RIJEKA – Oko lika i djela kultnog riječkog i hrvatskog književnika, buntovnog psovača Janka Polića Kamova, riječki i hrvatski književnik Davor Grgurić izgradio je tkanje svoje nove zbirke poezije nazvane »Kamov bi nam zamjerio štošta«. Kamov je u naslovu, Kamov je na naslovnici, Kamov je u stihovima, Kamov je u stavu… jasno je kad se pročitaju sve 74 pjesme smještene na 142 stranice ove zbirke kojom Grgurić nastoji povezati Kamova s današnjicom žudeći, prije svega, za vrstom ljudi kakvih danas nedostaje, a kakav je Kamov bio – nekonvencionalni pojedinac spreman suprotstaviti se svemu lošem, od društvenih nepravdi do intelektualne mediokratske žabokrečine. Da bi nam prenio svoje stavove i ideje, Grgurić zbirku počinje pjesmama ciklusa »Vježbanje kam(en)ovanja« kroz koje obrađuje niz pojedinosti iz života i djela J. P. Kamova da bi potom u preostala četiri ciklusa »preplovio« povijesna razdoblja od godina života Kamova (1886. – 1910.) pa do današnjih dana.

Rijeka i Hrvatska

Spomenuti uvodni ciklus autorovo je viđenje Kamova, njegova značaja kao umjetnika, njegova avangardnog, anarhističkog i revolucionarnog odnosa prema životu pri čemu se u pjesmama ovog ciklusa spominju određene pojedinosti iz života i djela Kamova. Uz Kamova već u tom se uvodnom dijelu itekao naznačuje kako će iznimno bitna tema Grgurićevih pjesama biti Rijeka i Hrvatska, točnije njezina prošlost te pogotovo sadašnjost. Vidi se to i iz direktnog iskaza kroz stihove (»Rijeci s tihom ljubavlju«), spominjanja brojnih riječkih lokaliteta i značajnih ličnosti (Radmila Matejčić, Karolina Belinić…), mentaliteta Riječana (»Rijeka ne prezire nikoga i primala je doslovce svakoga«), spominjanje riječke bure i galebove, navijača koji su »prkos za lučki uspavani grad«…

Kamovljevu poetsku i idejnu anarhističko-revolucionarnu ostavštinu potom Grgurić u četiri cjeline (»Life coach savjeti«, »Vježbe za disanje«, »Vježbe promašaja« i »Balkanovanje«) smješta u ovo naše današnje doba govoreći o nizu različitih tema i motiva težeći pritom isticanju nezadovoljstva zbog neborbenog pristupa životu, zbog pomirenja s jednoličnošću i prosječnošću, dakle svime onim što je za Kamova bilo neprihvatljivo i odbojno pa si je život pretvorio u gotovo pa stalno lutanje i traženje. Naravno, u toj priči o dobu kojeg je i sam dio, Grgurić se itekako osvrće na sebe i vlastiti život stvarajući i tu stihove koji kamovljevski režu po negativnostima i vlastitim nesavršenostima, kao i svim tim i takvim negativnostima kod drugih, odnosno društvu u cjelini. Nazvavši završni ciklus »Balkanovanje« i smjestivši u njega i teme iz šire riječke okolice (Krk, Gorski kotar) Grgurić se u ovoj zbirici najviše udaljio od Kamova i njegova doba, ali je ostao vjeran velikom uzoru po stavu nepomirljivosti i težnji ka upozoravanju na negativnosti pa je time, na jedan način, zaokružio idejnu cjelinu zbirke i potvrdio ono što nam njezin naslov i govori – nama današnjima Kamov bi zaista mogao zamjeriti štošta.

Arhaičan poetski stil

Sve to Grgurić nam je prenio kroz svoj već prepoznatljiv, pomalo arhaičan poetski stil koji u velikoj mjeri odudara od suvremenog pjesništva, ali zahvaljujući autorovom upornom njegovanju takvog izraza postaje i njegov zaštitni znak, pa kome pravo, kome krivo. Njegovi su stihovi najčešće dugi i prepuni riječi, opisi su detaljni, metafore i poredbe razgranate, a ideje i stavovi prednost imaju pred osjećajima. Pišući u pogovoru ovoj zbirci ugledna hrvatska književnica Božica Jelušić spominje »autorov ogorčen prosvjed protiv šutnje i nečinjenja, koji su, čini nam se, opaki sindrom našeg vremena«, a pjesnikinja i prevoditeljica Darija Žilić ističe kako je u današnjoj Rijeci »duh Kamovljev iščezao«, a ovom ga zbirkom poezije Grgurić obnavlja »obraćajući se piscu izopćeniku koji je svojim književnim radom izazivao duh malograđanštine i licemjerje struktura. Danas nedostaje bunt, sve je utonulo u dekadenciju, a u snagu pisanja gotovo da se ne vjeruje, pa je upravo ta apatija i potaknula Grgurića da opjeva grad i njegove kvartove, burnu prošlost i učmali svagdan, ali i da raskrsti s vlastitim iluzijama, da dotakne vlastite traume«, zaključuje Darija Žilić.

O autoru

Davor Grgurić rođen je 1978. u Rijeci. Diplomirao je upravni studij na Pravnom fakultetu u Rijeci. Glavni je urednik Književne Rijeke, član Hrvatskog novinarskog društva, Slavenske akademije za književnost i umjetnost, Kajkavskog spravišča i »Bazovice« u Rijeci. Novinar je Radija Gorski kotar u Delnicama. Grgurić se u književnosti javio zbirkom »Raspukline« 2000. godine, a »Kamov bi nam štošta zamjerio« sedma je njegova zbirka pjesama. Uz poeziju autor je i putopisnih eseja »Tajna krila šume« (2005.), zbirke pripovijedaka »Mačje laži« (2006.) te romana »Dan bez leptira!« (2007.