Nakon nekoliko godina pauze, danas je u Dnevnom boravku predstavljen novi broj, odnosno dvobroj 1-2 i 3-4 časopisa “Književna Rijeka” koji, prema riječima glavnog urednika Davora Grgurića, donosi uobičajene rubrike eseja, proze, poeziju, domaću besedu koja objedinjuje autore na čakavskome, ali i jednoga na kajkavskome, zatim aforizme, prijevode, osvrte, a imamo i rubriku nagrađenih studentskih radova.

Kako glavni urednik časopisa Davor Grgurić u uvodnoj riječi broja 1-2 naslovljenoj “Jesmo li štogod propustili”, između ostalog, ističe, “idealno je, reklo bi se, od starog i prokušanog zadržati sve ono što je vrijedilo, i potom na tome i oko toga oplesti nove ideje i zamisli i nov stil”, pa je tako zadržano ime pod kojim je časopis izlazio četiri dekade, tijekom kojih je imao publiku, poklonike i – kvalitetu.

Nova, obnovljena “Književna Rijeka”

A o interesu za časopis, kaže, svjedoče i velik broj prijavljenih autora.

– Nova, obnovljena “Književna Rijeka” ima svoju zainteresiranu staronovu publiku i širok krug ljudi željnih u njoj objavljivati, pratiti njezino izlaženje i imati je na svom čitateljskom obzorju.

Odaziv je iz broja u broj jako velik, nakon stanke od otprilike tri godine javilo se više oko sto i trideset autora i autorica, što znači da je “Književna Rijeka” bila niša koja je nedostajala, dok nije izlazila, a također pokazuje interes autora da njihovi radovi budu objavljeni.

Lijep je to i poticajan podatak koji nas dodatno zadužuje da kvalitetnim radom naš časopis nastavimo objavljivati i ubuduće, ističe urednik te dodaje da u ovome dvobroju imamo 44 autora, od čega 18 pjesnika, među kojima ima i onih koji su već poznata imena.

Posebno raduju novi autori

Uredništvo časopisa, kaže Grgurić, posebno raduju novi autori koji im se javljaju, a neki su vezani i za Filozofski fakultet, iako se javljaju autori iz cijele države.

Također, časopisu je u poglavlju “Domaća beseda” važna regionalno-zavičajna nota, pa primaju i potiču autore da objavljuju na nekom od dijalekata, prvenstveno čakavskome, no i kajkavskome, a dobrodošli su i književni prijevodi.

– U današnje vrijeme posebice treba poticati objavljivanje na nekome od dijalekata, jer svijest je na toj razini da se smatra kako su narječja važna sastavnica ukupnoga hrvatskog standarda i identiteta, pa ih treba njegovati.

Uz to, posebno nas zanimaju prijevodi, jer tako pratimo što se zbiva izvan hrvatske književne produkcije te njima nastojimo pratiti izdavačke novitete.

Tako je, recimo Ante Mate Ivandić objavio nekoliko njemačkih autora iz perioda nakon Drugoga svjetskog rata koji su relativno nepoznati hrvatskoj publici, a riječ je o jako dobroj prozi, a Đuro Vidmanović i Natalija Petrovna preveli su pjesmu “Ja sam početak svega” ukrajinskog autora Kazimira Maleviča, ističe Grgurić.

Prkos i strast stvaranja

Na predstavljanju knjige sudjelovali su članovi užeg uredništva, Vlasta Sušanj Kapićeva, Silvija Benković Peratova i Đoni Božić, a na samome predstavljanju, kako ne bi bilo praznih riječi bez uvida u stvaralaštvo, pročitane su i neke od pjesama objavljenih u ovome dvobroju.

Članica uredništva i jedna od autorica, Sušanj Kapićeva, pročitala je svoju pjesmu “Krunica od versi”, autorica Rajka Jurdana-Šepić pjesmu “Par stihi” te Eni Šebalj svoju pjesmu iz “Stihi”, a sve su u kategoriji Domaća beseda.

Također, negdašnji glavni urednik časopisa, a sada član uredništva i jedan od autora, Đoni Božić, pročitao je ponešto od svojih “Facebook pjesama u doba COVIDA 19” koje su nastale tijekom 2020. godine kad je započela pandemija i veliki “lockdown”.

A o nastojanjima samoga časopisa i njegovoj vrijednosti možda najbolje govore sljedeći retci iz uvodne riječi naslovljene “Poradi prkosa i strasti stvaranja”:

– Bivstuvujemo u pisanoj riječi, gradimo od nje svoj initiman hram. Stvaramo uspješno, makar u dosezima svojih malih književnih krugova na vodi humane misli, jačani težnjom za puštanjem pisanih tragova u vremenu, koja nadilazi svačije dnevne glavobolje, pa i ozbiljnije egzistencijalne brige…