Sanja Modrić predstavila je svoju knjigu / NL arhiva
Kako je kazala Sanja Modrić, knjiga je nazvana po igli da se pokuša sastaviti rastavljeno, pili da se odreže škart i ravnalu da se točno izmjeri
povezane vijesti
ZAGREB – »Da, novinar mora biti pristran, ali pristran na strani ljudskih prava, onoga što je kao vrijednost ispravno. I ne, nismo svi isti, neki su u društvu ‘nevidljivi’. I da, o ukusima se mora raspravljati jer to je pitanje promocije određenih vrijednosti, civilizacijskih dosega nekog društva« – tim je riječima Sanja Modrić, jedna od naših najutjecajnijih i najčitanijih novinarki, govorila o svojoj knjizi »Igla, pila, ravnalo« koja je predstavljena u Laubi u Zagrebu i koja sadrži izbor autoričinih kolumni.
Knjigu su predstavile profesorica ustavnog prava Sanja Barić, književnica Ivana Bodrožić i urednica Jelena Pavić Valentić, a govoreći o radu Sanje Modrić one su istaknule kako je riječ o novinarki koja nastupa čistom emocijom i zato je godinama toliko čitana, kad otvori neku temu, zadnja odustaje i »k’o sivonja ustraje na temi sve dok je ne raščereči do kraja«.
Špajza novinskih priča
– Knjiga sadrži odabir kolumni, odnosno »špajzu novinskih priča«, kako kaže sama Sanja Modrić. »Pitala sam se treba li ih uopće izdati kao knjigu. Te su kolumne imale ili nisu imale utjecaj onda kada su bile objavljene. No, eto, nagovorili su me«, rekla je autorica.
No upravo je u tome stvar, objasnila je Ivana Bodrožić – naime, upravo su novinski tekstovi najbolja kontekstualizacija jednog vremena. »Nije to književnost, koliko god svjedočila o nekoj eri, nego su to upravo novinski tekstovi. Kao što povijest ne daje cijelu istinu i kontekst, nego to bolje čini umjetnost, jednako tako i ova vrsta diskursa daje najbolji kontekst jednog vremena. U njima se vidi »who is who« u nekoj eri, vidi se kako su se razvijale ideje u jednom društvu, a to je i mjerilo objektivnosti«, kazala je Bodrožić.
Profesorica riječkog Pravnog fakulteta Sanja Barić govorila je o tome kako ljudska prava, kojima se uvelike u svojim tekstovima Sanja Modrić uvijek bavila, nisu ideologija. »Ljudi su često spremni polemizirati oko ideologija, jako vole ‘tržište ideologija« na kojemu su i politika i vjera i tako dalje, no osnovna ljudska prava nisu ideologija. To je onaj okvir koji daje Ustav, čija je svrha što širi prostor slobode pojedinca. Kako bi rekao riječki nadbiskup Mate Uzinić, i kršćanstvo je na tržištu ideologija, ali Ustav nije«, kazala je prof. Barić.
Ona je ispričala i anegdotu, kad je kao vanjska članica saborskog Odbora za Ustav bila na jednoj jedinoj sjednici u mandatu, a primala je za to naknadu (koju je kasnije donirala).
– Sanja Modrić me tako »oprala«, to je bila prava katarza, napokon mi je netko javno dao šamarčinu. Baš sam bila sretna da je bila toliko objektivna prema meni, kazala je prof. Barić.
O novinarstvu
Sama autorica, nekad novinarka Novog lista, kaže kako joj je novinarstvo ipak mnogo više dalo nego joj je uzelo, iako to nije nimalo glamurozan posao, nego posao u kojem ljudi rade kao mravi, jedu jednom dnevno, a sve zajedno baš i nije dobro plaćeno.
– Pritom je važno ljudima reći da je ono što misle ispravno i da se ne boje naglas izgovoriti svoje misli. Nije poanta u tome da se »objektivno« ograđujemo. Bojim se da se takvo novinarstvo ne povuče u zadnje klupe pred onim koje reklamira lijekove, kockarnice i štetne politike, koje mlati praznu slamu ili vodi vesele emisije pozivajući slušatelje da podijele svoje britke misli o jedenju slatkiša ili da u eteru oponašaju glasanje goluba. Bar to je ono što, na koncu konca, ipak valja s ovom ne-knjigom, nazvanom po igli da se pokuša sastaviti rastavljeno, pili da se odreže škart i ravnalu da se točno izmjeri, kazala je Sanja Modrić.