RIJEKA – Završio je još jedan Vrisak. Brojka ispred naziva sajma kaže 16., a budući da se malo još tko sjeća prijepora oko činjenice da Vrisak nije oduvijek Vrisak, pa ni VBZ-ov, nećemo ni mi ovdje drviti po tome. Uostalom, mnogi koji drže do sebe danas, skrivaju svoje prave godine; mlađi bi htjeli biti stariji, a stariji bi htjeli biti mlađi. Ovi stariji posegnut će i za pokojim faceliftom, liposukcijom, vježbanjem i drugim aktivnostima kojima bi si poboljšali formu, izgled i atraktivnost, pa zašto to ne bi radili i knjižni sajmovi, onako kao što to Vrisak radi stalno, uporno rastući i razvijajući se. I dobro je to, jer, na koncu, bilo koja manifestacija, pa tako i kulturna, bez konstantnog aktivnog promišljanja o onome što želi biti, ne može računati na ozbiljniji uspjeh.

Dobrodošli noviteti

A što to VBZ radi, odnosno što to VBZ želi? Jasno to ističe njegov programski direktor Drago Glamuzina već nekoliko godina, a pogotovo otkako se sajam konačno, čini se, skrasio u Art-kvartu »Benčić«, nakon godina lutanja i traženja prikladne lokacije, ali i vremena održavanja. Želja VBZ-a je da Vrisak postane centralno jesensko festivalsko događanje u Rijeci. Ne, dakle, samo književno, nego puno šire. Zato se pokušavaju animirati muzeji, Dječja kuća, Gradska knjižnica i svi koji bi se rado pronašli u takvom konceptu. Zasad možemo reći da je VBZ-u uspjelo potaknuti MMSU i Dječju kuću na aktivniju participaciju, no tu su i Art-kino, riječka gimnazija, ali i nezaobilazni book caffe Dnevni boravak, bez kojega se Vrisak više ne može ni zamisliti. Osim što je oduvijek bio drago, neposredno i intimno okruženje za afterparty, bio je i jednako takva pozornica, da bi to ove godine postao prilično naglašeno, bivajući mjestom programa nazvanog U dvoje u Dnevnom. Od Gradske knjižnice Rijeka u sljedećim ćemo izdanjima Sajma, pak, očekivati još više, pogotovo kad se preseli u Art-kvart, kada bi mogla postati i centralno mjesto Vriska.

Dobrodošli novitet je i ovogodišnja participacija novog programskog savjetnika Ivana Šarara, čiji se doprinos direktno vidio u zanimjivom programu Razgovori s povodom, koji je izazvao dovoljno pozornosti. Očekivat ćemo od Šarara u idućim izdanjima Sajma da s VBZ-om razmatra i druge njegove marketinške i PR-aspekte. Recimo, cijenilo bi se da (potencijalnim) posjetiteljima i iz programske knjižice bude jasno tko su izdavači knjiga koje se predstavljaju u glavnom programu. Znamo da je sajam VBZ-ov i da postoji (opravdana) težnja da njihove knjige imaju prednost, no ako se od ovog knjižnog sajma želi napraviti pravi festival, neobilježen tom činjenicom, možda bi se na taj način još i više otvorile mogućnosti značajnijih novčanih potpora. A ako se sajam želi širiti, novaca će im sigurno trebati. Pogotovo kad se uzme u obzir činjenica da riječka vlast ubrzano zaboravlja da je Rijeka bila Europska prijestolnica kulture. Osim što je Rijeka izgubila Odjel za kulturu i njegova pročelnika, valja reći i da po pitanju financiranja kulture, a onda i nepostojećih, ili nevidljivih, kulturnih politika i strategija, neće biti druge nego iznalaziti alternativne modele preživljavanja.

A kad je o programskim savjetnicima riječ, odličan posao obavila je i Dunja Matić Benčić, organiziravši lijep program Studentski Vrisak, koji je pokazao i ponešto studenata koji čitaju i pišu. Oba ova programska segmenta, i Razgovori s povodom i Studentski Vrisak, mogu se još sasvim fino razvijati.

Manje dobre kolizije

Pitanje progama Rijeka Calling moglo bi se promišljati u dva smjera. S jedne strane, minusom bi se moglo smatrati getoiziranje riječkih autora, kao što neke nagrade koje se održavaju u manjim mjestima imaju i lokalni odvjetak nagrade, puno slabiji od glavnog. No ovogodišnja produkcija demantira bilo kakvo getoiziranje ili slabiju kakvoću predstavljenog. Kapitalci poput Tee Tulić i Envera Krivca objavili su svoje nove knjige, od kojih očekujemo jako puno, a pridružio im se i Igor Beleš svojim »Listanjem kupusa«, romanom koji dobiva odlične kritike.

Zadnja stvar koju ćemo o ovogodišnjem Vrisku reći, nije toliko dobra, no to s Vriskom neme puno veze. Uvodno: inzistiranje VBZ-a da Rijeka bude mjesto njihovih dvaju ključnih godišnjih događaja, knjižnog sajma i dodjele nagrade za najbolji neobjavljeni roman, ako se i ne može na prvu shvatiti iz zagrebocentrične perspektive, bez zadrške treba podržati. No lutanje Vriska u prostoru i vremenu kroz godine, pa njegovo lagano sidrenje u Art-kvartu najesen učinilo je jednu ozbiljnu i ne toliko dobru koliziju. Riječ je o sudaranju dviju kulturnih manifestacija, svake sa svojom publikom, no sigurno i s velikim dijelom zajedničke publike. Riječ je o History Film Festivalu, odličnom malom i unikatnom festivalu povijesnog dokumentarca, kojemu se Vrisak »naselio« u termin. Snažno na ovom mjestu pozivamo na ozbiljan dijalog između organizatora i glavnih financijera da se ta stvar razriješi na zadovoljstvo publike koja bi rado vidjela i jedan i drugi program. Naime Rijeka je doista premali grad da bi se dvije takve manifestacije tukle za publiku.