Na originalan je način Korana Svilar (ranije Serdarević) pristupila u hrvatskoj književnosti opravdano sve zastupljenijoj temi nezavidnog položaja žene u našem društvu, kako u prošlosti, tako i u sadašnjosti. Naime, dok većina autorica (i tek poneki autor) za obradu te teme odabire okvire tipične za društveni ili obiteljski roman, Svilar je u prvoj svojoj knjizi objavljenoj pod novim prezimenom ponudila vrlo zanimljivu priču koja na svom početku zaista i kreće tim, nazovimo ih, utabanim stazama, ali se zatim lagano pretvara u dojmljivu i napetu psihološku analizu s laganim primjesama trilera, čak i natruhama horora, mada do tog krajnjeg otklona ipak, na svu sreću, ne dolazi.

Trudna maturantica

Srž priče je ovo – Eva Lanč ljepuškasta je maturantica koja koji mjesec prije kraja školske godine ostaje u drugom stanju i to nedugo nakon što je prekinula trogodišnju sretnu ljubavnu vezu s Karlom. Njezina majka Una, koja je nakon pred desetak godina raspadnutog braka sama odgojila Evu i njezinu četiri godine stariju sestru Saru, ne želi ni čuti da joj mlađa kći ima dijete i traži od nje pobačaj. Ljutita Eva odlučuje dijete roditi iz inata, kako bi majci pokazala kakva treba biti prava majka. Povjerava se razrednici Nikolini, također rastavljenoj četrdesetogodišnjoj ženi bez djece. Nikolina, koja je oduvijek imala razumijevanja za mlade, svojoj učenici odlučuje pomoći tako što će je primiti u svoj stan gdje može biti sve dok ne rodi, pa i nakon toga, obećaje joj. Eva, u želji da što jače povrijedi majku čije ponašanje ne razumije, prihvaća ponudu. U visokom stadiju trudnoće živjet će ne u obiteljskom domu već kod razrednice! Naizgled, sve je u redu. No, stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine…

Životni likovi

Naravno, otkrivati pojedinosti ovog kratkog (135 stranica) romana ne bi bilo pošteno ni prema autorici, ni prema onima koji sami žele saznati što se dogodilo. Ono što svakako treba reći je da je autorica stvorila zanimljivo djelo s itekako životnim i realnim likovima. Priča počinje u trenutku kad Eva već boravi kod Nikoline koja je uzela bolovanje da bi o njoj brinula. Nakon te uvodne epizode slijedi još njih šesnaest kroz koje ćemo se vratiti što u prošlost kako bi shvatili što je sve dovelo do tog trenutka, što u budućnost iz koje ćemo saznati kako je sve privedeno kraju. Pritom će Svilar »riječ« davati ne samo Evi i Nikolini koje su glavne protagonistice ove priče već i nesretnom Karlu, zbunjenoj i agresivnoj Evinoj majci Uni i brižnoj Evinoj starijoj sestri Sari koja joj u tim trenucima postaje najjači oslonac. Kroz njihove ćemo priče saznati i shvatiti pozadinu obiteljskih odnosa u obitelji Lanč, kao i razloge rastave brake Nikoline i Vladimira, a te lomove u obiteljima pratit će u pozadini i skice karakteristika suvremenog hrvatskog društva, pa će na vidjelo izaći pojedinosti poput bolesne opterećenosti poslom i zaradom, bijega u vjeru kao mogućnosti lažnog izlaza iz poteškoća, nezdravog svijeta društvenih mreža (posebno za mlade), slabosti hrvatskog prosvjetnog sustava koji od prosvjetara stvara birokrate koji zaista i nemaju vremena za ljudskiji kontakt s učenicima…

Analize života mladih

Možda je najdojmljiviji trenutak ovog romana, ujedno i svojevrsna poruka, scena kada Eva doživi emocionalni slom i prvi put zaplače pred Nikolinom, a govoreći o tim grčevitim jecajima autorica kaže: »Plakala je jer je netko stariji želi čuti«, te prenoseći nam Evin unutrašnji monolog prije tih suza kaže: »Mama nikad ne pita jesam li dobro. Nikad ne sjedne preko puta da samo sluša. Ne znam je li ikada čula što joj govorim, a da nije u glavi već imala svoju istinu. Zašto je tako, mama?« – pita Eva. Ovakvih dobrih analiza života mladih u ovom je romanu još poprilično (»Moraš van, a vani je nekad čisti pakao«, kaže u jednom trenutku Eva govoreći o izlascima i načinu života današnje mladeži), a svakako je pohvalno što autorica vrlo uspješno izbjegava bilo kakvu crno-bijelu podjelu pa je, primjerice, Eva itekako svjesna da je ona kriva za kraj veze s Karlom koji ju je volio i voli, a isto je tako i Nikolini jasno kako je za krah njezinog braka s Vladom kriva tipična bračna dosada i zasićenost, ali i ona sama jer je prva i predložila kraj veze koja bi, s obzirom na Vladinu posvećenost vjeri, trajala do smrti nekog od njih.

Sve u svemu, »Soba za djevojčice« dobar je i hrabar iskorak iz uobičajenih tematskih kanona književnosti o položaju žena u Hrvatskoj. Uz vrlo dobro iskazano prijeteće ozračje koje prema ženi u slučaju ove priče stvara žena, pomalo je za ovu tematiku neuobičajeno i to da su u prvom planu ne pogreške muškaraca (koji su, uglavnom, nužno zlo) već nesavršenosti i nedostaci žena, koji u slučaju ove priče vode u probleme.

O autorici

Korana Svilar (Serdarević) rođena je 1982. godine u Zadru. Godine 2006. diplomirala je hrvatski jezik i književnost te komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pri završetku studija od 2007. do 2010. radi kao novinarka Večernjeg lista i priloga Obzor, pišući ponajviše u rubrici kulture. Godine 2008. započinje paralelno s novinarstvom raditi kao nastavnica hrvatskog jezika. Dvije godine kasnije Serdarević je na mjestu izvršne urednice i novinarke portala Vip.hr, te suradnica kulturne rubrike tjednika engleskog jezika za sinkronizaciju i prepjev pa prevodi animirane filmove Disneyja, Sonyja, Pixara i dr. Od godine 2014. u stalnom je radnom odnosu kao profesorica mentorica u zagrebačkoj XII. gimnaziji. Jedna je od autorica integriranih udžbenika iz hrvatskog jezika za gimnazije u izdanju Školske knjige. Suautorica je i jedna od voditeljica projekta za poticanje čitanja među mladima »Pisci u školskim klupama«.

Na Večernjakovu natječaju za kratku priču 2013. godine pričom »Kravosas« osvojila je prvu Nagradu »Ranko Marinković«, a istu je nagradu osvojila ponovo 2016. godine pričom »Molim vas, pričekajte«. U prosincu 2013. godine kratkom pričom »Ptice« osvojila je prvu Nagradu »Zlatko Tomičić« na natječaju Književnog kluba Karlovac. S pričom »Franka« ulazi u uži izbor za regionalnu književnu nagradu »Vranac« 2014. godine. Godine 2018. dobitnica je regionalne nagrade Ulaznica za priču »Srećonoša«.

Nakon objavljivanja kratkih priča u periodici, godine 2015. u izdanju Frakture izlazi joj zbirka kratkih priča »Nema se što učiniti«, koja je za tu godinu nagrađena stimulacijom za najbolja književna ostvarenja od strane Ministarstva kulture RH. Priče su joj prevedene na engleski, njemački, talijanski, makedonski, slovenski i ukrajinski jezik. U studenom 2017. u izdanju Frakture objavljuje prvi roman »Eksperiment Irene Tot«, koji je bio u finalu prestižne t-Portalove nagrade za roman godine. U siječnju 2021. u izdanju Frakture objavljuje drugu zbirku priča »Gušterov rep«, a ove godine i svoj drugi roman »Soba za djevojčice«.

Sudjelovala je na mnogo hrvatskih, ali i međunarodnih književnih festivala, od kojih se izdvajaju Festival europske kratke priče, Cuirt International Festival of Literature u Irskoj i Vilenica u Sloveniji 2016. godine. Osim kao autorica, aktivna je i kao moderatorica na književnim festivalima i događanjima u zemlji. Članica je Hrvatskog društva pisaca.