Potpuno zasluženo Ivica Prtenjača u posljednjih je dvadesetak godina u hrvatskoj književnosti stekao status autora koji vrlo umješno i emocionalno dojmljivo gradi likove osamljenih intelektualaca, posebnih pojedinaca koji se svojom individualnošću izdvajaju iz okoline kojoj baš nisu skloni i nikako ne dopuštaju vanjskom svijetu da ih natjera da žive po općeprihvaćenim pravilima.

Umjesto toga oni odabiru svoj put, čak i ako to za njih znači svojevrsnu izdvojenost i osamljenost. Takvim likovima stvorenim u sjajnim romanima »Brdo«, »Plivač« i »Tiho rušenje« Prtenjača je sada romanom »Albert« dodao i istoimenog (anti)junaka, čovjeka koji u okvirima suvremenog načina života sigurno prolazi, kako se to kaže, »ispod radara«, ali njega to nimalo ne smeta.

Dapače, takav mu je položaj drag jer znači da ostaje svoj, a to znači ni o kome ovisan i slobodan.

Neočekivani čin

Kao i obično kod Prtenjače vanjski okviri radnje su »škrti«. Konkretnije, svjedočimo tome kako Albert jednog zimskog mjeseca iz Zagreba kreće za Rab u psihijatrijsku ustanovu na tom otoku, a sve s namjerom da tamo preveze Ivanku, sestru svoje prijateljice Mile.

Ivanka je, svijesna svog psihičkog stanja i vremešne životne dobi, pristala neko vrijeme provesti na Rabu, a Albert je vozi kao obiteljski prijatelj. Ostavivši Ivanku na bolničkom odjelu, Albert kreće natrag, ali je, zbog vrlo loših vremenskih uvjeta i jake bure, prisiljen umjesto ukrcaja na trajekt, provesti noć na trajektnom pristaništu čekajući jutro kad će, nada se, trajektne linije iznova biti uspostavljene.

I to je sva »vidljiva« radnja ponuđena čitatelju. No, iza toga krije se puno toga itekako vrijednog pažnje. Naime, čekajući novi dan i trajekt koji će ga vratiti na kopno, Albert razmišlja o svom dosadašnjem životu te nam kroz bljeskove sjećanja pripovijeda o svemu što je činilo njegov život od djetinjstva pa do tog trenutka kad postaje privremeni talac vremenskih neprilika.

Albert je dijete poginulog hrvatskog branitelja (HOS) kojeg nije ni upoznao, a sam je plod silovanja jer je njegova majka po rođenju blizanki Peggy i Betty prekinula sve veze s nasilnim suprugom koji je pak jedan od njihovih posljednjih susreta pretvorio u nasilan seksualni čin nakon kojeg je Barbara iznova ostala u drugom stanju.

Albert odrasta okružen ženama, uspješno završava Filozofski fakultet, počinje raditi kao asistent na tom fakultetu i pred doktorskom je disertacijom kad daje – otkaz.

Taj za mnoge neočekivani čin posljedica je brojnih njegovih promišljanja i razmišljanja kojima se okrenuo nakon teške prometne nesreće u kojoj je bio žrtva opasnog naleta terenca koji ga je pokosio na pješačkom prijelazu.

Odluka o otkazu i samostalnom životu olakšana mu je činjenicom da je njihova obitelj zahvaljujući očevoj smrti na ratištu dobila trosobni stan, a uz to blizanke su u Francuskoj ostvarile uspješnu pravničku karijeru pa njemu i njihovoj majci novac nije nikakav problem.

Zato Albert i može dati otkaz te živjeti lagano posvećujući pažnju ponajprije pomaganju nekolicini starijih žena koje je slučajno upoznao i koje u njemu vide korisnog pomagača u nizu svakodnevnih obveza.

Nemaskirani mizantrop

Iako ni ovi okviri radnje ne pršte napetošću i zanimljivošću, Albertovo pripovijedanje njegove i prošlosti likova koji čine njegov život nudi niz itekako dobrih analiza društvenog života Hrvatske u rasponu od ratnih devedesetih pa do današnjice.

Oslikavanju tih decenija Albert pristupa sa stajališta intelektualca koji prilično dugo, potaknut školovanjem i čitanjem, vjeruje u mogućnost postojanja Utopije, odnosno savršenog i idealnog društva.

Naravno, stvarnost će mu – što kroz njegovu, što kroz sudbine drugih likova – pokazati kako to nije moguće, ali ga to neće spriječiti u konstantnosti analitičkog pristupa pri razmišljanju o suvremenom hrvatskom društvu, a ta će razmišljanja često rađati jasnim kritičkim stavovima prema, primjerice, vjeri, političarima, nasilju nad ženama, tupavom i egzaltiranom patetičnom domoljublju te općenito čovjeku kao životinjskoj vrsti zbog čega će i sam sebe u jednom trenutku nazvati »nemaskiranim mizantropom«.

Filmski citati

No, još i više od tih društvenih analiza Albert je okrenut promišljanjima i razmišljanjima o različitim vrstama umjetnosti, posebno književnosti, glazbi i slikarstvu. Tako, primjerice, njegova prisjećanja na prošlost u burovitoj rapskoj noći često prekida emisija Trećeg programa Hrvatskog radija koja nudi zanimljiv esej o Pollockovom slikarstvu, vrlo su česte i reminiscencije o Albertu Camusu čiji roman »Prvi čovjek« Albert izuzetno voli, a drago mu je i što se zove poput kultnog francuskog nobelovca, iako sam nije dobio ime po Camusu, već je riječ o obiteljskom imenu kojeg su uz njegova oca nosili i njegov djed te pradjed po očevoj liniji, a sva su trojica poginula u ratovima – Prvom, Drugom pa Domovinskom.

Albert je i ljubitelj filma pa su česti filmski citati (»American Beauty«, »Jules i Jim«, »H-8«), a vrhunac tih filmu okrenutih razmišljanja nedvojbeno su iznimno duhovite upute o tome na koji je način (uz preporučeno spavanje!) potrebno gledati filmove Davida Lyncha.

Albert – kojeg inače većina zove Bero – je i veliki sanjar pa već i kratkotrajni boravak na Rabu koristi kao bi izmaštao i osmislio priču o tome kako postaje vlasnik atraktivnog utopijskog turističkog kampa Sun, Stone and Sea.

Naravno, ovakav pristup životu i razmišljanju donosi u Albertovo pripovijedanje i brojne digresije, kao i trenutke dojmljivij lirskih opisa, ali i dobrodošlu ironiju, cinizam i uspješan blagi humor. U konačnici, »Albert« je miran i tih, ali vrlo dojmljiv roman o jednom netipičnom 37-godišnjaku koji, potpuno opravdano, nimalo ne voli ljude i čovječanstvo općenito.

O autoru

Ivica Prtenjača rođen je 1969. godine u Rijeci. Studirao je kroatistiku na nekadašnjem Pedagoškom fakultetu u Rijeci. Radio je kao čitač vodomjera, naplatničar plina, dostavljač sladoleda, skladištar, građevinski radnik, galerist, serviser vatrogasnih aparata, trgovac, knjižar, voditelj marketinga, glasnogovornik. Radio je u izdavačkim kućama Profil i Školska knjiga. Istaknuti je promotor književnosti, sudionik, voditelj i organizator književnih susreta i događanja.

U književnosti se javlja kao pjesnik, pripadnik mlade generacije koja je stasala u drugoj polovici 1990-ih. Uvršten je u više antologija i pregleda hrvatske poezije. Prozni debi ostvaruje romanom »Dobro je, lijepo je« (2006.). Pjesme i knjige su mu prevođene na 20-ak jezika.