Predstavljanje u Rijeci

“Matija” Drage Hedla: Fragilna i hrabra ispovijest o gubitku sina

Edita Burburan

Drago Hedl i Branko Mijić / Foto: Nikola Blagojević

Drago Hedl i Branko Mijić / Foto: Nikola Blagojević

Ovu sam knjigu odlučio napisati kako bih pomogao svima koji se nađu u nekoj sličnoj situaciji, kazao je Drago Hedl na promociji



RIJEKA – Fragilna i hrabra ispovijest novinara i književnika Drage Hedla o gubitku sina Matije dogodila se i u riječkoj Gradskoj knjižnici.


Gubitak djeteta za svakog je roditelja nenadoknadiv gubitak, a spektar emotivne hrabrosti koju u svojoj knjizi iznosi Hedl neizmjerna je.


Suočavanje s događajem, rovanje po prošlosti, kako je i sam Miljenko Jergović kazao, kod Hedla nemaju terapeutski predznak. Njegovo suočavanje drži potku najhrabrijih među hrabrima.




Predstavljanje knjige »Matija« u izdanju Telegrama u Rijeci je organizirao Ogranak HND-a umirovljenih novinara PGŽ-a u suradnji s Gradskom knjižnicom Rijeka, a atmosfera u kojoj su se svi okupljeni našli imala je okus gorkog neizlječivog bezdana.


Priča od početka do kraja, od života do smrti, u zraku je otjelovila bol i praštanje kao cilj kojem autor teži. Praštanje nevidljivih propusta, nedotaknutih veza i osamljenih sjećanja. Ukratko, gubitak koji se ne može preboljeti.


Gubitak djeteta


U uvodnoj riječi obratio se moderator Branko Mijić:


– Drago je naš kolega, i jedno od najbritkijih novinarskih pera, književnik i scenarist. Nesvakidašnji tekst govori o gubitku djeteta, što je jedan od najvećih gubitaka koji se čovjeku može dogoditi. I baš kako je Drago napisao u knjizi: »Kako je najlakše suočiti se s beskonačnim ako ne suočiti se s konačnim«, Mijić je citirao autora knjige koji se nadovezao riječima:


– Bio sam vaš sugrađanin godinu i pol dana, kad sam ovdje radio u Novom listu. I moj je Matija boravio ovdje šest mjeseci gdje je tada krenuo i u srednju školu.


Ovu sam knjigu odlučio napisati kako bih pomogao svima koji se nađu u nekoj sličnoj situaciji.


Govorim o nečem najstrašnijem, gubitku djeteta koje je tada već bio i vrlo uspješan čovjek. Slika Matije progonila me je svih ovih godina od kobnog 14. listopada 2018. i odlučio sam napisati knjigu i možda time pomoći ljudima koji su se našli u sličnoj situaciji.


Moja bivša supruga i ja bili smo izgubljeni, nismo znali gdje se okrenuti i kako to prihvatiti, kao što se ni danas, još uvijek, ne snalazimo. Također, knjiga je upućena i onima kojima bi tako nešto nadošlo učiniti kako bi spoznali koliko bi time nanijeli boli roditeljima i ljudima oko sebe.


Najteže je bilo razdoblje od 37 dana dok smo tražili način kako dopremiti tijelo iz SAD-a do doma.


Bila je to duga priča, opisuje autor knjige koji je to proživio s Matijinom majkom Ljerkom – borba s američkom birokracijom, hladnim Yaleom i mnogo osobne muke.



U knjizi od 330 stranica Hedlovog nimalo lakog štiva ima i vedrih stranica iz Matijinog djetinjstva i mladosti, ali i teških razotkrivanja. Dio je to i priče o znatiželjnom dječaku i američkom snu koji se pretvara u američku noćnu moru.


Naime, Matija je kao 17-godišnjak otišao u Ameriku gdje se do znanstvenih vrhova uzdignuo svojim znanjem i talentom. Govorio je nekoliko jezika, a zanimale su ga osim biokemije i mnoge druge teme, od astronomije i povijesti do slikarstva.


Marljivi i talentirani Matija bio je druga osoba u laboratoriju profesorice Clare Abraham na prestižnom univerzitetu Yale School of Medicine.


Roditeljski ponos survan u ponor nepopravljivog gubitka, s punom emocijom roditeljskog dobitka i gubitka iznio je Hedl.


Čitatelj ovog štiva podrazumijeva barem pripremnu hrabrost u odnosu na onu kojom se autor njime obraća.


Dječak s flautom


Opisuje i transport tijela koji je trajao mučnih 37 dana zbog čega su Hedl i njegova bivša supruga Ljerka poslali bezbrojne mailove, obratili se utjecajnim ljudima u Hrvatskoj, kao i Matijinim kolegama i profesorima na Yaleu kako bi tijelo sina uspjeli transportirati do domovine i sahraniti u Osijeku. Sam Hedl o knjizi kaže kako je to njegova možda i zadnja knjiga.


Njegovih 75 ljeta obznanjuje kao svojevrsno reduciranje životnih planova. Za njega knjiga je važna, jer iako govori o smrti, predstavlja i život.


U svom oproštajnom pismu Matija je dio svoje ušteđevine namijenio talentiranim učenicima škole u Osijeku, pa je i autor namijenio dio sredstava od prodaje knjige za Fondaciju »Matija Hedl«.


– Čitajući ovu knjigu i ja sam imao osjećaj da sam upoznao Matiju, dječaka s flautom, završio je predstavljanje Mijić.


 


O autoru

Ugledni novinar i književnik Drago Hedl rođen je 1950. godine u Osijeku. Novinarstvom se počeo profesionalno baviti od 1980., kad se zapošljava u Glasu Slavonije. Dužnost glavnog urednika tog lista obnašao je od 1986. do 1991.


Njegovi tekstovi objavljeni su u Slobodnoj Dalmaciji, Novom listu, Feral Tribuneu i Jutarnjem listu gdje je bio zaposlen od 2008. godine kao jedan od glavnih istraživačkih novinara.


Dobitnik je brojnih strukovnih nagrada: nagrade »Otokar Keršovani« za životno djelo u novinarstvu, nagrade HND-a 2015. i Knight International Journalism Awarda 2006. Odlikovan je Redom Stjepana Radića za osobit ljudski i profesionalni doprinos borbi za ljudska prava, promicanje demokracije te otkrivanje istine.


Dobitnik je i nagrade Southeast European Media Organisationa (SSEMO) i Central European Initiativea za izniman doprinos istraživačkom novinarstvu 2008. godine.


Objavio je knjige: »Smijeh na kiši«, »Osječka slikovnica«, »Naši obračuni s Krležom«, »Žifci u škripcu«, »Ratne reportaže«, »Glavaš: kronika jedne destrukcije«, »Skriveno lice: biografija trećeg hrvatskog predsjednika«.


Za roman »Kovačićevo pero« dodijeljena mu je nagrada »Donjodravska obala«.