RIJEKA – Pišete, ali vam treba poticaj za objavljivanje? Ono što ste napisali dosad ste pokazivali samo obitelji i prijateljima, no počelo vas je kopkati i kako bi to prošlo kod šire publike? Želite vidjeti vaše tekstove u nekoj vrsti publikacije? Ako se prepoznajete u ovim pitanjima, onda sigurno dosad već znate da postoji više načina da vaši tekstovi dođu do čitatelja koji nisu mama i sestra (tate i sinovi u prosjeku manje čitaju). Možete probati klasično, kod izdavača, knjiga ili časopisa. Možete probati »analogno«, a možete se otisnuti i u digitalni ocean pa tamo naći neki od oblika koji vam odgovara. Sigurno ste već pokušali, ili se na to spremate.

No dok eventualno o tome razmišljate, Ivana Vučetić to je i napravila.

Šest dolara

Spominjanje u ovom kontekstu ova je mlada rođena Riječanka (1996.) osim svojim tekstovima ponajprije zaslužila zanimljivim putom kojim je došla do njihove objave. A objava je »klasična«, ukoričena, i može se pod naslovom »Poetry in the marshlands« (Poezija u močvari) nabaviti na Amazonu za šest dolara.

Da, riječ je o poeziji, no o poeziji na engleskom jeziku. Pitka je to poezija, u jezično-stilskom smislu organizirana kao da čeka uglazbljivanje, a predmetno-tematski usmjerena promišljanjima ljubavi i gubitka, traganja i nalaženja, zatočenosti (svojim ograničenjima) i slobode.
Mladenački, ali ne banalni, svoj bi najbolji oblik ti tekstovi našli uz neku indie glazbu, o čemu, kada smo je pitali, na neki način razmišlja i autorica, koja bi voljela i sama uglazbiti svoje pjesme ili ih, ako joj se pruži prilika, dati nekome na uglazbljivanje.

No kako je došla do knjige? S obzirom na to da posljednje tri godine živi u Nizozemskoj, gdje se otišla doškolovati te radi u struci kao ekologica, uočila je prošloga ljeta oglas na Instagramu u kojem je jedna izdavačka kuća pozvala na sudjelovanje u izazovu »20 pjesama u 20 dana«. Kako kaže Ivana, svrha participacije bila je da se svakog dana napiše i pošalje po jedna pjesma, a njeno sudjelovanje završilo je 14. srpnja i konačna verzije zbirke dostupna je na Amazonu od 6. prosinca.

Pedeset eura

Pogledali smo malo stranice izdavača i doznali da je participacija bila moguća svima koji su platili naknadu od 50 eura, doista neznatnu u izdavačkom smislu, što izdavač poslovno opravdava činjenicom da se oni bave tiskanjem tih knjiga te računaju na to da će se autor pobrinuti oko plasiranja informacije o njima, a oni onda nešto i zaraditi od prodaje knjiga. Knjiga na koje, notiraju, ne polažu autorska prava; ona, naime, ostaju autoru u stopostotnom obimu.

Uvjet je bio da su pjesme napisane na engleskom (ili francuskom, ili hindiju), što Ivani nije bio problem, jer iako je pisala i na hrvatskom jeziku dok je živjela u Hrvatskoj, prirodnije joj je pisati na engleskom. Pisanje pjesama oduvijek joj je bio hobi i, kako kaže, ispušni ventil, a ovu je zbirku napisala dok je radila u nacionalnom parku Weerribben-Wieden u Nizozemskoj. To »čudno mjesto« Ivana opisuje kao močvarno područje nalik našem Kopačkom ritu, koje ju je potaknulo na naslov zbirke, a nama ponudilo izvorište povremene biofilnosti u njenim pjesmama.

Da bi Ivanina priča ipak malo odudarala od nekih uzusa, pa i ranije u tekstu spomenutih, po pitanju daljnjih spisateljskih planova spominje suradnju s ocem, pankerom i ljubiteljem EKV-a (što je, uz majku, prenio i na nju). Tu suradnju ona naziva kontrastom mladog i starog uma u zbirci koja je još u fazi izrade i, prije svega, zabave na daljinu.