Skup

Labirinti i luke Paola Santarcangelija: U Rijeku se vratio autor koji je dao osobitu sliku o gradu i vremenu

Ervin Pavleković

Foto Mateo Levak

Foto Mateo Levak

U povodu autorove knjige »In cattivita’ babilonese/»U babilonskom sužanjstvu« održan je skup u Rijeci



U suradnji Zajednice Talijana Rijeka i Udruženja Fijumana u svijetu (AFIM) nedavno je, u povodu objavljivanja autorove knjige »In cattivita’ babilonese/»U babilonskom sužanjstvu« u izdanju Zajednice Talijana Rijeka i AFIM-a u Gradskoj vijećnici održan skup »Labirinti i luke Paola Santarcangelija« na kojem su izlagači svojim temama dali uvid u autorov život i rad, kao i njegov značaj, za književnost općenito i za grad Rijeku.


Kako su uvodno kazali Melita Sciucca, predsjednica Zajednice Talijana Rijeka, i Davide Bradanini, generalni konzul Republike Italije u Rijeci, ovaj se skup održava u sklopu većeg projekta kojim se propituje riječka talijanska kultura, s ciljem da ne nestane.


Tako se ove godine i ovim skupom u Rijeku vraća Paolo Santarcangeli koji je najbolji primjer za bogatu kulturu, jer on predstavlja i hrvatsku, i talijansku i židovsku kulturu. Skupom i temama vezanim za stvaralaštvo Santarcangelija, rekli su, valorizira se kultura koja je bitna i za one buduće generacije koje dolaze.


Razne teme




U ime Odsjeka za talijanistiku Filozofskog fakulteta u Rijeci prisutnima se obratio Luca Malatesti te je ocijenio skup koji problematizira jezik, kulturu i povijest važnim zbog suradnje na znanstvenoj razini jer »znanstveno istraživanje je način da bolje razumijemo prošlost te da shvatimo i pripremimo se za budućnost i za ono što nas čeka«.


Foto Mateo Levak


Prema riječima zastupnika talijanske manjine u PGŽ-u, Ive Vidotta, sve na znanstvenome skupu povezuje grad Rijeka koji je preživio burnu povijest, tragedije, ratove, no bilo je i lijepih trenutaka, a zbog onih koji više nisu s nama, o povijesti moramo govoriti otvorena srca, bez politizacije i bez ideologija, a sport i kultura, kao i govornici na skupu koji će prenijeti ljubav prema gradu i prema kulturi, su pravi način da to postignemo.


U istom je tonu nastavio i gradski pročelnik za kulturu Ivan Šarar, koji je kazao da nas rat u Ukrajini uči tome da sloboda nije stalna, a bez obzira na našu pripadnost, to jest pozadinu, ključno je da budemo dobri ljudi kao pojedinci te da poštovanjem drugih i poštovanjem tuđe žrtve, možemo živjeti zajedno.


Foto Mateo Levak


Skup »Labirinti i luke Paola Santarcangelija« održao se u suradnji s Talijanskom unijom, Narodnim sveučilištem u Trstu i s Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Rijeci na talijanskom i hrvatskom jeziku, uz simultano prevođenje, a uključio je razne teme izlagača koje su osvijetlile stvaralaštvo i utjecaj Paola Santarcangelija.


»Luka obezglavljenog orla«


Roberto Ruspanti predstavio se temom »Te vagy a legszebb: ti si najljepša. Paolo Santarcangeli, riječki prevoditelj koji mi je usadio ljubav za mađarsku poeziju«, urednik knjige Ervin Dubrović nastavio je temom »U babilonskom sužanjstvu«, Francesco De Nicola govorio je autorovu pripovijedanju, o gradu i o egzilu, Elvio Guagnini o autoru i židovskome humorizmu u »Homo ridens«, Damir Grubiša o odnosu autora i fašizma, Johhny Bertolio o motivu mora i labirintima u autorovu opusu, Elis Deghenghi Olujić o časopisu La Battana i književnosti egzodusa, Martina Sanković Ivančić o babilonskom sužanjstvu između kritike i introspekcije, Gianna Mazzieri Sanković o autoru u kontekstu devetnaestostoljetne Rijeke na primjerima »Luke obezglavljenoga orla« i »Konja od kaširanog papira«, a Corinna Gerbaz Giuliano o egzilu koji sam autor u svojoj prozi opisuje kao »građanstvo nekog nepostojećeg grada, grada-oblaka, neke kafkijanske stvarnosti, nekog iskustva koje postaje konkretno«.


S obzirom na razne teme o kojima se govorilo na skupu, koje teže oslikati život, stvaralaštvo i značaj Paola Santarcangelija, njegov značaj možda najbolje ipak opisuje ulomak Ervina Dubrovića iz Predgovora knjige »U babilonskom sužanjstvu« u kojem piše kako »Luka obezglavljenog orla« i »U babilonskom sužanjstvu« pružaju užitak koji se katkad dostiže mukom i naporom, no zato nam daju osobitu sliku o gradu i vremenu, koju bez Santarcangelija ne bismo imali jer je tako upečatljivo i toliko tankoćutno nije prikazao nijedan drugi riječki pisac.