Annie Ernaux nova je dobitnica Nobelove nagrade za književnost. Objavila je to jučer Švedska akademija, koja nagradu dodjeljuje od 1901. godine, istaknuvši da ju je autorica zaslužila “za hrabrost i kliničku oštroumnost kojom razotkriva korijene, otuđenja i kolektivna ograničenja osobnog sjećanja”. Ernaux je prva Francuskinja koja je dobila Nobela nakon što je lauereat bio Patrick Modiano 2014. godine te je ukupno šesnaesta po redu dobitnica iz Francuske. Predsjednik Nobelova odbora Anders Olsson rekao je da njen rad dosljedno i iz različitih kutova ispituje život obilježen jakim razlikama u pogledu spola, jezika i klase.

Annie Ernaux rođena je 1940. u francuskoj pokrajini Normandiji, gdje je u rodnome Lillebonneu i potom u Yvetotu provela djetinjstvo. Studirala je na Sveučilištu u Rouenu te mnogo godina radila kao profesorica književnosti u srednjoj školi te u Nacionalnom centru za obrazovanje na daljinu. Uz učiteljski posao pisala je i sedamdesetih počela objavljivati svoje prve knjige, koje su vrlo brzo stekle poklonike. Danas se smatra suvremenim klasikom i jednim od najvažnijih i najangažiranijih glasova francuske književne i kulturne scene, a njezino se djelo proučava na katedrama za književnost diljem svijeta. Za svoj je opus, koji čini preko dvadeset naslova, objavljivanih na brojnim svjetskim jezicima, primila niz istaknutih nagrada. Izdavačka kuća Gallimard većinu njezinih knjiga sabrala je u kolekciji “Quarto”, čime je Ernaux postala prva žena koja je za života ušla u tu prestižnu biblioteku.

Među njenim knjigama su: »Les armoires vides« (Prazni ormari, 1974.), »Ce qu’ils disent ou rien« (Ono što oni kažu ili ništa, 1977.), »La femme gelée« (Smrznuta žena, 1981.), »La place« (Mjesto, 1984.), »Une femme« (Jedna žena, 1989.), »Passion simple« (Jednostavna strast, 1992.); »Journal du dehors« (Dnevnik izvana, 1993.), »La honte« (Sram, 1997.), »Je ne suis pas sortie de ma nuit« (Nisam izašla iz svoje noći, 1997.), »La vie extérieure« (Vanjski život, 2000.), »L’événement« (Događaj, 2000.), »Se perdre« (Gubiti se, 2001.), »L’occupation« (Okupacija, 2002), »L’usage de la photo« (Upotreba fotografije, 2005.).

I u Hrvatskoj Annie Ernaux poznata je, cijenjena i objavljivana književnica. Više je izdavača objavljivalo njene knjige, no i opet se pokazalo da Gordana Farkaš Sfeci ima “nos” za književne nobelovce. Utvrdili smo to već jednom, no čini se da OceanMore redovito objavljuje djela nobelovaca, i to prvenstveno nobelovki. Ne znamo još tko je otkupio prava za Ernauxinu novu knjigu “Getting Lost”, no znamo da su dvije posljednje objavljene u Hrvatskoj tiskane u nakladi upravo ove izdavačke kuće, koja je ovih dana proslavila dvadeset godina postojanja. Riječ je o dvjema knjigama utemeljenim na autobiografskim iskustvima autorice, “Godine”, objavljene u nas 2021., i “Djevojačke uspomene”, objavljene u nas u svibnju ove godine.

U knjizi “Djevojačke uspomene”, kako to kaže bilješka, Annie Ernaux vraća se u ljeto 1958. i svoju prvu noć s muškarcem kad je kao osamnaestogodišnja djevojka radila u ljetnoj koloniji. Žuđeno seksualno iskustvo pretvorilo se u traumu koja se duboko upisala u njezino tijelo, i ranu što će gotovo šezdeset godina nakon događaja biti okidačem za pisanje. Annie Ernaux ponire u vlastita sjećanja, služi se fotografijama i pismima kako bi oživjela djevojku koja je bila, njezinu ranjivost i snagu, i zabilježila ključne trenutke njezina sazrijevanja

Knjiga “Godine”, pak, kako to također kaže bilješka, remek-djelo je autobiografske proze, prevedena na brojne svjetske jezike, jedinstvena knjiga koja donosi priču o više od šezdeset godina Francuske, koja se od kraja rata razvija u suvremeno društvo kasnog kapitalizma. Protkan vlastitim sjećanjima, fotografijama, povijesnim događajima, jezikom pojedina razdoblja, popularnom kulturom, radijskim i televizijskim emisijama, modama, proizvodima, željama i htijenjima generacija, roman je živo svjedočanstvo o preobrazbama jednog društva, kulture, ali i cijeloga svijeta.

Annie Ernaux dobro je stajala na kladionicama, no većinom su oči bile uprte u Salmana Rushdieja. Nobelov odbor ipak je odlučio drugačije te nagradu, koja se često smatra i odrazom društveno-političkih prilika u svijetu, dodijelio autorici koja često piše o tzv. ženskim temama. U svijetu koji osim svega što ga mori mora pregrmjeti i američki korak unazad po pitanju pobačaja, poruka Nobelova odbora svijetu izborom autorice koja se oduvijek zalagala za prava žena, jasna je i nedvojebna.

Naravno, da autoričine poruke nisu upakirane u vrhunsko pisanje, malo bi što značile. Ovako, čitatelji će pojačano uživati u odličnoj književnosti, a utrka izdavača za prava na objavljivanje djela, novih i starih, ove osamdesetdvogodišnje autorice označit će književno razdoblje koje je pred nama.