Kupimo knjigu. Ili posudimo knjigu iz knjižnice. Pročitamo. Cijelu, dio, sviđa nam se, manje ili više. Vratimo, odložimo na police, kakogod. Zapamtimo ime autora, sadržaj, nešto od pročitanoga će nam »ostati« i u budućnosti, no nitko, ili tek malobrojni će pogledati, a još manje zapamtiti ime prevoditelja. Tog mosta, te karike koja prenosi djelo iz polaznog jezika u dolazni jezik.

Kombinacija vještina

Vrlo često zanemareni i zapostavljeni, a važna su karika u svijetu pisane riječi – kako one književne, tako i raznih dokumenata, deklaracija, uputa o lijekovima, tehničkim aparatima, pomagalima i drugome.

Prevođenje, jedna od najstarijih profesija, sada se suočava sa sve složenijim okruženjem. Lingvističko znanje, odnosno činjenica da (skoro pa) savršeno vladaju jezicima s kojih, i na koje prevode nisu više dovoljni. Sada su im potrebne uže, podrobnije specijalizacije, u kombinaciji sa širim, sveobuhvatnijim općim znanjem i razumijevanjem različitih kultura. Uz sve to, tu je sada i sve prisutnija umjetna inteligencija, AI. Neki su nam prevoditelji kazali kako su im satnice za simultano prevođenje smanjene, a u svijetu književnog prevođenja neki su se požalili da imaju manjak posla ili da su im smanjili honorare, a neki pak vele da određene vrste prijevoda, posebice u svijetu, sada sve više i više radi gotovo pa isključivo umjetna inteligencija. Prevoditelji tek malo korigiraju i sređuju te tekstove te budu u tim slučajevima plaćeni kao lektori ili korektori.

– Prevoditelji moraju izuzetno dobro poznavati i razumjeti materiju koju prevode, a potrebno je da vladaju i nekim najnovijim dostignućima informacijskih tehnologija. Ova kombinacija vještina predstavlja temelj kvalitetnog prevođenja tako neophodnog za laku i neometanu interakciju među ljudima i kulturama u suvremenom svijetu, kazala je svojevremeno za naš list Alisa Uzunović iz Agencije za prevođenje Language Lab.

Česti gost pulskog Sa(n)jma knjige u Istri, poznati tršćanski pisac Claudio Magris, kazao je da je za prijevod važno prije svega da bude dobar, a tek potom da bude lijep.

– Prevoditelji su u biti stvaraoci djela, njihova je uloga vrlo velika i vrlo često zanemarena, oni su ti koji omogućavaju da uživate u raznim djelima svjetske književnosti, koja pri tome zadržavaju odlike originala, ne udaljavajući se puno od toga originala, a s druge strane moraju i dobro zvučati u jeziku u kojem su prevođeni, rekao je Magris prilikom svog posljednjeg gostovanja u Puli.

I poznata prevoditeljica Ljiljana Avirović kazala je da je uloga prevoditelja jako velika, ali da su vrlo često nevidljivi, da čitatelji većinom niti ne pogledaju tko je preveo neko djelo, a iza toga stoje sati i sati, dani, tjedni, mjeseci, pa ponekad i godine truda i rada.

– Ponekad se potroši jako puno vremena da bi se prevelo jednu riječ ili rečenicu, nešto arhaično, posebno, specifično što treba tražiti u raznim knjigama, starim rječnicima, to je pravi istraživački posao. A da ne govorimo o prevođenju poezije, kako »uhvatiti« taj ritam, rimu, melodiju, muzikalnost stihova, a ujedno biti vjeran originalu i da dobro zvuči i u prijevodu? Avirović je, između ostalih, na hrvatski prevela i Claudija Magrisa, a na talijanski čitav niz pisaca iz ovoga areala, među kojima i specifičan stil Miljenka Jergovića.

Suptilni slojevi

Govoreći o umjetnoj inteligenciji, samo je kratko kazala: »Mislim da umjetna inteligencija nema umjetnički pristup prevođenju. Sve je suhoparno i neprihvatljivo. Umjetnost pisanja je jedna, a automatsko prevođenje je druga stvar. U to sam sigurna.«

Magda Olivetti iz škole za prevođenje iz Torina kazala je da je vidjela puno loših prijevoda u svome životu jer »prevođenje je umijeće, ali je nesretno kao umjetnost«.

Sanja Roić, poznata talijanistica i članica Hrvatskog društva književnih prevoditelja, veli pak: »Mislim da AI nikada neće moći ‘pokriti’ sve suptilne slojeve autorskog teksta, pogotovo ako je tekst napisan na vremenskoj distanci. Zato bi prevoditelji uvijek morali provoditi detaljnu kontrolu, što je nekad zamornije od samog prevođenja!«

Pulski profesor i prevoditelj Vito Paoletić o umjetnoj inteligenciji kaže sljedeće:

– Umjetna inteligencija je vrlo aktualna tema u mnogobrojnim područjima u kojima djelujem, a to su prvenstveno obrazovanje i prevođenje. U školstvu se tijekom 2024. godine bilježi ne porast u odnosu na prethodne godine, već eksplozivnu pojavu seminara na temu korištenje umjetne inteligencije u nastavi. Umjetna inteligencija može nam biti od velike pomoći u rješavanju velikog broja zadataka, kako svakodnevnih i jednostavnih, tako i onih specifičnih i kompleksnih. Ona u tom smislu zapravo i nije novost godine, ali ne možemo ne primijetiti kako ona uživa sve veću pažnju, a kao i sve ono što nam odvlači pažnju, tako ona iziskuje i odgovarajuću dozu opreza. Namjerno ne bih govorio o skeptičnosti, jer tehnološkim novostima moramo dati priliku da se dokažu, ali svjesno koristim pojam oprez. I tako, dok nam umjetna inteligencija može učenje učiniti bržim i lakšim, a možda i zanimljivijim, pitanje je može li ona u školstvu zamijeniti osobu čija je dužnost prenijeti učenicima odgojnu komponentu, dakle gajiti njihovu dušu i raditi na njihovoj osobnosti.

Slična se paradigma može primijeniti i na aktivnost prevođenja. Ako sam dobro shvatio što je zapravo umjetna inteligencija, onda vjerujem da je ona u području prevođenja prisutna već godinama, i moram priznati da je sve točnija i sve bolja. Sjećam se tekstova na stranim jezicima koje sam od učenika i studenata dobivao na početku svoje karijere, prije deset i više godina: na tim je tekstovima već nakon prvih nekoliko riječi bilo očito da se radi o tekstovima proizvedenima pomoću raznih online prevoditelja, a da bi se isto otkrilo danas, potrebni su istrenirano oko i razum obogaćen životnim iskustvom. Dakle, pozdravljam korištenje umjetne inteligencije u poslu prevoditelja, jer kao što je tehnologija ušla i olakšala posao u nekim drugim zanimanjima, tako je ona dobrodošla i u poslu prevoditelja, no ona će teško zamijeniti iskusnog prevoditelja istančanog uma. Jer naposljetku, iza svakog prijevoda mora stajati nečije ime, u prenesenom značenju nečiji pečat. To je ono za što se valja izboriti!

Ponovno kreiranje svijeta

Književnik i prevoditelj, ravnatelj umaške Gradske knjižnice Neven Ušumović, navodi: »Moje je mišljenje kako ‘poslodavce’ neprestano treba osvještavati i uvjetovati da honoriraju rad prevoditelja: AI može biti samo ‘pomoćno oruđe’ u toj djelatnosti. Dapače, kada su u pitanju prijevodi književnih tekstova i znanstvene literature mislim da bi stručne udruge i nadležna pravna tijela trebali i zakonski zaštititi rad prevoditelja. Smatram da je prevođenje u današnjem svijetu jedno od ključnih kulturnih djelatnosti, štoviše temelj pravednog društvenog života i humanosti u globaliziranom i digitaliziranom svijetu, te da zbog toga zahtijeva ažurnu pravnu i političku zaštitu.«

Kako je svojevremeno istaknuo Magris, »prevođenje znači ponovno kreiranje svijeta, nije to poput pisanja obavijesti ‘trgovina radi do 18 sati’, kada treba doslovno i bukvalno prenijeti informaciju. Razmislimo samo koliko su međusobno različiti jezici i dijalekti, i koliko ih ima na svijetu. Svaki jezik ima drukčiju sintaksu, svaki jezik ima nešto manje ili više, ima članove, padeže, drukčije prijedloge, u nekim jezicima jedna boja označava radost, a u drugima veliku tugu«.

Kako prevoditi imena?

Među raznim pitanjima koja muče prevoditelje je i ono o prevođenju osobnih imena. Ako prevodimo roman s talijanskog i glavni lik se zove Domenico, hoće li u prijevodu njegovo ime glasiti Nedjeljko? A kada ga u originalu prijatelji zovu na primjer Dome’, hoće li onda biti Nedjeljkić, Neđo? Na sva ta pitanja moguće je pružiti niz odgovora, a da niti jedan od tih odgovora ne bude cjelovit ili jedinstven.