RIJEKA – Riječki ogranak Društva hrvatskih književnika svoju izdavačku aktivnost nastavlja dvobrojima 1 – 2 te 3 – 4 časopisa Književna Rijeka koji donose uobičajene rubrike te ljepotu pisane riječi za koju, prema riječima glavnoga urednika Davora Grgurića, itekako interesa ima, jer sa željom da radovi budu objavljeni u časopisu, autori ne prestaju slati svoje radove, koji pristižu tijekom cijele godine.

Kako je uvodno istaknuo Grgurić, časopis koji je počeo izlaziti negdje 1996. godine do danas je, uz pauzu od nekoliko godina, zadržao kontinuitet, no i relevantnost, jer autori koji se javljaju s prijedlozima svojih radova su brojni, iz cijele Hrvatske, no i iz drugih i susjednih zemalja u kojima ima govornika hrvatskoga jezika. Što se autora tiče, ima i onih poznatih, već afirmiranih, no i onih mlađih, a prilikom selekcije radova uredništvo se, naglašava, vodi književnoumjetničkim zakonitostima.

Održavanje književnoga ranga

Kako je u uvodnome dijelu dvobroja 1 – 2 kazao Grgurić, »brojni su praktični razlozi čitanja i rukovanja tiskanim materijalom, a i sama uloga književnih časopisa nipošto ne opada, jer oni su i dalje dobar put selekcioniranja, filtriranja i afirmacije mladih, tek stasajućih literarnih imena, kao i održavanja književnog ranga već profiliranih autorskih pojava, kojima su upravo (etablirani) književni časopisi sredstvom najlakšeg načina prezentiranja čitateljstvu i kolegama ‘po peru’ svojih novih književnih dosega«.

– Kroz književne se časopise mogu fino predstaviti i npr. prevedena djela inozemnih pisaca, ili pak književno-znanstveni osvrti i znalačke analize starije ili recentne književne produkcije. Osim toga, mogućnost subverzivne ili izravne iskre u štivu ili stihu postoji i danas, jer i ovo je naše doba itekako u mnogočemu prijelomno, izazovno i zahtjevno, kako se već ovim epitetima znaju po potrebi koristiti mediji i sprovoditelji regulatornih i malo-po-malo sve više obvezujućih promjena i skućujućih restrikcija u naš život i dnevne nam rutine, piše glavni urednik te kasnije u tekstu zaziva »kritički nastrojeniji literarni prinos okoštaloj kičmi našeg časopisa, u kojem bi se i malo (ili podosta) hrabrije secirali i propitkivali svagdašnji potezi i rezovi vladajuće birokracije i narodnih izabranika kojima su nacionalni interesi i boljitak ovog napaćenog naroda«.

Tekstovi na čakavštini

Časopis posebno naglasak stavlja i na čakavski idiom, a članica uredništva Vlasta Sušanj Kapićeva, koja je ujedno i jedna od najistaknutijih domaćih autorica koja piše na čakavskome, istaknula je da naša županija ima dobre književnike. No književnikom, pjesnikom, se ne postaje, već rađa, ističu članovi uredništva Đoni Božić i Davor Grgurić.

Svježi dvobroj časopisa uključuje uvodno slovo urednika, prozu, eseje, putopise, poeziju, dio koji otpada na »domaću besedu«, prijevode književnih djela, osvrte, obljetnice, no i aforizme. Uz predstavljanje novih dvobroja, članica uredništva i pjesnikinja Vlasta Sušanj Kapićeva pročitala je svoje prozno djelo reminiscentnog tona »Po rečkeh kantunićeh«, koje je svojevrstan hod gradom i njegovom prošlošću.