Ove godine nizom događanja obilježava se 400 godina od prvog tiskanog izdanja sabranih drama Williama Shakespearea, s ukupno 35 od 36 naslova, to jest bez »Perikla«, takozvano prvo folioizdanje (prema veličini formata knjige).

Pojavilo se sedam godina nakon autorove smrti, 1623. godine, a uredili su ga njegovi kolege i prijatelji Henry Condell i John Heminge.

U tom su izdanju Shakespeareove drame prvi put podijeljene na komedije, povijesne drame i tragedije. Ovih dana aukcijska kuća Christie’s najavila je da će u Londonu biti izloženo šest iznimno rijetkih zbirki prvih izdanja drama Williama Shakespearea.

Početkom ovog tjedna javnost je dobila priliku da samo na jedan dan razgleda jedan primjerak prvog izdanja drama u londonskoj knjižnici Guildhall.

Izdanje objavljeno 8. studenoga 1623. jedan je od najbolje sačuvanih primjeraka na svijetu. Ostala će se izdanja moći razgledati u izložbenom prostoru londonskoga Christie’sa od 2. do 26. svibnja, a kopije će se zatim vratiti vlasnicima.

Knjižnica Guildhall nalazi se na mjestu gdje su nekoć živjeli urednici Shakespeareovih djela, njegovi prijatelji Henry Condell i John Heminge.

Ovim povodom Margaret Ford, direktorica međunarodnog odjela Christie’sa za književnost, ukazala je na činjenicu da nije objavljeno prvo izdanje vjerojatno ne bi postojala polovina cjelokupnog Shakespeareova dramskog opusa, poput »Mjere za mjeru«, »Macbetha«, »Julija Cezara«, »Oluje«…

Kako je kazala Ford, nijedan od dramatičarevih originalnih rukopisa nije sačuvan iz doba kada su oni napisani. Ne zna se točno koliko je primjeraka objavljeno, ali procjenjuje se da je riječ o njih 750, a 235 primjeraka uspjelo se sačuvati u nekom obliku.

Zbirka drama, jedan od šest poznatih primjeraka prve zbirke svih 36 Shakespeareovih drama iz 1623., prodana je 2020. na dražbi za rekordnih 9,97 milijuna dolara.

Pet od šest primjeraka je iz privatnih kolekcija, a šesti iz Senatske knjižnice Sveučilišta u Londonu. Posljednji put su četiri primjerka bila izložena zajedno prije cijelog stoljeća, na tristotu godišnjicu, kada ih je izložila Britanska knjižnica.

Glavni bibliotekar knjižnice Guildhall, Peter Ross, rekao je za BBC da je samo četvrtina tih primjeraka kompletna, a ovaj je među najboljima na svijetu – izvanredan je po svojoj potpunosti i kvaliteti papira.

Primjerak City Corporationa kupio je oko 1760. godine William Petty Fitzmaurice, koji je postao premijer, nakon čega ga je pri prodaji njegove biblioteke 1806. godine kupila londonska institucija. Knjiga je 1913. prebačena u biblioteku Guildhall i rijetko je izložena zbog svoje delikatne prirode.

Oko postojanja Shakespearea ili njegova istinskoga identiteta postoje brojni povijesni prijepori. Gotovo ni o jednom drugom piscu ne zna se tako malo kao o Williamu Shakespeareu pa je ličnost pisca, čija su djela poznata cijelom obrazovanom svijetu, još uvijek zagonetka.

William Shakespeare engleski je dramatičar i pjesnik (Stratford-upon-Avon, kršten 26. travnja 1564. – Stratford-upon-Avon, 23. travnja 1616.).

Premda su u istraživanje njegova životopisa uloženi golemi napori, podaci su zapravo oskudni i utemeljeni na malobrojnim dokumentima službena značaja poput datuma krštenja, vjenčanja, pogreba, oporuka, pravnih procesa, sudskih troškova i slično.

O Shakespeareovu životu između 1585. i 1592. postoje tek pretpostavke i nagađanja koja su kolala dugo nakon njegove smrti. Prema jednoj verziji morao je napustiti rodno mjesto jer se zamjerio vlastelinu Sir Thomasu Lucyju kradući srne u njegovu parku.

Prema drugoj verziji, kraće je vrijeme proveo kao nastavnik u nekoj pokrajinskoj školi. Najvjerojatnije je da se spremao za kazališni poziv, možda u jednoj od putujućih glumačkih družina, jer se već 1592. zatekao u Londonu i bio u uskoj vezi s kazalištem.

Ondje se u ožujku te godine s velikim uspjehom prikazivala nova drama o kralju Henriku VI. Drži se da je zasigurno riječ o prvom dijelu Shakespeareove trilogije »Henrik VI«. Iste godine u jesen pojavio se prvi pisani spomen Shakespearea u književnom svijetu Londona.

Godine 1599. družina je na južnoj strani Temze izgradila vlastito kazalište, glasoviti Globe Theatre. Ondje je praizvedena većina Shakespeareovih dramskih komada.

Kupovina imanja u Stratfordu svjedoči o uspješnosti njegove karijere: postao je suvlasnikom kazališta Globe, koje je uz izvrsnu glumačku postavu i izvrsnoga dramatičara stalno nizalo uspjehe. Godine 1609. povukao se iz Londona u Stratford, gdje je napisao svoja kasna dramska djela.

Kako je navedeno u natuknici mrežnog izdanja Hrvatske enciklopedije, redoslijed nastanka njegovih književnih djela (36 drama, dvije narativne poeme i zbirka soneta) nije do danas posve precizno utvrđen, ponajprije zbog onodobnih kazališnih običaja, prema kojima su dramatičari uglavnom svoje tekstove u rukopisu prodavali kazališnim družinama.

Kazalištima su često kolali i »piratizirani« tekstovi, što je još više otežalo situaciju vezanu za datiranje pojedinoga djela.

Prvo tiskano izdanje Shakespeareovih sabranih drama smatra se jednim od književnih čuda. U njemu su autorove drame prvi put podijeljene na komedije, povijesne drame i tragedije. Vezano za to izdvajamo dio iz natuknice Hrvatske enciklopedija:

»Znatnija suprotstavljanja i danas izaziva žanrovska klasifikacija Shakespeareova dramskoga opusa. Zbog izrazite, a specifične strukturne slojevitosti i idejno-tematske polivalentnosti većine drama, uvriježena podjela na komedije, povijesne drame, tragedije i romance pokazala se više zbunjujućom nego korisnom.

Nesporazumi oko klasifikacije proizlaze mahom iz naslijeđenih pretpostavki o književnim i kulturnim izvorištima Shakespeareove dramaturgije, koja s klasičnim aristotelovskim modelom ima malo zajedničkoga, čak i u Shakespeareovim najslavnijim tragedijama.

Njegov kasnorenesansni teatar napaja se na drugim, mnogobrojnim (antičkim, srednjovjekovnim i renesansnim) književnim, kazališnim i kulturnim tradicijama, uključujući rimsku komediju Plauta i Terencija, Senekinu brutalno senzacionalističku i izrazito retoriziranu tragediju, te srednjovjekovne, religijski nadahnute mirakule i moralitete, koji su do 16. stoljeća već jasno pokazivali tragove spajanja komičnih i farsičnih elemenata s uzvišenom temom.

Javljaju se i prepoznatljivi tragovi folklora, kao i dvorske maske, koju je razvio Ben Jonson.

Shakespeareovo napuštanje klasičnih načela triju jedinstava (tako i u najslavnijoj tragediji, »Hamletu«), potom višestrukost zapleta, miješanje tragičkoga i komičkoga, fantastičnoga i realističnoga, povezanost s virtuoznim jezičnim igrama, valja zato shvatiti kao namjeran poetički izbor.

Stvarao je u doba izrazite svjetonazorne mijene, obilježeno etičkom i spoznajnom skepsom. U dramatičarovoj se prepoznatljivo kasnorenesansnoj poetici takvo stanje zrcali u ingenioznim postupcima suprotstavljanja i začudnih spajanja udaljenih stilskih, tematskih i žanrovskih konvencija s namjerom preispitivanja naslijeđenih vrijednosnih sustava i njihovih apsolutnih hijerarhija, što je u dramama rezultiralo osebujnim višeglasjem vrijednosnih motrišta i smisaonom višeznačnošću.

Gledano iz te perspektive, u Shakespeareovim se djelima jasnije prepoznaje dosljednost autorovih idejno-tematskih preokupacija, a istodobno se barem djelomice objašnjava tajna univerzalne privlačnosti i reinterpretabilnosti njegova djela.«

Ingenioznim preobrazbama ustaljene sonetne forme u sonetnoj zbirci »Soneti« (1609.), proglašavanoj najveličanstvenijom, ali i najzagonetnijom ljubavnom poezijom svjetske književnosti, Shakespeare je ostvario iste one osobine kakvima se odlikuju i autorova proslavljena dramska djela.

William Shakespeare smatra se najvećim piscem engleskog jezika te najslavnijim i najizvođenijim svjetskim dramatičarem. Shakespeare je jedan od nekolicine najvećih svjetskih imaginativnih književnika, autor koji bez sumnje spada u najužu elitu vrhunskih pisaca.

Njegova djela predstavljaju okosnicu svjetskih kazališta, a našla su i snažnoga odjeka u drugim umjetnostima, od glazbe do slikarstva i filma.

Neprocjenjiv je utjecaj koji je izvršio na svjetsku književnost, a sumarno bi se moglo reći da će vjerojatno i dalje uživati popularnost i simpatije, kako kod laičke publike, tako i kod stručnjaka i pisaca – i to zbog više činitelja, među kojima su najvjerojatnije presudni njegov svjetovni i slobodni duh neokovan dogmama vremena, kao i raznovrsnost u prikazu ljudske doživljajnosti koja se kreće od tragedije do komedije, od pesimizma do optimizma, od naturalističkog egzistencijalizma do vizionarne fantazijske romance.