Gluma i mediji

Riječki studenti interpretirali poeziju poznatih autora

Katarina Bošnjak

Foto Nikola Blagojević

Foto Nikola Blagojević

U Gradskoj knjižnici Rijeka održana večer uz poeziju sa studentima druge godine studija Gluma i mediji



U Gradskoj knjižnici Rijeka održan je susret posvećen poeziji na kojemu su studentice i studenti druge godine prijediplomskog studija Gluma i mediji Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci izveli interpretacije više pjesama različitih autora.


Kako je objasnila mentorica, glumica Zrinka Kolak-Fabijan, koja predaje kolegije Akcentologiju i Scenski govor, nastup mladih glumica i glumaca zapravo je njihov rad iz scenskog govora.


– Radimo poeziju moderne, dakle od kraja 19. pa do sredine 20. stoljeća, a sve su to vrhunski pisci. Važno nam je da glumci imaju ovakva događanja jer im je to potrebno kako bi se suočili s publikom, to je ono što ih sutra čeka u životu – suočiti se s publikom koja je ponekad blizu, nekada jako daleko, s novim prostorom i akustikom koja je loša ili dobra, to su sve stvari koje su njima za njihov posao i budući rad jako važne, istaknula je Kolak-Fabijan.




Publici su se predstavili Matea Tkalčević, Sara Bunić, Klara Šoštarić, Mateo Zvono, Mare Šimić i Tea Sekelj, a neke od pjesama koje su izveli su »Pogledi u praskozorje« Tina Ujevića, »Poslije rastanka« Jozefine Dautbegović, »Naša kuća« Miroslava Krleže, »Pratnja« Antuna Šoljana te »Rijeka i more« Vesne Parun.


Premda su tek druga godina studija, primjetno je kako su studentice i studenti već formirali svoje osobne stilove i prepoznatljiv stil izvedbe i interpretacije pjesama, a u publici su uspjeli izazvati emociju i uzdrmati prostor knjižnice.


Kako je objasnila studentica Mare Šimić, književnost moderne je jako bliska njihovoj klasi i sadrži neke od njihovih najdražih autora, a tematski su pjesme podijelili na »bol« i »ljubav« kako ne bi sve bilo samo tužno ili samo veselo, čime smatra da podjela na neki način reflektira i život.


– Prošle godine smo se bavili drukčijim tipovima tekstova, ovo su kraći, ali dosta teški tekstovi i jednostavno trebamo biti sposobni unijeti emociju i prenijeti je na publiku koliko god je to moguće. Time smo se bavili cijeli semestar – kako prenijeti emociju dok stojimo u mjestu i ne lamatamo rukama, tako da sve bude sadržano u glasu, zaključila je Šimić.