Prikaz

Nova knjiga Dejana Šorka: Prikaz rađanja nacizma kroz špijunsku priču

Marinko Krmpotić

Foto Hena Com

Foto Hena Com



Knjiga »Putnik usputne postaje« nedvojbeno je pažnje vrijedan žanrovski doprinos filmskog redatelja i pisca Dejana Šorka hrvatskoj književnosti, a hoće li biti i filmu, treba pričekati i vidjeti hoće li se netko od suvremenih hrvatskih filmaša odlučiti na platno postaviti seriju ili film koji u ovoj knjizi obrađuje razdoblje od 1933. do 1941. godine, dakle od današnjice poprilično udaljeno doba.


Dejan Šorak (1954.) mladost je proživio u bitno drukčije vrijeme od današnjeg pa nikoga ne treba čuditi njegovo zanimanje za žanr koji danas više i nije odviše popularan, a pred pola stoljeća, pa i koje desetljeće manje, autori koji su stvarali književnost ove vrste (John le Carre, Graham Green, Ian Fleming, Robert Ludlum, Tom Clancy, Ken Follet, Frederick Forsyth, James Paterson, Daniel Silva…) bili su među najuspješnijim po broju primjeraka prodanih knjiga.


Slično je, kad smo već kod Šorka koji je potpisnik niza sjajnih filmova (»Mala pljačka vlaka«, »Oficir s ružom«, »Dva igrača s klupe«, »Vrijeme ratnika«), i s filmovima pa se pojava romana koji daje prikaz rađanja nacizma kroz špijunsku priču može ocijeniti i pomalo staromodnom, ali to ne znači da je riječ o lošem romanu. Naprotiv.


Tajni agent




Glavni je protagonist ovog romana špijun postao ne jer je to želio, već da bi uspio u životu. Naime, Petar Benedict, mladi engleski književnik dubrovačkog podrijetla, u Londonu tridesetih nikako ne može uspjeti ni sa svojim kazališnim predstavama ni s tekstovima romana koje bezuspješno nudi izdavačima.


No, britansku obavještajnu službu MI6 nimalo ne zanima njegova literarna kvaliteta, ali im je itekako privlačna činjenica da je podrijetlom iz Dubrovnika, grada u kojem se upravo treba održati veliki svjetski PEN kongres, skup značajnih svjetskih pisaca koji su članovi te udruge.



Na tom će kongresu biti nazočni i njemački književnici koji zagovaraju fašizam, a održava se u Kraljevini SHS o kojoj Britanci nemaju dovoljno podataka. Zato bi idealno bilo da Benedict u Dubrovnik javno otputuje kao član PEN-a, a tajno kao agent MI6.


Zauzvrat britanska će mu obavještajna služba srediti i izdavanje romana i ulazak na kazališni repertoar Londona. Benedict, potomak tragično preminule dubrovačke plemićke obitelji, ne podnosi nikakve autoritete, ali je itekako svijestan da bez takve potpore njegove knjige i kazališni tekstovi nikad neće uspjeti. Zato prihvaća. Peter Benedict postaje špijun, ili kako se to ljepše kaže, obavještajac, tajni agent.


Ljubavni trokut


Što se dalje zbiva, pročitajte sami, a temeljni okviri uz Peterovu špijunsku aktivnost usmjerenu k pokušajima da što više dozna o rastu fašizma u Njemačkoj vezani su i uz višegodišnji ljubavni trokut koji čine on, lijepa Dubrovkinja Ivana te njihov njemački prijatelj, Siegfrid.


Štoviše, baš će izmjene tih ljubavi (Siegfrid pati za Ivanom, Ivana čezne za Peterom, Peter je voli, ali često od nje bježi što zbog posla, što zbog činjenice da joj ne smije otkriti pravu istinu. Siegfrid shvaća da Ivana više voli Petera, ali ne odustaje…) biti nadopuna brojnih špijunskih aktivnosti, a na kraju će upravo te dugogodišnje veze dovesti i do tragičnog završetka cijele ove štorije.



Naravno, sukladno ovakvim okvirima radnje roman Dejana Šorka nije isključivo špijunsko štivo. Dapače, puno više pažnje posvećeno je pitanjima istine i laži, vjernosti i nevjernosti, ljubavi i mržnje, književnosti i stvarnosti, fašizma i komunizma…


Sve su to teme o kojima likovi ovog romana raspravljaju pri čemu je svakako zanimljivo da je Šorak »oživio« mnoge stvarne književnike (H. G. Wells, G. B. Shaw, James Joyce, Ernst Toller, Marinetti, Ivo Andrić, Tin Ujević, Dragutin Domjanić…), što svakako daje dodatnu draž ovoj priči, posebno kad tim književnicima da riječ!


Tri cjeline


Svoj špijunsko-ljubavni roman s tragedijom Šorak je razdijelio u tri cjeline (London 1933., Dubrovnik 1933., Zagreb 1941.) u kojima uz pripovijedanje prevladavaju odlični (baš filmski realni) dijalozi te kratke jednostavne epizode kroz koje autor na uočljivo filmski način gradi likove i radnju.


To drugim riječima znači da je čitatelju ponuđeno pitko i čitko štivo koje privlači i svojom nepretencioznošću pa ne treba sumnjati da će »Putnik usputne postaje« imati lijep broj čitatelja.


O autoru


Dejan Šorak (1954.) je filmski, televizijski, kazališni i radijski scenarist i redatelj te romanopisac. Encyclopedia Britannica navodi ga među nekolicinom hrvatskih umjetnika svih vremena. Njegovi najpoznatiji kazališni komadi su: »Svećenikova smrt« i »Pauk i Pepeljuga«. Scenarist je i redatelj cjelovečernjih igranih filmova: »Mala pljačka vlaka« (1984.), »Oficir s ružom« (1987.), »Krvopijci« (1989.), »Vrijeme ratnika« (1992.), »Garcia« (1999.), »Dva igrača s klupe« (2005.) i »U zemlji čudesa« (2009.).


Objavio je romane: »Kontrolna projekcija« (2000.), »Ja i Kalisto« (2002.), »Američko-hrvatski u boji – saga o filmu u tri dijela: Marija i zvijer, Venecija smrti, Dezdemona i vrag« (2008.), »Čovjek bez dna« (2011.), »Kupelj boga Silvana« (2022.), »Mutacija sudnjeg dana« (2022.) te zbirku pripovijetki »Gdje je nestala haljina Blažene Djevice Marije Snježne« (2009.).


Za zasluge u hrvatskoj kulturi Dejan Šorak odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića i dobitnik je međunarodnih nagrada.