Nedavno održani 35. Krležini dani u Osijeku otvoreni su izložbom Dušana Gačića pod naslovom »Robovi. Zemlja je zvijezda«. Na izložbi, čiji je autor povjesničar umjetnosti Feđa Gavrilović, izloženi su crteži rađeni za strip »Cristoval Colon« – nastao prema motivima drame Miroslava Krleže »Kristofor Kolumbo«.

Na Krležinim danima nabavili smo strip koji je ove godine objavljen u nakladi Hrvatskog autorskog stripa. Kako u uvodnom tekstu »Krležin Kolumbo u Gačićevom stripu« napominje Frano Dulibić, slučaj da se jedna drama uzme kao predložak za strip u Hrvatskoj je prvi primjer ovakve adaptacije (dodajmo da je 1997. Gačić crtao strip prema motivima Krležina romana »Banket u Blitvi«, fasciniran koliko je Krleža u tom romanu predvidio našu političku stvarnost 1990-ih).

Dulibić podsjeća i da se dugogodišnje nastajanje stripa »Kristofor Kolumbo« približilo svojoj završnoj formi kada je Dušan Gačić odlučio izložiti veći dio table ovog stripa u Galeriji Forum u Zagrebu u svibnju 2024. godine.

Krležina jednočinka »Kristofor Kolumbo« prvi put je tiskana kao »Cristoval Colon« u knjizi »Hrvatska rapsodija« (Zagreb, 1918.). Kako navodi mrežno izdanje Krležijane, pripremajući Sabrana djela 1923. godine Krleža ga je kanio tiskati u knjizi/ciklusu »Gigantomahia«, zajedno s jednočinkom »Michelangelo Buonarroti« i nenapisanim tekstom o Goyi; 1927. spomenuo ga je kao jednu od drama iz dijelom realizirana ciklusa o »pet giganata« (Isus, Michelangelo, Kolumbo, Kant, Goya), a 1933. novu varijantu teksta, pod naslovom »Kristofor Kolumbo«, koji otada nije mijenjao, uvrstio je u knjigu »Legende«. Drama je praizvedena tek 1955. u Beogradskom dramskom pozorištu.

Na početku pogovora Gačićevu stripu Feđa Gavrilović osvrće se na Krležinu posvetu: »Lenjinu i Trockom.« Ona je, kako navodi Gavrilović, stajala na početku Krležina rukopisa drame »Cristoval Colon«, odnosno, kako će kasnije biti poznata, »Kristofor Kolumbo«. Međutim, u prvoj tiskanoj verziji drame, i svakoj nakon nje, Krleža je posvetu uklonio.

Razlog je objasnio u Književnoj republici iz 1924. godine: »Kao Marx i Darwin što su dotukli boga i društvo, Lenjin se javio kao zidar konstruktor, stvaralac koji radi po planu, a nije nikakav Ukleti Holandez bolećive simbolike.«

Krleža objašnjava i da je dramu o Kolumbu napisao i posvetio Lenjinu »u vrijeme histerično i teško, kada se na svakom koraku osjećala panika kriminalnog i razdrtog zbivanja« i kad je on sam »gledao stvari nejasno, kroz neku mutnu simboliku«.

Drama »Kristofor Kolumbo« pripada ciklusu ekspresionističkih scenskih vizija koje problematiziraju odnos genija i/ili sanjara i gomile. Radnja se zbiva na admiralskoj lađi »Sveta Marija« u noći pred otkrićem Novoga Kopna.

Tekst i njegovo uprizorenje nose gotovo sve najvažnije značajke tog segmenta Krležine dramatike: turbulentna plovidba admiralske lađe od Starog/Španjolske prema Novom/Novoj Zemlji može se shvatiti kao globalna metafora (započete ali nedovršene) promjene svijeta u ratu, revoluciji i kontrarevoluciji, a sklop prikazanih zbivanja dramatičan je sažetak te povijesne promjene.

Među dramskim osobama nalaze se pojedinačni i skupni zastupnici svih društvenih staleža; gomila u Admiralu ne prepoznaje genija i vizionara, a Silni/Falanga njegovu zamisao drže subverzivnom; Admiralu se gomila gadi, ali je ipak vodi za sobom.

U varijanti iz 1933. izrijekom je želi preobraziti u zajednicu »potpunih dostojanstvenih ljudi«, a u varijanti iz 1955. tu preobrazbu drži nužnom, ali je projicira u doba koje je s njegova stajališta daleka budućnost, a s autorova sadašnjost.

Kraj drame donosi obredno ubojstvo (Admiralova se muka poistovjećuje s Kristovom) te divlju orgiju oko martira što krvari na jarbolu-križu. Prema Krležijani, sedmi je prizor scenska parafraza Kristove muke i smrti na križu: gomila ponižava Admirala (»I draže ga prutom i trskom i vrijeđaju i biju i pljuju po njem i sramote ga gadno.«), sudi ga na smrt (»Raspni ga! Raspni!«) i pribija na jarbol.

Budući da je prekidanjem Admiralove plovidbe »u Nepovrat« dosegnut cilj Silnih/Falange, pred lađom se istodobno »u modrim jutarnjim maglama« ukazuje kopno što će ga Silni/Falanga identificirati kao Novo prema kojemu se i plovilo, a u varijanti iz 1933. narodu se navješćuje i dolazak »nove historijske faze prosperiteta«.

Posljednja Admiralova replika, ujedno i posljednja replika jednočinke, viknuta u orgiju kojom gomila slavi Silne/Falangu i »otkrivenje«, postoji u tri varijante. U prvoj (1918.), Admiral kao posljednju i neporecivu spoznaju izriče tvrdnju da je »sve laž«, u drugoj (1933.) sužava to »sve« na »viceadmirale«, »kontinente« i »kompaktnu većinu«, a u trećoj (1955.) poziva »Narod« da ne vjeruje »lažima i obmanama svojih bogova i svojih kraljeva« te u nadahnutoj tiradi, prožetoj slabo motiviranim optimizmom, navješćuje dan kad će se čovječanstvo »osloboditi ovih sablasti«, »preplivati na drugu obalu«, »pobijediti ovaj planet« i »otputovati na zvijezde u koje ja (Admiral) vjerujem«.

Gačićev strip završava prizorom koji priziva raspeta Krista, a posljednja je riječ:»…NIGDJE…«

Frano Dulibić ističe da je izrazita ekspresivnost drame »Kristofor Kolumbo« vidljiva i na Gačićevim tablama stripa. »Dinamika kretanja broda, pokreti likova, olujno vrijeme i sukobi na brodu, preneseni su crtežom.

U drami, temeljna ideja admirala broda potpuno je u sferi duhovnosti, apstraktna ideja, te se stoga Gačić približio i ideji apstraktnog prostora u svojem crtežu… Drama u prirodi kao da je odraz stalne drame među ljudima, posadom broda, raslojenom na veslače (robove), mornare i admiralsku falangu te usamljenu i neshvaćenu figuru admirala. Takva podijeljenost na simboličkoj razini odraz je klasne podijeljenosti društva…«, napisao je Dulibić.

Feđa Gavrilović navodi da je Kolumbo danas kontroverzna povijesna ličnost – suvremena ga historiografija sve manje shvaća kao istraživača koji se odvažno zaputio u nepoznato, a sve više kao kolonizatora i porobljivača.

»Ipak, romantična aura oko njegove ličnosti još postoji. Ako izostavimo sve nasilje i destruktivne posljedice kolonizacije Amerike, on ostaje kao simbol nekoga tko se usudio otići u nepoznato«, piše Gavrilović.

Ovome Frano Dulibić dodaje da priča o Kolumbovom putovanju nema veze s činjenicama o stvarnom Kolumbu (o kojem se ionako malo zna), nego predstavlja podlogu za simboličku transformaciju društva i mnogobrojnih složenih društvenih odnosa te rijetke pojedince koji ostaju neshvaćeni u svojim idealističkim nastojanjima da poprave svijet u kojem žive.

»Pridržavajući se dramskog predloška, Gačić je već od početka stripa krenuo od kaotičnih prizora i posade koja misli da admiral vodi brod u propast, a ne u pronalazak novog svijeta«, zaključuje Dulibić.

U jednom trenutku, Krleža kroz Gačićev crtež i riječi admiralova vapaja, sažima srž drame čovječanstva: »Pa ako je Zemlja i okrugla, moje misli nisu kružnica! Ja mislim u tangentama! Vama je kružnica nada u povratak! Vama je Novo povratiti se neopretenim putem natrag u Staro!«

Prema Feđi Gavriloviću, s obzirom na to da sustav u kojemu trenutačno živimo sve radikalnije uvećava ekonomske razlike među ljudima i smanjuje mogućnosti bilo kakvog ostvarenja čovjeka, ponovo se možemo zapitati o nekim novim mogućnostima društvenog ustroja.

Zbog toga Dušan Gačić, poznati autor stripa, danas tematizira Krležina »Kolumba«. Ova grafička novela, kako naglašava Dulibić, Krležinim je mislima dala ne samo novi oblik, nego i novu interpretaciju, te svojom neprolaznom tematskom aktualnošću i doista dojmljivim likovnim vizijama na pravi način preispituje trenutak u kojem smo kao društvo zbunjeno stali te se u kaotičnoj svakodnevici, gotovo bez ikakva otpora, konstantno udaljujemo od temeljnih ljudskih vrijednosti.

Stoga je i ova» stripizacija« drame dobrodošla da podsjeti na vrijednost jednog iznimnog djela. U tom smislu, smatra Gavrilović, »Kolumbo« je drama o pokušaju otkrivanja Novoga, o proboju iz nepravedne i dehumanizirajuće ljudske stvarnosti koju svi živimo.