Nedavno je objavljena nova knjiga Velida Đekića »Morski tramvaj«, podnaslovljena »Plovidba riječkom dužobalnom linijom od gradske teme do teme«, izdanje koje iznova podsjeća da je Rijeka grad uistinu nepresušnih priča. Ovaj put na djelu je niz od stotinjak kraćih tekstova koji čine ležerno povezanu cjelinu.

Pisani su kao kolumnistički fragmenti o gradu, tematski pop-kolačići za kratke i opuštene šetnje njegovim prostorno-vremenskim teritorijem, bez opterećenosti polazištima, granicama i dosezima.

Teme koje pritom susrećemo raznolike su, a obuhvaćaju vremenski raspon od 16. stoljeća (kada registriramo pojavu prvih riječkih odlagališta komunalnog otpada, uključujući kazne za problematična ponašanja sugrađana) do današnjih dana (obilježenih utjecajem razvoja teretne luke u gradskom središtu na život stanovnika).

Najviše stranica knjige posvećeno je temama što su obojile gradski život poslije Drugog svjetskog rata, što ponajprije znači u pedesetim i šezdesetim godinama. Manje je pritom riječ o velikim događajima koji su definirali gospodarske, političke, kulturne i druge aspekte; prednost imaju slabije zapažene teme važne za funkcioniranje svakodnevnog života običnog građanina, koje su mu zbog toga i čitateljski bliže.

Nema čega nema

Na tako definiranu području, u knjizi, reklo bi se, nema čega nema. Ona govori o prvim gradskim samoposlugama i klimatizacijskim uređajima, tvorničkim jaslicama i dječjim restoranima, vozačima tramvaja i počecima kolodvora Žabica, gradskom kupalištu na Delti i izletištu Martinšćica, kašarkaškom igralištu Nafta i stadionu Kantrida, slastičarnicama Šestici i Kontu.

Također o počecima gradske filharmonije i glazbenim družinama Radio Rijeke, putovanjima na Krk prije izgradnje mosta, gradskoj proizvodnji skija i sapuna, prelučkoj tuneri, eksplozivnim napravama zaostalim iz ratnih dana, radnicama Tvornice duhana, preprodavačima kinoulaznica, uličnim čistačima cipela, groblju kućnih ljubimaca.

Nisu zaboravljeni ni gradski parkovi, dobrovoljni davatelji krvi, radnice Tvornice duhana (poseban tekst u knjizi posvećen je radu žena u riječkoj industriji). Knjiga ujedno govori o glazbeniku Vjekoslavu Kneževiću, crtaču stripova Teodoru Tricku, radniku/nogometašu Miroslavu Blaževiću, održavatelju javnih satova Stjepanu Krekušu, vozaču tramvaja Vinzenzu Mosetichu te drugim poznatim i manje poznatim stanovnicima grada na Rječini.

Riječ je o rahlo osmišljenoj cjelini otvorenoj nadopisivanju. U takav koncept uklapa se i činjenica kako su tekstovi pisani u rasponu od onih što imaju ponajprije na umu stavljanje na stol zagubljenih informacija o našemu jučer, koje imaju svoju aktualnu zanimljivost, do tekstova koji su komentarsko viđenje određenih tema.

Takav je, primjerice, tekst koji se bavi pitanjem zašto je prof. Radmila Matejčić dobila među Riječanima doista poseban status, a neki drugi ovdašnji proučavatelji baštine nisu, premda su radili ništa manje i ništa stručno slabije od nje.

Četiri poglavlja

Naslov knjige upućuje na pojam koji se pojavio u gradskoj životnoj praksi ljeta 1959. u obliku brodića turističke tvrtke Kvarner Express za sezonski prijevoz kupača na plaže između Rijeke i Urinja, koji je opušteno povezao uskuhale Riječane s točkama za rashlađivanje na području Kostrene.

U javnosti je brzo postao popularan, a Riječani su ga neformalno prozvali »morski tramvaj«. Vjerojatno su pritom imali u mislima i nekoliko godina prije toga ugašeni standardni tramvajski prijevoz gradskim ulicama.

Knjiga nas vraća naslovom u to ljeto, a ponajvećim dijelom i tematski u te godine, zbog čega povećim dijelom zrači koloritom toga vremena, koje današnjem čitatelju može djelovati egzotično.

Vozni red morskog tramvaja spominjao je četiri postaje: Rijeku, Martinšćicu, Žurkovo i Urinj. Knjiga asocijativno preslikava takvu situaciju bivajući organizirana u četiri poglavlja – Osobe, Mjesta, Događaji i Susreti.

No, kako u uvodnoj riječi piše Velid Đekić, tko se odvaži na čitateljsku plovidbu, neka ipak ne računa na krutost reda vožnje, pa ni mnogo čega drugog. Tako se njezino štivo može čitati redoslijedom kako vam drago, ulaziti u nj gdje vam se i kad vam se prohtije, jednako tako iz njega izlaziti.

Ona je mediteranski opuštena plovidba kroz zagubljenu gradsku faktografiju predočenu autorskim esejističkim stilom.

Izdavač knjige je KUD Baklje Rijeka, koji je objavio i nekoliko prethodnih Đekićevih izdanja. Među njima se izdvajaju »Red! River! Rock!« (monografija o riječkoj rock-sceni 60-ih) i »Zvali su me Industrijska« (prva knjiga posvećena nekoj riječkoj ulici, u ovom slučaju Baračevoj).

Oba izdanja su rasprodana. Knjiga »Morski tramvaj« ima 420 stranica. Bogato je ilustrirana povijesnim i današnjim fotografijama iz života grada, a knjigu je dizajnirala Melina Mikulić.