Dekan Filozofskoga fakulteta u Rijeci Aleksandar Mijatović / Foto Marko Gracin
Nakladnik ističe kako se autor u knjizi "Preobrazbe književne teorije" kroz pet poglavlja bavi različitim književnoteorijskim temama na primjerima iz moderne i suvremene proze te pjesništva stavljajući u fokus jezik kao sredstvo književne komunikacije
povezane vijesti
- Filozofski fakultet u Rijeci obilježio svoj dan: Naglasak na uvođenju novih studija na engleskom jeziku
- Filipović imenovao članove Kazališnog vijeća, u njega ulaze Aleksandar Mijatović, Nina Violić i Kristian Čarapić
- Riječki Filozofski fakultet obilježio 25 godina postojanja: “Mijenjamo način poučavanja”
Knjigu književnoga teoretičara Aleksandra Mijatovića “Preobrazbe književne teorije”, u kojoj se bavi jezikom kao sredstvom književne komunikacije, objavila je Hrvatska sveučilišna naklada (HSN).
Nakladnik ističe kako se autor u knjizi “Preobrazbe književne teorije” kroz pet poglavlja bavi različitim književnoteorijskim temama na primjerima iz moderne i suvremene proze te pjesništva stavljajući u fokus jezik kao sredstvo književne komunikacije.
Od posebnoga je značenja, ocjenjuje nakladnik, prvo poglavlje u kojemu autor prikazuje razvoj hrvatske znanosti o književnosti, odnosno preobrazbu teorije književnosti u književnu teoriju.
Tu preobrazbu prikazuje od početka osamdesetih godina prošloga stoljeća nadalje opisujući doprinose nekoliko istaknutih teoretičara procesima ove preobrazbe, napominje nakladnik i dodaje kako obrađuje Solara, Užarevića, Katičića i Bitija te povezuje njihove teze s teorijama Agambena, Deleuzea, Eagletona, Bergsona i drugih.
Pritom propituje značenje, smisao i mogućnost definiranja književnosti i književnoga teksta te jezika kao njegova medija, piše nakladnik.
U ostalim poglavljima, na nizu primjera iz poetskoga i proznog stvaralaštva hrvatske i stranih književnosti te tekstova iz repertoara suvremene književne teorije i filozofije analizira i kontekstualizira ključne književnoteorijske pojmove kao što su pjesnička slika, gramatika smisla, asketizam, dendizam, pamćenje, pripovijedanje i priča.
Nakladnik napominje kako autor u posljednjem petom poglavlju poseže za pojmovima apstrakcije i kontingencije smještajući prvi u kontekst Deleuzove estetike, a drugi u kontekst kritike nužnosti ovoga pojma u okvirima Meillassouxove filozofije.
Knjiga se, naglašava, u interdisciplinarnim okvirima bavi nizom tema koje se tiču uloge književnosti u društvenom kontekstu, literarizacije socijalnoga iskustva te statusa jezika u reprezentaciji zbilje.
Knjiga “Preobrazbe književne teorije” (290 str.) namijenjena je ponajprije akademskoj i znanstvenoj publici iz područja znanosti o književnosti , filozofije, filozofije jezika, filozofije književnosti, lingvistike i srodnih humanstičkih i uže filoloških disciplina.
Aleksandar Mijatović je dekan Filozofskoga fakulteta u Rijeci. Profesor je na Odsjeku za kroatistiku, a područje njegova znanstvenog interesa obuhvaća teoriju književnosti, lingvistiku, filozofiju i kulturalnu teoriju. Autor je više knjiga, među kojima i knjige “Svijet bez čovjeka”. Bio je i glavni urednik “Fluminensije: časopisa za filološka istraživanja”.