Sve se više izdavača ozbiljnije poduhvaća objavljivanja poezije, što bi trebala biti dobra vijest i za one koji poeziju ne čitaju, ili ju čitaju iznimno rijetko, ali razumiju važnost njena oknjižavanja. Ako ne razumiju, teško da ćemo im to uspjeti obrazložiti, no poezija više nego ikoja druga kreativna verbalizacija (kada smo hrabri kažemo i bilo koja druga kreativna emanacija ideja) stvara nove svjetove. Zato i jest toliko skrajnuta, u zapećcima izdavačkih interesa.

Sandorf se trudi da to tako ne bude (uvijek), pa bilježimo pojavu i dvaju novih pjesničkih oknjiženja, u skladu sa Sandorfovom filozofijom, izvan uobičajenih tokova. Prva koju ističemo nova je knjiga pjesama sirijskoga pjesnika Adonisa, kojeg se danas smatra jednim od najvećih živućih pjesnika. Njegovo ime redovito se spominje kao ono koje bi potencijalno moglo dobiti književnog Nobela, a njegovih 30-ak pjesničkih zbirki revolucionariziralo je arapsku poeziju, gurnuvši je prema modernosti.

Adonisa nam je u hrvatsku kulturu doveo upravo Sandorf, i to u knjizi »Zrcalo sna«, retrospektivnom izboru Adonisove poezije od početaka do ovodobnosti, a vidjeli smo ga i na pulskom sajmu knjiga, kada smo s njime i razgovarali za Novi list.

Pjesnički inovator

Drugo Adonisovo oknjiženje i opet dolazi u suverenu prijevodu Tatjane Paić-Vukić, koja je pjesme i odabrala iz osam svezaka Adonisovih sabranih djela, a Sandorf objavio pod naslovom »Dječak koji trči u sjećanju«. U njoj će čitatelj i opet naći širok spektar tema i motiva, kao i potvrdu razloga zbog kojih se Adonisa smatra inovatorom koji je revolucionarizirao arapsku poeziju. Pa i da je samo formalno gledati, naći će čitatelj tako u knjizi i prvu dulju arapsku pjesmu u prozi, »Tužbalicu za današnjim danima«, koju je Adonis, kako to primjećuje napomena uz nju, napisao željom da stvori poemu epskog tona, nadahnut djelom Saint-Johna Persea.

Osim izborom pjesama iznimnoga pjesnika, ovo Sandorfovo izdanje odlikuje se još jednom karakteristikom na kojoj mu treba čestitati, a koja se danas čini atavističkom, iako ovome čitatelju neprežaljenom. Naime knjiga ima predgovor. I to ne bilo kakav. Iz pera Miroslava Mićanovića čita se odličan esej koji će svakoga čitatelja lijepo i meko uvesti u ono što na stranicama slijedi, a to je »(…) poezija obilježena (…) mjestom, mjestima iz kojih dolazi, ali je pisana i za drugoga, za čitatelja koji je odrastao u drugim jezicima i kulturama.« Što u tom tekstu rade tamnoputi ljudi s kojima se predgovornik vozi zagrebačkim autobusom, čitatelj će morati saznati sam.

Tajanstveni autor

Druga Sandorfova pjesnička knjiga koju ovim putem ističemo knjiga je jedne od najintrigantnijih pjesničkih figura domaćeg nam pjesništva. Riječ je o knjizi Svena Adama Ewina »S Bogom na ti« (ne znamo je li Bog ili je bog, jer naslov je otisnut majuskulama pa se ispričavamo autoru i izdavaču ako smo pogriješili, no prema nekim poetološkim značajkama autorova pjesmopisanja zaključujemo da je ipak riječ o Bogu). Intrigantnost ovoga autora ne proizlazi toliko iz njegova pjesništva koliko iz njegova imena. Sven Adam Ewin jest pseudonim pjesnika koji javnosti ne želi otkriti svoj građanski identitet, što mu i uspijeva već dulji niz godina i objavljenih zbirki poezije.

Pjesme ovoga pjesnika inače nisu za svakoga (ljubitelja poezije), pa se tako ni autor ovog teksta ne pronalazi u njihovoj klasičnoj impostaciji, no glas kojim njihov tvorac progovara nedvojbeno je osebujan i u godinama djelovanja zauzeo je nišu koju mu nitko ne može osporiti.