U Gradskoj knjižnici Rijeka jučer je predstavljena zbirka poezije “Taj glas” glumice Jelene Miholjević. U pitanju je njezina prva zbirka, a nastala je gotovo slučajno, jer kako je Miholjević kazala u uvodu, pjesme su zapravo pisane bez velike ambicije da budu ukoričene.

O knjizi je uz autoricu govorio i urednik Zoran Maljković koji je publici ispričao kako mu je Jelena po dolasku u Rijeku pokazivala brojna mjesta koja su joj od značaja, s obzirom na to da je uz grad vezana jer je tu, ali i u ostatku Kvarnera, provodila ljeta s bakom i djedom, o čemu svjedoče i neke pjesme iz zbirke.

Uzbuđenost i adrenalin

– Nikada nisam mislila da ću napisati knjigu poezije, nije mi to bila želja, niti ambicija ni cilj, međutim nešto je u meni ostajalo navečer poslije izvedbi, poslije predstava, i stalno je bilo puno dojmova, te uzbuđenosti i adrenalina.

To je neki svijet čiju zavjesu raskriliš, koji se za tebe zalijepi i treba dosta tehnika da se vratiš u svoju takozvanu ulogu. Shvatila sam vraćajući se tramvajem ili biciklom doma da je u meni još nešto ostalo i da to moram zapisati – objasnila je Miholjević.

Kasnije se za autoričine stihove “zalijepio” velik broj prijatelja i poznanika koji su željeli čitati još njezinih pjesama, te zbog kojih se naposljetku odlučila na objavu knjige.

Prvobitno je htjela samostalno izdati manji broj za uži krug ljudi, međutim onda je na pisanju radila s književnicom Stašom Aras te upoznala Maljkovića, a knjigu je na kraju izdala nakladnička kuća Petrine knjige.

Nastajale kao kihanje

Kako je Miholjević objasnila, njezine pjesme su nastajale kao kihanje jer ih je pisala u jednom trzaju, a najviše je željela da o svemu, i o tužnom i strašnom, piše tako da uvijek ima nade.

Zbirka je podijeljena u cikluse koji spajaju pjesme pisane na istim lokacijama – na tramvajskim tračnicama, u busu, u parku, a u komičnom maniru ciklusima je dala podnaslove koji nose nazive ruževa za usne koji zaista zvuče vrlo poetski.

– U pjesmama je Jelena pokrila jako puno sebe, zapravo svojih nekih identiteta, pa ima pjesama koje prate njezin glumački rad, privatni rad, majčinsku ulogu, zaljubljenicu u vlastiti grad, kao i gradove i krajeve uz koje je vezana otkad je dijete – Kvarner odakle je njezina mama i Banija odakle je njezin tata, to su možda i najljepše pjesme nastale – kazao je Maljković.

Miholjević je potom pročitala velik broj pjesama iz zbirke, kao i dvije nastale nakon što je zbirka objavljena, a publici je time približila svoj glas i taj glas, onaj s kojim se lako poistovjetiti, razumjeti ga i osjetiti svojim.