Nakon šesnaest godina prepoznatljivoga loga kultnog riječkog sajma knjiga i festivala autora Vrisak, pankera koji vrišti, vodstvo festivala odlučilo se za promjenu imidža, a na temelju raspisanog natječaja za novi vizualni identitet, ranije ove godine je predstavljeno, prepoznatljiv logo bit će onaj studentice riječke Akademije primijenjenih umjetnosti Lane Deković, koju smo u povodu ovogodišnjeg izdanja Vriska upitali dvije-tri vezano uz novi vizualni identitet, odnosno njezinu viziju prepoznatljivoga znaka festivala.

Staro-nova inspiracija

Možete li nam reći otkud ideja za novi vizualni identitet, odnosno u čemu ste pronašli inspiraciju?

– Najveća inspiracija za novi vizualni identitet bio mi je stari identitet Vriska, koji je dizajnirao Boris Malešević. Htjela sam, naime, zadržati ključne »punk« elemente koji su davali festivalskom identitetu njegovu autentičnost i posebnost, kao i prepoznatljivu paletu boja.

Glavna ideja bila je stvoriti personifikaciju samog Vriska, odnosno nešto što simbolički predstavlja glas autora, pa su zato središnji motiv sada otvorena usta koja »vrište«, dok različiti zubi predstavljaju raznolikost ljudi i njihovih priča.

Dakle, novi vizualni identitet se prema tome nastavlja na onaj prethodni, stari?

– Da, novi vizualni identitet se, zadržavajući prepoznatljive elemente, kao što je paleta boja, svakako nadovezuje na stari, ali istovremeno donosi nove motive koji produbljuju njegovu simboliku.

Što se tiče novoga identiteta, htjela sam da bude jednako upečatljiv i snažan u prenošenju poruke kao i onaj prethodni, uz istovremeno osvježenje koje ujedno reflektira razvoj i duh samog festivala koji traje sada već sedamnaest izdanja, odnosno sedamnaest godina.

Ljudski element

Novi vizualni identitet čine motivi ruku i prstiju te zubiju, a negdje i knjige, ako dobro iščitavam; s obzirom na to da ste ranije spomenuli autorski glas, možete li dodatno pojasniti simboliku i značenje tih motiva u kontekstu Vriska, odnosno jednoga festivala knjiga i sajma autora?

– Motive ruku uvela sam kako bih istaknula i naglasila ljudski element koji je ključan u stvaranju svih vrsta umjetnosti. Ruke koje drže knjige, kistove i glazbene note predstavljaju »ljudski dodir«, odnosno povezanost između autora i njihovoga stvaralaštva. Također, htjela sam dodatno ukazati na slavljenje umjetnosti i sam proces stvaranja, koji ujedno odražava i duh samoga festivala Vrisak.

To bi značilo da se takvo značenje ocrtanih motiva referira i na samu ulogu glasa pojedinca, književnoga glasa, onoga koji upućuje na kritičku ulogu književnosti, što je posebno bitno glede festivala koji nam dolazi i koji uključuje različite autorske pozicije i poetike?

– Tako je, točno. Motivi ruku, prstiju i zubi ne samo da simboliziraju stvaranje i ljudski dodir, već stavljaju naglasak na važnost onog pojedinačnog glasa. Motivi stoga prikazuju energiju i moć koju književnost ima u izražavanju kritičkih stavova i promišljanju svijeta, odnosno svega što nas okružuje.

Htjela sam da motivi knjiga i drugih umjetničkih simbola predstavljaju snagu autora u oblikovanju i prenošenju njihovih ideja, dok otvorena usta i zubi utjelovljuju glas koji »vrišti«, ujedno naglašavajući važnu kritičku ulogu književnosti u društvu, koju ste spomenuli.

Željeni naslov

Hoćete li i vi posjetiti neko od brojnih događanja u sklopu ovogodišnjeg Vriska i imate li možda već u vidu neki knjiški naslov koji želite u svojoj biblioteci?

– Svakako planiram posjetiti što više događanja ovogodišnjeg Vriska i iznimno se veselim svemu što festival donosi. Posebno iščekujem knjigu »Kaleidoskop« autora Zorana Žmirića i Korine Hunjak, koja je već na vrhu moje liste želja za osobnu biblioteku.