Ovoga rujna navršila se 70. godišnjica objavljivanja knjige »Gospodar muha« (u originalu »Lord of the Flies«) engleskog nobelovca Williama Goldinga. O tome ovih dana za BBC piše Greg McKevitt, podsjećajući da je ova Goldingova priča o engleskim školarcima i njihovu padu u barbarstvo za dlaku izbjegla da bude bačena u koš za smeće. Rukopis romana pisac je poslao devetorici izdavača, koji su ga svi odbili. Jedan izdavač odbacio je rukopis uz obrazloženje da je riječ o »apsurdnoj i nezanimljivoj fantaziji«, uz dodatak da je »dosadan i besmislen«. Na kraju je Faber & Faber nekako uvjeren da objavi knjigu, ali je Golding najprije morao unijeti značajne izmjene u tekst. Također, njegov izvorni naslov, »Strangers from Within«, morao je promijeniti. Prema Goldingovom biografu, profesoru Johnu Careyju, originalni rukopis bio je vjerski roman koji se drastično razlikovao od »Gospodara muha« kojeg je većina ljudi čitala.

Danas je »Gospodar muha«, objelodanjen 1954. godine, književni klasik te se smatra klasičnim tekstom distopijske, alegorijske, političke i satiričke književnosti. U njemu je pisac izolirao skupinu dječaka između 6 i 12 godina starosti, jedinih preživjelih nakon zrakoplovne nesreće, na nenastanjenom otoku na Pacifiku, s namjerom da pokaže kako će zlo nastati spontano i automatski među njima. Izolacija dječaka ima svrhu pokazati kako zlo nije moglo doći izvana, a budući da su dječaci prije dobi puberteta, očekivalo bi se da zlo još ne poznaju jer su »nevina dječica«. U pokušaju da opstanu dječaci, međutim, stvaraju spontano primitivnu plemensku organizaciju, ubijaju i jedu svinje kojih ima na otoku, stvaraju od svinje totem te projiciraju u njega ideju o principu zla koji je zapravo sastavni dio njihove ljudske prirode. Trula svinjska lubanja okružena kukcima – to je naslovni »Gospodar muha«.

Zadaća pred koju ih Golding stavlja je da to pogrešno projiciranje principa zla u neko biće ili neku stvar izvan sebe napuste i da shvate da je zlo u njima. Dvojica dječaka to postižu – Ralph postupno, a drugi koji je profetska figura Krista, Simon, odjednom, već na početku romana. Kako je navedeno u knjizi »Engleska književnost« (Sveučilišna naklada Liber, 1986.), »proces spoznaje kroz koji prolazi Ralph da bi na kraju romana došao do potpunog uvida isti je kao u majeutički konstruiranim djelima egzistencijalističke književnosti.«

William Golding opisao je temu na sljedeći način: »Riječ je o pokušaju da se nedostaci društva svedu na nedostatke ljudske naravi. Pouka je da oblik društva mora ovisiti o etičkoj naravi pojedinca, a ne o političkom sustavu, ma koliko on bio logičan ili respektabilan. Cijela knjiga je simbolične naravi, osim spašavanja na samom kraju gdje se pojavljuje život odraslih, dostojanstven i moćan, ali zapravo ogrezao u istom zlu kao i simbolični život djece na otoku. Časnik koji je prekinuo lov na čovjeka sprema se odvesti djecu s otoka krstaricom, koja će uskoro isto tako nemilosrdno progoniti neprijatelja. A tko će spasiti odrasle i njihovu krstaricu?« Kad su ga pitali zašto je napisao knjigu s ovakvom temom rekao je: »Tema ‘Gospodara muha’ je tuga, čista tuga, tuga, tuga…«.

»Gospodar muha«, prvi roman Williama Goldinga, distopijska je priča o mladim robinzonima koja razotkriva tamnu stranu ljudske prirode, a danas je jednako provokativan kao i 1954. godine. Ubrzo nakon objavljivanja stječe kultni status među čitateljima, ali i kritičarima koji ovaj roman nazivaju najutjecajnijim nakon Salingerova »Lovca u žitu« ili ga uspoređuju s Conradovim remek-djelom »Srce tame«. Nakon sedamdeset godina ovaj moderni klasik ostaje snažna alegorija o civilizaciji, preživljavanju i ljudskoj prirodi koja fascinira podjednako mlade i starije čitatelje suočavajući ih s uznemirujućom spoznajom kako društvo lako može skliznuti u kaos i divljaštvo kad se jednom napuste pravila i red. Tu su i univerzalne teme kojih se pritom dotiče, ne samo sposobnosti čovjeka da razlikuje dobro od zla, već i krhkosti moralnih inhibicija.

Za Williama Goldinga karakteristično je da napušta prikazivanje čovjekova položaja u društvu i posvećuje se analizi njegova tragičnog položaja u kozmosu. Tragičnost toga položaja sastoji se, po Goldingu, u tome što je čovjek jedino biće u kozmosu koje po definiciji svoje prirode mora činiti zlo. Njegovi su romani stoga, posebno oni objavljeni do 1960. godine, pokušaji definiranja izvora zla u ljudskoj prirodi. Na takve je ideje Golding došao, prema vlastitim riječima, kroz doživljaj Drugog svjetskog rata, a njegov romansijerski opus nastao je kao plod namjere da čitaoca navede na tu neugodnu samospoznaju ljudske prirode ne bi li ga potaknuo da pokuša sebe izmijeniti.

Inspiraciju za roman »Gospodar muha« Golding je crpio iz vlastitog životnog iskustva – radio je u školi s nestašnim dječacima, a osim rada u školi proveo je dio vremena u vojsci. Rad s djecom i vojno iskustvo bili su mu podloga da preispituje ljudsku psihu i nagone u »Gospodaru muha«. Iako su dječaci došli iz uglednih obitelji, uvjeti, okolina, nagoni i primitivne emocije u njima bude divljake koji će na kraju biti spremni na ubojstvo. Glavni lik, dječak Ralph, i u najtežim situacijama tješio se da u srcima ostalih dječaka postoji doza razuma koja nije uspjela nadjačati divljaka u čovjeku. Neprestana borba između razumnog i divljeg čovjeka, dobra i zla glavna je tema romana. U njemu možemo vidjeti kako Golding preispituje strah, instinkte i potrebu pojedinca za dominacijom nad većinom. Propituje i pokretačke sile koje stoje iza velikih djela – nasilnih i nenasilnih – i nastoji razotkriti mračnu stranu ljudske prirode. Pritom je zamišljeni pusti otok idealna scenografija za društveni eksperiment kakav je u imaginarnom svijetu napravio Golding.

Sir William Gerald Golding (19. rujna 1911. – 19. lipnja 1993.) dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1983. godine te nagrade Booker 1980. godine (za roman »Rites of Passage«). Odrastao je u obitelji u kojoj su članovi naraštajima bili učitelji i nastavnici, pa se nakon studija u Oxfordu i sam posvetio nastavničkomu zvanju. Drugi svjetski rat proveo je u britanskoj mornarici, da bi ozbiljno počeo pisati tek u 1950-ima. Školovao se u Marlbourough Grammar Schoolu i Brasenose Collegeu u Oxfordu nakon čega je radio kao glumac, glazbenik te učitelj i predavač engleskog jezika i filozofije na Bishop Wordsworth’s Schoolu u Salisburyju. Zbirka »Pjesme« objavljena mu je 1934. godine. Iako predan svom poslu, privremeno ga napušta 1940. godine da bi se pridružio Kraljevskoj mornarici u Drugom svjetskom ratu, a nakon rata vraća se u Bishop Woodsworth’s gdje je objavljen njegov prvi i najpoznatiji roman »Gospodar muha«. Godine 1961. prestaje s radom kao učitelj i potpuno se posvećuje pisanju. Napisao je ukupno 12 romana. »Gospodar muha« ekraniziran je 1963. godine u režiji Petera Brooka.

U pozadini svih njegovih djela stoji tema krhkosti civilizacije naspram zla u čovjekovoj naravi. I u romanima »Nasljednici« (1955.), »Pincher Martin« (1956.) i »Slobodan pad« (1959.) smješta likove u krajnju situaciju osamljenog pojedinca, u kojoj im društveno stečene vrijednosti više ne pomažu. »Nasljednike« je Golding smatrao svojim najboljim romanom, a riječ je o zapanjujućoj kreaciji izgubljenog svijeta neandertalaca i zastrašujućoj viziji početka novog doba. Roman »Zvonik« (1964.), koji neki smatraju njegovim najboljim djelom, smješten je u srednji vijek, u doba gradnje katedrala: veliko djelo uništava svoje tvorce. Zgusnut, metaforički, kadšto teško prohodan jezik, umjetnički je odolio vremenu, a njegov pesimizam glede čovjekove naravi kritika i danas smatra važnom humanističkom opomenom.