo jedan mali program u kojem je naglasak na djeci i građanima općenito, stoga smo pozvali sve zainteresirane preko društvenih mreža da čitaju dijelove »Malog princa« na onim jezicima koji se mogu čuti u našem gradu. Kako ima više jezika na kojima bi trebalo čitati to svjetski poznato djelo nego poglavlja, poglavlja smo odlučili podijeliti na dva jezika. Posebno mi je drago što se u projekt uključio i Erasmus, pa će svi strani studenti koji borave u Rijeci moći čuti »Malog princa« na vlastitom jeziku te se tako osjećati kao da su na trenutak doma, a zapravo su zaista u pravome gradu različitosti, Rijeci – rekao je Nilović.

Osim Lucia Slame koji je »Malome princu« dao istarsko-venetski zvuk, ostali pojedinci koji će čitati ulomke iz romana »Mali princ« su Cassandra Burassa-Slama (francuski), Melita Nilović (hrvatski), Mirko Soldano (talijanski), Gyongyi Trampuz (mađarski), Marin Stradiot (slovenski), Nada Križan (norveški), Natalia Marčelja (ruski), Frida Šarar (srpski), Lorena Tock (nizozemski), Beta Došen (njemački), Carlota Rodrigeus (portugalski), Maria Elena Croituru (rumunjski), Mirsad Anadoli (turski), Nermin Fathi (farsi), Dorota Sadurska (poljski), Blanka Havelka (češki), Ville-Vikko Harkonen (finski) te Vedrana Lisica Pavlović i Julian Bonpland Mignaqy na španjolskom, odnosno argentinskom.

Očuvanje jezika

Kako je Nilović pojasnio, projekt je u fazi realizacije, stoga će se djelo čitati na još par jezika, s time da će posljednje poglavlje »Maloga princa« Tea Perinčić čitati na čakavskome. Ulomak koji će čitati na čakavskom dio je jedne veće cjeline, čakavskog književnog predloška na čijem se prevođenju radi i koji će se uskoro moguće i objaviti. To će čakavsko izdanje biti ujedno i drugo izdanje »Malog princa« na nekom od hrvatskih dijalekata, nakon onoga na kajkavskom. Kako je Tea Perinčić pojasnila, prevođenje na čakavski idiom je pokušaj očuvanja tog mahom usmenog i prečesto, danas, arhaičnog jezika, koji je kao dinamična i živa pojava podložan promjenama, stoga prevođenje na čakavski, kao i prevođenje općenito, nije jednostavan proces.

– Iako prevodim na vlastiti, materinski, jezik, tj. idiom koji cijeli život koristim, izuzetno mi je teško. Budući da je jezik »živi organizam« koji je podložan stalnim promjenama, ponekad mi je teško raspoznati kod određene riječi radi li se o nekoj riječi koja je iz govora mjesta iz kojeg dolazim ili mi je jednostavno »ušla u glavu« iz neke druge inačice, odnosno drugog mjesnog govora čakavskog dijalekta. Osim toga, neke stvari se ne mogu prevesti samo s jednom riječi, stoga se koristim i doskočicama, tako da ponekad vrlo opisno i s više riječi prevedem neku situaciju, a kad ni to nije moguće, posežem za nekom riječi iz standarda. Također, mnogi izrazi u čakavskome vezani su za neke prošle, tradicijske oblike življenja, a s druge strane je siromašan onim terminima koji se vezuju za život suvremenog čovjeka, stoga i u tom slučaju posežem za riječima iz standarda – kazala je Perinčić.

Bogatstvo dijalekata

Kako je dalje rekla, iako koristi čakavski idiom u svojem svakodnevnom govoru, onom mjesta Studene, s roditeljima ili bliskim prijateljima, postoji i puno veći, »zamagljeni« dio vokabulara, tj. govora koji treba rekonstruirati ne bi li se dosjetila kojeg čakavskog ekvivalenta za određenu riječ u standardu, a ponekad treba i nečiju pomoć, odnosno savjet.

– Ako se dogodi da se ne mogu prisjetiti koje čakavske riječi ili pak fraze, tražim savjet starijih čakavaca, moje none ili kojih drugih poznanika. Naravno, tu je i Facebook grupa »Udruga Beseda« u kojoj se može naći zanimljivih savjeta koji u krajnosti i potaknu određeno leksičko rješenje. Naravno, nakon završetka prijevoda tražit ćemo i recenziju od stručne osobe, tj. dijalektologa koji bi pregledali tekst i akcentuirali ga, istaknula je Tea Perinčić.

Osim govora mjesta Studene, koji će Perinčić koristiti u prijevodu onih dijelova gdje pisac govori u prvome licu jednine te u dijelovima u kojima progovara Mali princ, manji dijelovi u kojima se pojavljuju ostali likovi bit će prepušteni gostima koji dolaze iz raznih dijelova primorja – grobničkog, omišaljskog, kraljevičkog, lovranskog, kastavskog, loparskog, creskog, praputnjačkog, krčko-krasičkog – koji će tako predstaviti sve bogatstvo i svu posebnost čakavskog narječja, odnosno njegovih mjesnih govora.