Izdavačka kuća Studio TiM iz Rijeke objavila je dva nova naslova za mlade čitatelje, romane Sonje Smolec »Predskazivač 2 (Prijatelj)« i Katarine Solomun »Jesmo li još uvijek prijateljice?«.

Kako kaže izdavačeva napomena, »Predskazivač 2 (Prijatelj)« drugi je nastavak znanstveno-fantastične trilogije književnice Sonje Smolec.

– Dana 22. siječnja 1998. pokrenut je kontroverzan projekt A.N.R.A.D. zahvaljujući kojem je mladi doktor Ivor Horvat izliječen od Alzheimerove bolesti. I kada je sve konačno »sjelo na svoje mjesto«, dr. Horvat pronađen je mrtav ispred svog ureda na Zavodu za humanu genetiku. Za sobom je ostavio trudnu suprugu i petogodišnjeg sina Marka. Neobične pojave koje su uslijedile u Ivorovu životu nakon što je izmijenjen njegov genski kod, naslijedio je i njegov sada osamnaestogodišnji sin. Marko je, naime, u stanju izazvati vizije pomoću gitare koja postaje medij te neobične komunikacije. Međutim, nepoznat Prijatelj koji mu se počinje javljati putem e-maila, naslutio je njegove sposobnosti i želi s njim stupiti u kontakt. Jesu li njegove namjere posve iskrene? Što se krije iza ponuđene pomoći? Želi li netko nastaviti davno započeti projekt A.N.R.A.D., koji je pokrenula vrhunska stručnjakinja dr. Irena Kalinski? Je li Marko uistinu u životnoj opasnosti? Zajedno s Markom i Prijateljem čitatelj kreće u obilazak zagrebačkih kvartova, a dinamična i napeta radnja izmjenjuje se na relaciji Zagreb – Samobor – kaže izdavač.

Roman »Jesmo li još uvijek prijateljice?« prati Miju i Leu, najbolje prijateljice još od vrtića.

– One idu u istu osnovnu školu, u isti razred, sjede u istoj klupi i namjeravaju upisati istu srednju školu. Zajedno treniraju odbojku, provode svaki slobodan trenutak, gledaju filmove, isprobavaju kozmetiku i zajedno prkose roditeljima. No jedan rođendan sve će promijeniti. Laž, optužbe, prijetnje i izdano povjerenje trajno će narušiti njihovo prijateljstvo. Ovaj roman o odrastanju u gradskom kvartu među 25-katnim neboderima donosi nam i priču o ne baš uvijek idiličnoj svakodnevici: tata je ostao bez posla u brodogradilištu, bolesnoj susjedi povremeno treba donijeti namirnice iz obližnjeg trgovačkog centra, iz kvartovskih kafića trešti muzika, a ispred lokalne trgovine koja Miju podsjeća na kokošinjac poredani su tzv. nevidljivi koji ispijaju tugu svakodnevnog života. Međutim u neboderu živi i zgodni susjed… – kaže izdavač.