Sjećate li se srednjoškolskog udžbenika iz filozofije, »Povijesti filozofije – s odabranim tekstovima filozofa« Borisa Kalina? Našla sam na svojoj polici s knjigama izdanje iz 1988. iz kojega smo stjecali prva znanja iz filozofije. Na naslovnici je shematizirani podni mozaik katedrale u Chartresu, a uz njega je citat iz »Il libro dei labirinti, storia di un mito e di un simbolo« iz 1967. Paola Santarcangelija. Zanimljiva je ova podudarnost – Paolo Santarcangeli (pravo mu je ime bilo Pal Schweitzer) rođen je 1909. u Rijeci. Završio je mađarsku osnovnu školu, talijanski Liceo classico, godinu je dana studirao ekonomiju u Beču i potom diplomirao pravo na Sveučilištu u Padovi. Nakon studija vraća se u Rijeku i bavi odvjetništvom, radeći sve dok ga u tome nije omelo židovsko podrijetlo. Nevolje započinju za vrijeme zahuktala fašizma 1940., kada se rasni zakoni sve grublje upliću u svakodnevni život. Započinje progon, zatvorski dani i seljakanje po Italiji. Prošle godine u Rijeci je u povodu objavljivanja njegove knjige »U babilonskom sužanjstvu« u Gradskoj vijećnici održan skup »Labirinti i luke Paola Santarcangelija« na kojem su izlagači svojim temama dali uvid u autorov život i rad, kao i njegov značaj, za književnost općenito i za grad Rijeku.

U Uvodu spomenutoj »Povijesti filozofije« je i njegov citat: »Prodrijeti u labirint znači staviti se u namjernu samoću…«

Za talijansko izdanje djela »Il libro dei labirinti« predgovor je napisao čuveni Umberto Eco. Povod za ovaj tekst je tužna vijest o odlasku autora »Povijesti filozofije« Borisa Kalina, koji je nas srednjoškolce vodio labirintima filozofije, objašnjavajući na početku njegova udžbenika da filozofija izvorno znači »ljubav spram mudrosti«. Hrvatski filozof Boris Kalin rođen je 1930. u Biogradu, a diplomirao je i doktorirao filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je dugogodišnji gimnazijski profesor filozofije, od 1973. profesor na Pedagoškoj akademiji, a od 1980. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Usto je, među ostalim, 1990-ih predavao metodiku nastave filozofije i na novoosnovanim Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Bavio se pretežno metodikom nastave filozofije. Pored poznatog gimnazijskog udžbenika »Povijest filozofije«, ostala značajnija djela su mu »Logika i oblikovanje kritičkog mišljenja« (1982.), »Izvorni tekst u nastavi filozofije« (1986.), »Metodika i metodologija« (1986.), »Hrvatska filozofska baština u nastavi filozofije« (2000.), »Filozofija« (2003.), »Povijest filozofije, o odabranim tekstovima filozofa« (2009.).

Kalin je, uz važne knjige te niz monografija, u raznim publikacijama objavio brojne tekstove ne samo o metodici nastave filozofije nego i o drugim pitanjima te vrijedne priloge o hrvatskoj filozofskoj baštini. Međutim, Kalinovo je životno djelo »Povijest filozofije«, gimnazijski, odnosno srednjoškolski udžbenik filozofije koji je od 1973. do 2010. objavljen, kod zagrebačke Školske knjige, u 32 izdanja, čemu treba pridodati i dva izdanja znatno revidiranog udžbenika, pod naslovom »Filozofija: uvod i povijest«, također u Školskoj knjizi, 2014. i 2015. godine. Ukupno, dakle, 34 izdanja udžbenika koji je trajno obilježio desetke generacija i desetke tisuća ljudi – prije svega u Hrvatskoj, ali i šire (taj je udžbenik bio korišten u mnogim bosanskohercegovačkim školama), navode iz Hrvatskog filozofskog društva u povodu odlaska Borisa Kalina.

Također, Kalin je bio i jedan od osnivača Hrvatskog filozofskog društva 1957. godine te član prvog Upravnog odbora Društva, a poznati su i njegovi pionirski i kasnije postojani napori oko ustanovljavanja, njegovanja i unapređenja filozofskog obrazovanja, osobito u srednjim školama, odnosno gimnazijama. Kalin je umro 13. rujna. »Otišao suviše tiho s obzirom na njegov značaj za hrvatsku filozofiju i pedagogiju, kao i s obzirom na glasnoću njegova imena«, rekao je predsjednik Hrvatskog filozofskog društva Hrvoje Jurić. Pokopan je u utorak 19. rujna na zagrebačkom groblju Mirogoj, u užem, ali nemalom krugu obitelji, prijatelja i kolega.