RIJEKA – Fragilna i hrabra ispovijest novinara i književnika Drage Hedla o gubitku sina Matije dogodila se i u riječkoj Gradskoj knjižnici.

Gubitak djeteta za svakog je roditelja nenadoknadiv gubitak, a spektar emotivne hrabrosti koju u svojoj knjizi iznosi Hedl neizmjerna je.

Suočavanje s događajem, rovanje po prošlosti, kako je i sam Miljenko Jergović kazao, kod Hedla nemaju terapeutski predznak. Njegovo suočavanje drži potku najhrabrijih među hrabrima.

Predstavljanje knjige »Matija« u izdanju Telegrama u Rijeci je organizirao Ogranak HND-a umirovljenih novinara PGŽ-a u suradnji s Gradskom knjižnicom Rijeka, a atmosfera u kojoj su se svi okupljeni našli imala je okus gorkog neizlječivog bezdana.

Priča od početka do kraja, od života do smrti, u zraku je otjelovila bol i praštanje kao cilj kojem autor teži. Praštanje nevidljivih propusta, nedotaknutih veza i osamljenih sjećanja. Ukratko, gubitak koji se ne može preboljeti.

Gubitak djeteta

U uvodnoj riječi obratio se moderator Branko Mijić:

– Drago je naš kolega, i jedno od najbritkijih novinarskih pera, književnik i scenarist. Nesvakidašnji tekst govori o gubitku djeteta, što je jedan od najvećih gubitaka koji se čovjeku može dogoditi. I baš kako je Drago napisao u knjizi: »Kako je najlakše suočiti se s beskonačnim ako ne suočiti se s konačnim«, Mijić je citirao autora knjige koji se nadovezao riječima:

– Bio sam vaš sugrađanin godinu i pol dana, kad sam ovdje radio u Novom listu. I moj je Matija boravio ovdje šest mjeseci gdje je tada krenuo i u srednju školu.

Ovu sam knjigu odlučio napisati kako bih pomogao svima koji se nađu u nekoj sličnoj situaciji.

Govorim o nečem najstrašnijem, gubitku djeteta koje je tada već bio i vrlo uspješan čovjek. Slika Matije progonila me je svih ovih godina od kobnog 14. listopada 2018. i odlučio sam napisati knjigu i možda time pomoći ljudima koji su se našli u sličnoj situaciji.

Moja bivša supruga i ja bili smo izgubljeni, nismo znali gdje se okrenuti i kako to prihvatiti, kao što se ni danas, još uvijek, ne snalazimo. Također, knjiga je upućena i onima kojima bi tako nešto nadošlo učiniti kako bi spoznali koliko bi time nanijeli boli roditeljima i ljudima oko sebe.

Najteže je bilo razdoblje od 37 dana dok smo tražili način kako dopremiti tijelo iz SAD-a do doma.

Bila je to duga priča, opisuje autor knjige koji je to proživio s Matijinom majkom Ljerkom – borba s američkom birokracijom, hladnim Yaleom i mnogo osobne muke.

U knjizi od 330 stranica Hedlovog nimalo lakog štiva ima i vedrih stranica iz Matijinog djetinjstva i mladosti, ali i teških razotkrivanja. Dio je to i priče o znatiželjnom dječaku i američkom snu koji se pretvara u američku noćnu moru.

Naime, Matija je kao 17-godišnjak otišao u Ameriku gdje se do znanstvenih vrhova uzdignuo svojim znanjem i talentom. Govorio je nekoliko jezika, a zanimale su ga osim biokemije i mnoge druge teme, od astronomije i povijesti do slikarstva.

Marljivi i talentirani Matija bio je druga osoba u laboratoriju profesorice Clare Abraham na prestižnom univerzitetu Yale School of Medicine.

Roditeljski ponos survan u ponor nepopravljivog gubitka, s punom emocijom roditeljskog dobitka i gubitka iznio je Hedl.

Čitatelj ovog štiva podrazumijeva barem pripremnu hrabrost u odnosu na onu kojom se autor njime obraća.

Dječak s flautom

Opisuje i transport tijela koji je trajao mučnih 37 dana zbog čega su Hedl i njegova bivša supruga Ljerka poslali bezbrojne mailove, obratili se utjecajnim ljudima u Hrvatskoj, kao i Matijinim kolegama i profesorima na Yaleu kako bi tijelo sina uspjeli transportirati do domovine i sahraniti u Osijeku. Sam Hedl o knjizi kaže kako je to njegova možda i zadnja knjiga.

Njegovih 75 ljeta obznanjuje kao svojevrsno reduciranje životnih planova. Za njega knjiga je važna, jer iako govori o smrti, predstavlja i život.

U svom oproštajnom pismu Matija je dio svoje ušteđevine namijenio talentiranim učenicima škole u Osijeku, pa je i autor namijenio dio sredstava od prodaje knjige za Fondaciju »Matija Hedl«.

– Čitajući ovu knjigu i ja sam imao osjećaj da sam upoznao Matiju, dječaka s flautom, završio je predstavljanje Mijić.