Svoju već poznatu i cijenjenu konkretnost i iskrenost sjajni bosanski i hrvatski književnik Emir Imamović Pirke potvrđuje i u svom novom romanu čiji nam već naslov – »Plan savršenog neuspjeha« – sugerira elemente apsurda, čak i egzistencijalizma, kojih će, naravno, na 144 stranica tog djela zaista biti dovoljno da pripomognu autoru u uspješnom oslikavanju sumorne suvremene hrvatske i bosanske (pa i šire, rekli bi vicmaheri) stvarnosti.

Da bi u tome uspio, Imamović je »sagradio« funkcionalno sjajnu pozornicu zbivanja i na nju postavio lik koji svojim dotadašnjim životom idealno odgovara besmislu u kojem se našao.

Pirkeov je glavni lik neimenovani sarajevski pravnik koji nakon što mu se raspadne brak i žena se s djecom sprema put Danske, odlučuje prihvatiti u najmanju ruku netipičnu poslovnu ponudu.

Negdje u vrletima Dalmatinske zagore, bliže Bosni no moru, neki se poduzetnik sjetio ponuditi prostor za gradnju kuća s bazenima namijenjenim, logično, razvoju turizma u zaleđu Jadrana.

Sagrađeno je tako mjestašce od 119 kuća i nazvano Zadomište. Sarajlija od prodaje svoje imovine ima dovoljno da kupi jednu od tih kuća u kojoj, istina, bazen još nije dovršen, ali se može živjeti.

No kad tamo stigne, shvati da su ostali koji su već pokupovali kuće odustali jer su shvatili da od planirane zarade vezane za iznajmljivanje apartmana neće biti ništa.

Gotovo svi su se masovno odselili u Njemačku ili negdje drugdje, a budući da je on jedini stanovnik tog sela, baš njemu povjeravaju da vodi brigu o tim kućama, plaća račune, provjetrava, čisti…

Zadomište

Tako sredovječni pravnik postaje domar Zadomišta, što mu osobno i odgovara jer ljude ne voli nimalo, a u Zadomištu će naći mir te za malo posla još i nešto zaraditi.

Uza sve to, taj pomalo apsurdni život u avetinjskom naselju s praznim kućama s bazenima nekako mu i odgovara, jer je i njegov život u popriličnoj mjeri pun apsurda i besmisla.

I baš o tom svom dotadašnjem životu on itekako može razmišljati jer ima – osim povremermih susreta s poštarom, Matkom, zaposlenikom HEP-a i njegovom ženom Marijom koja mu postaje ljubavnica – puno slobodnog vremena.

Postavivši takve okvire radnje, Imamović je stvorio izvrsne uvjete za analizu života svog lika, kako u prošlosti, tako i u sadašnjosti.

Kroz kratke epizode (145 stranica podijeljeno je u 32 cjeline) naš glavni junak iz sadašnjosti bježi u prošlost odakle se opet vraća u sadašnjost pružajući nam sliku o samom sebi, a kad je o slici društva – ili bar jednog njegovog djela – riječ, autor se poslužio portretiranjem nekih od izbjeglih vlasnika kuća, zahvativši kroz njihove priče i sudbine sfere politike i društvenog života.

Razmišljanja i prisjećanja sredovječni nam pravnik prenosi u prvom licu progovarajući krajnje iskreno samome sebi o svemu što je do tada činilo njegov život pa saznajemo pojedinosti o braku s Jasnom i životu s njom i djecom Edvinom i Emom, danima rata, novinarskom poslu kojim se neko vrijeme bavio, životu u Sarajevu, druženju s najboljim prijateljem Edom…

Iz svih tih priča jasan nam postaje lik glavnog antijunaka, kao i temeljne odrednice vremena u kojem je živio i živi. Važno je pritom reći da on nikada nije volio ljude, a zbog svega što je proživio, ta se nesklonost pojačala.

Naravno, realan i samokritičan, on i sam prihvaća svoj dio krivnje pa nam kroz ovaj roman, kako naslov i upućuje, priča kako je on to uspješno propao i zbog čega je odlučio živjeti u selu u kojem »planira izvršiti atentat na ostatak vlastitog života.«

Antijunak

Neimenovani (istina, žena ga stalno zove Kreten i to je jedino ime koje se za njega koristi) Imamovićev lik po svom cinizmu, nihilizmu, mizantropiji i spremnosti na direktnu kritiku bez rukavica, nedvojbeno spada u najuspješnije antijunake stvorene u suvremenoj hrvatskoj književnosti, a neka od njegovih promišljanja predstavljaju klasično razgrađivanje srži malograđanskog života i svojevrsni atak na uglavnom od takve sredine općeprihvaćene vrijednosti: »Život zaljubljenost pretvori u ljubav, ljubav u naviku, naviku u dosadu, seks u rutinu i na kraju se u bračnom krevetu samo čita i spava, a kuća bez djece služi ili da se usisa ili da se priča o tome kad ćemo krečiti« – kaže u jednom trenutku njegova ljubavnica Marija, a on sam brak definira ovim riječima: »Niko se nije potrudio reći mi da je brak institucija u kojoj je uvijek malo novca i malo seksa. Svega ostalog ima previše«, poručuje čuvar Zadomišta.

Naravno, u ovim beskompromisnim okršajima s vlastitim životom i smislom života općenito (pomisli na samoubojstvo nisu mu strane), našlo se mjesta i za šamaranje društvenih negativnosti.

Tako se to silom izgrađeno, a onda napušteno selo u Zagori vjerojatno ne bez razloga zove Zadomište, pri čemu je svaka sličnost s čuvenim hrvatskim navodno rodoljubnim pokličom slučajna.

Elemenata jake ironije ima i u izvrsnoj epizodi novinarskog posjeta Srebrenici, kad na dan obljetnice muslimani oplakuju žrtve, a Srbi istog dana imaju malonogometni turnir u povodu oslobođenja grada!

Ili, što reći na činjenicu da su kuće Zadomišta izgrađene na parcelama gdje je nekada uspijevao krumpir, a sada nema ničega. Očigledno, konstatira Pirkeov junak, pobijedila je filozofija »Lakše je kupit, nego kopat«.

Portretirajući riječima lik svog supruga, Jasna u jednom trenutku kaže: »Kreten čiji je jedini talent pronalaženje razloga za nezadovoljstvo.«

On sam, pak, u jednoj od svojih brojnih samoanaliza kaže: »Govorili su u staroj zemlji da zdrav čovjek ima hiljadu želja, a bolestan samo jednu.

Ja sam, zapravo, uvijek imao samo jednu: da ne budem tu gdje jesam, da ne radim to što radim i da moj život, kakav god da je bio, bude sasvim drukčiji.«, zaključuje glavni antijunak ovog odličnog romana koji bez imalo dvojbe spada u ponajbolje što je Imamović do sada stvorio u književnosti.

O autoru

Emir Imamović Pirke rođen je 1973. godine u Tuzli. Dugogodišnji je novinar, urednik, kolumnist i suradnik nekih od najznačajnijih medija u BiH, Hrvatskoj i Srbiji.

Trenutno piše za tjednik Express, magazin Start BiH, portal Bljesak.info i Forum.tm. Do djela »Plan savršenog neuspjeha« objavio je pet romana – »Jel neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince« (2006.), »Tajna Doline piramida« (2007.), »Treće poluvrijeme« (2010.), »Vršenje dužnosti« (2014.) i »Terorist« (2018.).