RIJEKA – Krezub sam, ali još grizem, kazao je Aldo Paquola, ugledni riječki filmski kritičar, dobitnik Nagrade Vladimir Vuković za životno djelo koju dodjeljuje Hrvatsko društvo filmskih kritičara na predstavljanju »Licemjera«, zbirke kolumi koje je od listopada 2005. do konca 2012. godine objavljivao na stranicama Novog lista.

– Je li Aldo Paquola još uvijek živ, pitanje je koje sam nebrojeno puta čuo od trenutka kad svoju kolumnu više nije objavljivao na stranicama Novog lista. Pitanje je to koje sam i sam sebi postavio, i onda smo se sreli na jednoj konferenciji u Novom listu.

I ne samo da je Aldo bio živ, već je bio sjajan kao uvijek, kazao je Davor Mandić, novinar Novog lista i književnik, autor predgovora ove vrijedne zbirke kolumni, a o knjizi je u Gradskoj vijećnici uz samog autora govorio i Franjo Butorac, izdavač »Licemjera.

Kolumne su podijeljene u pet cjelina – »Kratkotrajnost živi vječno«, »Susreti pod vještičjim nogama«, »Danak za celibat«, »Kupujmo kod Kamova« i »Stare slave veprovina«.

– Aldove kolumne su putokaz kako strukturirati tekst, one nismu samo slova, strukturirane su od početka do kraja. Imao sam priliku raduiti intervjue s njim i njegove su misli uvijek imale strukturu, novinarskim žargonom rečeno, u tim je intervjuima bilo jako malo intervencija.

Aldo je duhovito gunđalo, kako sam ga nazvao u predgovoru, i ova knjiga bila je prigoda da ponovno pročitam njegove kolume i u njima otkrijem neku novu vrijednost. One su priče o ljidima i nekim zaboravljenim mjestima kojih se istovremeno podsjećamo i iznova posjećujemo, istaknuo je Mandić.

A Aldo Paquola? Življi je nego prije, pun dosjetki, anegdota i politički nekorektnih šala, a na predstavljanje knjige pristigli su mnogi, prijatelji, suradnici, susjedi ali i jedna sasvim posebna gospođa – Tamara Kolombo, Paquolina razrednica u srednjoj školi, u Prvoj hrvatskoj sušačkoj gimnaziji.