RIJEKA – Iako je mnogima znan samo u kontekstu okupacije Rijeke, Gabriele D’Annunzio bio je prije svega pisac, pjesnik, dramatičar, a tek onda političar. Upravo tako njegovu liku i djelu pristupaju i Zlatko Moranjak i Ferruccio Burburan, autori u Ex librisu predstavljene knjige »D’Annunzijev potpis« koja je dobila nagradu za najbolji esej Hrvatskog književnog društva u 2021. godini. Knjiga otkriva tko je zapravo D’Annunzio, njegovo pravo prezime, opisuje njegov profesionalan život, dok se vrlo malo, svega na nekoliko stranica, bavi njegovim političkim djelovanjem.

Legitiman prikaz

Kako je uvodno kazao istaknuti novinar i publicist Neven Šantić, iako ima novijih radova na hrvatskome koji se bave D’Annunzijevim životom nevezanim za riječku epizodu, knjiga Moranjka i Burburana daje jedan sveobuhvatan uvid u njegov život, stoga je njihov istraživački rad, čiji je rezultat ova knjiga, za svaku pohvalu.

Glede knjige i onoga čime se bavi, naglasio je, neki u tome vide problem, čemu svjedoče razni tekstovi koji su se pojavili u vremenu od zagrebačke promocije, no bez obzira na to o kome se radi, o ličnosti koja je upamćena kao pozitivna ili negativna, svakako se o njoj treba govoriti i propitivati je, kao što se recimo i dandanas pišu radovi i o Hitleru i o mnogim drugim ličnostima, stoga je i ova knjiga, koja za hrvatskog čitatelja popunjava puno rupa, legitiman prikaz D’Annunzijeva života. U istom je tonu nastavio i Vlado Serdar koji je istaknuo kako se u slučaju D’Annuzija radi o problemu kontroverzne ličnosti, pa je pitanje iz koje ga perspektive sagledati, političke ili umjetničke. Tako se recimo Milu Budaka tretira samo u političkom kontekstu, pritom zanemarujući njegov umjetnički habitus. U tom smislu ocjenjuje kako je knjiga najobuhvatniji literarni prikaz D’Annunzijeva djelovanja.

Bez negativnog ili pozitivnog predznaka

Kulturolog Ernie Gigante Dešković također je istaknuo vrijednost istraživanja dvaju autora u kontekstu širine djelovanja D’Annunzija u kojem je riječka epizoda, za mnoge svjetske znanstvenike, napose talijanske, tek njegova usputna epizoda, dok je njegov književni rad ono što je posebno vrijedno.

U tom smislu, pojašnjava, kao suprotnost pozitivizmu koji je težio realističnoj ili objektivnoj reprezentaciji stvarnosti, javlja se dekadencija ili dekadentizam kao reakcija, pa se umjetnost želi osloboditi, shvaća se kao nešto što »se razvija, levitira, ide svojim duhovnim sferama dalje«, a jedan od nositelja tog pokreta, čija su obilježja u književnosti primjerice eksperimentiranje s jezikom ili pak provokativnije teme, je upravo D’Annunzio koji, krajem devetnaestoga stoljeća, postaje popularna i poznata književna ličnost u Italiji. Dakle, s obzirom na to da se o njemu uvijek govori u političkim okvirima, ovo djelo, zaključuje, daje jednu cjelovitu činjeničnu sliku o njemu, bez negativnog ili pozitivnog predznaka.

Autori knjige kazali su kako su htjeli napisati prikaz života osobe koji se temelji na povijesnim činjenicama i iščitavanju brojne bibliografije, stoga knjiga »nije ideološki kontaminirana«, a može poslužiti kao temelj za daljnje radove.

Knjiga ima 259 stranica, a sastoji se, uz predgovor i uvodno poglavlje, od dva formalna dijela koji se pak sastoje od više poglavlja i potpoglavlja koja tematiziraju D’Annunzijev život i djelo, od uvida u literarni opus, dadaizam i futurizam, neologizme, marketinški pečat, poveznice sa sportom, do onih poglavlja koja se bave kontekstualiziranjem njegove riječke epizode.