RIJEKA – Kad bi barem postojao ozbiljan umjetnički projekt koji bi povezao iskustva prošlosti i budućnosti, razne tranzicije koje prolaze društva na jugoslavenskom prostoru, koji se baš uvijek i svugdje mora nazivati bivšim, da slučajno ne bi bilo zabune. Ovo je, možda u malim varijacijama, misao koju gaje mnogi kulturnjaci »ovih« prostora, koji samo uz velike napore mogu krpati veze među narodima i narodnostima Jugoslavije potrgane ratom. Prognane knjige, njihovi »neprijateljski« autori, ali i drugi umjetnici i njihovi radovi, težak ili nikakav međudržavni protok kulturnog kapitala, čak i otežan protok informacija u inače sve bržem i informacijama prenapučenom digitalnom svijetu – sve je to rezultatom akcije koja ne mora nužno biti dirigirana, može biti i posljedicom raznih inercija, no koju je svakako započela snažna želja za (kulturnim) odvajanjem.

Goethe-instituti ovih prostora, prije svega hrvatskog, bosanskog, srpskog i makedonskog, čini se da to razumiju, ili barem dijelom uviđaju, pa su pokrenuli projekt generičkoga imena »Present/Past«, koji »na papiru« zvuči odlično, a koji bi trebao odgovoriti, ili barem ponuditi nova pitanja o kulturnim »ovim« prostorima. Kako kažu u Goethe-institutu Hrvatska, projekt je zamišljen na principu lanca te kroz različite umjetničke formate promišlja i realizira kulturne, političke i druge odnose unutar susjedstava Jugoslavije.

Odnosi u fokusu

– Provedbeno to izgleda tako da će se odraditi niz umjetničkih radionica kao reakcija na temu, a tema je generalna prošlost i sadašnjost u korelaciji, dakle odnosi. Projekt se bavi tranzicijom na prostoru nekadašnje Jugoslavije i njezinim odrazom u kulturi, te širokim i često stereotipiziranim pojmom Balkana. Kroz različite umjetničke formate promišlja kulturno-političke odnose unutar bivših susjedstava, a zamišljen je kao niz umjetničkih reakcija na temu sadašnjost/prošlost koje se međusobno inspiriraju i nadovezuju – kažu u Goethe-institutu Hrvatska, dodajući da su se u Zagrebu krajem veljače u povodu početka projekta okupili svi mentori/umjetnici iz zemalja sudionica, koji će tijekom idućih mjeseci održati radionice u svojim zemljama te u nastavku organizirati lokalne prezentacije.

S hrvatske strane u projektu će sudjelovati pisac Zoran Žmirić, koji će voditi radionicu pisanja kratkih priča. U Bosni i Hercegovini će, pak, fotograf Ziyah Gafić u suradnji s Akademijom VII održati fotografske radionice. Strip autor Saša Rakezić – Aleksandar Zograf vodit će radionicu stripa u Beogradu, a u Sjevernoj Makedoniji održat će se radionica umjetničke instalacije u javnom prostoru s umjetnikom Gjorgjem Jovanovikom.

Kontraktirali smo Žmirića da nam pojasni njegov dio, ali i da nas uputi u osnovne kote ovog zanimljivog koncepta. Žmirić pojašanjava da su zamišljene te četiri različite umjetničke radionice koje bi se međusobno nadopunjavale.

– Prva je kreativno pisanje, zatim slijedi strip, pa umjetnička fotografija te konačno vizualne umjetničke intervencije u prostoru. Ja sam kao selektor za Hrvatsku odabrao osobe koje će pod mojim mentorstvom producirati kratke priče. Izabrao sam četvero polaznika radionica pisanja iz Rijeke. S njima ću imati ukupno četiri radionice, na kojima će oni pisati svoje priče. Nakon mjesec dana, kad izaberem četiri njihove priče, mi odlazimo u Zagreb i imat ćemo javno predstavljanje onoga što smo napravili – rekao nam je Žmirić, dodajući da će na tom predstavljanju, pak, biti i Aleksandar Zograf, selektor za Srbiju. On će saslušati priče i onda će, inspiriran njima, pokrenuti svoju radionica stripa. Nakon toga, odnosno nakon mjesec dana radionica, on i njegovi polaznici će predstaviti što su napravili. Opet, na to predstavljanje doći će Ziyah Gafić iz BiH, koji će onda to iskustvo ponijeti kući za svoju radionicu, a u konačnici to se sve seli u Makedoniju, gdje će Gjorge Jovanovik napraviti svoju radionicu. Na koncu, kad on završi, napominje Žmirić, postoji ambicija Goethe-instituta da se sve objedini u multimedijalnu putujuću izložbu.

Dobiti na vidljivosti

Pitamo Žmirića što ga je ponukalo da se odazove ovom projektu.

– Meni je, prvo, imponiralo što su baš mene izabrali. Drugo, tražili su od mene da radim nešto u čemu se i inače snalazim, a bilo mi je fenomenalno što su mi dali odrješene ruke da to izvedem onako kako sam mislio da je najbolje. A ti ljudi koje sam izabrao doista će, besplatno, dobiti vidljivost – njihove priče prevest će se na engleski i njemački jezik. Super mi je to sve, jer i inače kad radim radionice, i to uvijek sa šest polaznika, nikad više, no ako ih ima pet, povučem još nekoga sa strane za koga msilim da mu je zanimljivo, pro bono. Jer ako nećemo odgajati nove kolege i davati im poticaja, kakvog smisla onda to ima sve – kaže Žmirić, a kad ga pitamo što očekuje od cijelog projekta, odgovara da zasad očekivanja ima samo od svoje radionice.

– Ne znam kako će to dalje raditi kolege, ali i ja ću vjerojatno odlaziti u Sarajevo, Beograd, Skoplje. U Goethe-institutu su se malo iznenadili u vezi s mojim principom rada. Naime oni su očekivali da će svaki polaznik unutar mjesec dana napisati po jednu priču, ali ja to nisam tako zamislio, nego da svaki tjedan pišu po jednu prilču. Neće, dakle, biti četiri, nego 16 priča, od kojih ću ja izabrati četiri najbolje. Jednom tjedno nalazim se s polaznicima i studiozno radimo na tim pričama – kaže Žmirić, zaključujući da mu je cijela ta priča sjajna i da će se zato svi potruditi dati sve od sebe da što bolje uspije.