Ranko Matasović: Srbija treba temeljiti jezičnu politiku na demokratskim vrijednostima

Ranko Matasović / Foto ARHIVA NL

Srbija već dugo i sustavno provodi jezičnu politiku kojom se osporavaju hrvatske jezične posebnosti. U osnovi je te politike teza da postoji samo srpski jezik, koji Hrvati tek nazivaju svojim imenom

povezane vijesti

Srpsko tužiteljstvo traži pritvor za svih 12 uhićenih u sklopu istrage o tragediji u Novom Sadu
Prosvjedi u Srbiji, ostavka još jednog ministra, Dačić kaže – situacija stabilna
Prosvjedi i uhićenja u Beogradu, sada je problem demontaža Starog savskog mosta

RIJEKA Srbija već dugo i sustavno provodi jezičnu politiku kojom se osporavaju hrvatske jezične posebnosti. U osnovi je te politike teza da postoji samo srpski jezik, koji Hrvati, i neki drugi narodi, tek nazivaju svojim imenom. No, svrha naše izjave nije bila da se Srbija ucijeni ili da se ojača status hrvatskoga jezika – jer hrvatski je već priznat kao službeni jezik EU-a – već da se Srbiji pomogne da uspostavi bolje odnose sa susjedima i više demokratske standarde u odnosu prema nacionalnim manjinama u Srbiji, kaže prof. dr. sc. Ranko Matasović, predsjednik Odbora za normu hrvatskoga standardnog jezika HAZU-a.

Izjava HAZU-a

Izjavu Odbora za normu hrvatskoga standardnog jezika HAZU-a u vezi s pristupanjem Republike Srbije Europskoj uniji prihvatila je i Uprava Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te je ona službeni stav HAZU-a.
Izjava je, osim hrvatskoj javnosti, upućena i predsjedniku Vlade Republike Hrvatske Andreju Plenkoviću, i glasi:
– Uzimajući u obzir činjenicu da kulturna i javna tijela Republike Srbije, kao i institucije koje se financiraju iz proračuna Republike Srbije, učestalo već godinama poriču postojanje hrvatskoga jezika i njegove povijesti, te prisvajaju hrvatsku književnu baštinu, a osobito hrvatsku književnost Dubrovnika, obrazlažući to tezom da su dubrovački pisci navodno pisali na srpskom jeziku; također, zbog činjenice da se u obrazovnom programu u školama Republike Srbije hrvatski jezik lažno prikazuje kao srpski jezik koji se samo naziva hrvatskim imenom, Odbor za normu hrvatskoga standardnog jezika donosi ovu izjavu kojom se Vladi Republike Hrvatske predlaže da u pristupnim pregovorima kao jedan od uvjeta za pristupanje Republike Srbije Europskoj uniji zatraži da Vlada Republike Srbije javno i nedvosmisleno prizna hrvatski jezik kao poseban i neovisan standardni jezik i jedan od službenih jezika Europske unije.

Jer, Matasovića smo zamolili da nam komentira Izjavu Odbora za normu HAZU-a kojom se predlaže hrvatskoj Vladi da kao jedan od uvjeta za pristupanje Republike Srbije Europskoj uniji zatraži da Vlada Republike Srbije javno i nedvosmisleno prizna hrvatski jezik kao poseban i neovisan standardni jezik i jedan od službenih jezika Europske unije. Podsjetimo, Odbor za normu donio je tu izjavu kao reagiranje na vijest da se u gramatičkom udžbeniku skupine autora »S reči na dela« za učenike osmih razreda u Srbiji navodi da Hrvati, Bošnjaci i neki Crnogorci srpski jezik nazivaju hrvatski, bosanski i crnogorski. Odnosno, kako je Matasović podcrtao, učenike se uči da postoji samo srpski jezik, a koji Hrvati i drugi narodi samo nazivaju svojim imenom.

Jezikoslovno i političko pitanje

Govoreći o kriterijima razlikovanja jezika, Matasović kaže da su oni svakako jezikoslovno pitanje. No, dodaje da je političko pitanje želi li se neki jezik izgrađivati kao standardni jezik i kakva se prava želi dati njegovim govornicima.
– U tom smislu sastavili smo i izjavu. Jer, uđe li Srbija u EU, želimo da svoju jezičnu politiku, kao i druge politike, temelji na široko prihvaćenim načelima vladavine prava, demokratskih vrijednosti i poštivanja znanstvenih činjenica, govori Matasović.

Riječ je o temi o kojoj su već ispisane stranice i stranice, a Matasović ukratko, dotičući se razlikovanja hrvatskog i srpskog jezika, kaže da nitko ozbiljan ne osporava da postoji smisao po kojem Hrvati i Srbi govore jednim jezikom, koji je najbolje politički neutralno nazivati imenom »srednjojužnoslavenski«, a što je termin koji je uveo Dalibor Brozović.

– To je jasno već iz činjenice da se govornici toga jezika međusobno razumiju i to je trivijalna činjenica. Međutim, postoji i mnogo zanimljiviji smisao u kojem su hrvatski i srpski različiti kao standardni jezici, jer su kao takvi određeni različitim normama, ponajviše u leksiku, znanstvenoj, pravnoj i vojnoj terminologiji. Osim toga, govornici te jezike gotovo uvijek prepoznaju kao različite. Doduše, kada se govori o standardima, jer ima dijalekata kojima govore i Hrvati i Srbi, kaže Matasović.

No, zaključuje da je, između ostalog, hrvatski jezik poseban i kao jezik hrvatske književnosti od Marulića, preko Gundulića do danas.

– Jezik srpske književnosti sve do sredine 19. stoljeća bio je uglavnom crkvenoslavenski u srpskoj redakciji i kao takav odvojen od jezika hrvatske književnosti, rekao nam je Ranko Matasović.