ZAGREB – Pod neobičnim naslovom »Sutra je novi ručak« hrvatski književnik Ivica Ivanišević ponudio je krajem prošle godine čitateljima nesvakidašnju kombinaciju kriminalističkog i humorističnog romana, koji ima očiglednu tendenciju istaknuti i negativne strane hrvatskog suvremenog društva. Da bi to učinio, Ivanišević je osmislio zanimljivu radnju koju nose dva po mnogočemu suprotna lika. Prvi od njih je Mario Nalis, splitski policijski inspektor koji se približava šezdesetima, a njegova partnerica i suprotnost je Nina Krajač, trideset i koju godinicu stara zagrebačka detektivka koja nakon emocionalnog kraha u lezbijskoj vezi bježi iz Zagreba u Split nadajući se smirenju.
No splitski policijski veteran i zagrebačka mlada policajka s lezbijskim opredjeljenjem i ne slute da će zajedno morati rješavati iznimno težak slučaj zagonetnih ubojstava u jednoj uličici starog dijela Splita. Prva je žrtva mladić odjeven u legionarsko odijelo rimskih postrojbi, potom je na gotovo istom mjestu pronađen u ustašku uniformu Prvog stajaćeg djelatnog zdruga, iliti Crne legije, ubijen njegov poznanik, a za kraj tu je i ubojstvo novopečenog bogataša Čikeša, na čijem su tijelu otkrivene oznake Legije stranaca.

Dalmoš i Purgerica

Tko i zašto ubija »legionare« pitanje je koje će, trudeći se istragu pomiriti sa svojim nimalo sretnim osobnim životom, nastojati riješiti Dalmoš i Purgerica pri čemu traženje počinitelja napreduje iznimno sporo i izaziva golemu količinu stresa koja Nalisa dovede i do težeg srčanog udara nakon kojeg odlazi u mirovinu. Ipak, budući da je »zaražen« poslom kojim se bavi čitav život, on nastavlja s istragom te otkriva ubojicu, ali ga – ne predaje pravdi! Zašto, otkrijte sami…

Žanrovski gledano, Ivanišević je napravio vrlo dobar krimić u kojem i čitatelj i istraga »tapkaju« na mjestu i zaista je teško pretpostaviti tko je krivac, što pak znači da je autor jako dobro »sakrio« ubojicu pa će s te strane ljubitelji ove vrste literature itekako biti zadovoljni.
No roman nudi puno više od čiste detektivske priče, a to se otkriva već iz naslova koji je s jedne strane parafraza čuvene rečenice Scarlett O’Hara, glavne junakinje kultnog romana »Prohujalo s vihorom«, a s druge strane služi oslikavaju lika inspektora Nalisa, koji bonvivanski uživa u dobrom iću i piću pa na kraju romana umjesto onog čuvenog Scarlettina »Sutra je novi dan« kaže – »Sutra je novi ručak«. Na svu sreću ovakvih primjera duhovitosti sva je sila pa se i stoga roman čita s lakoćom i uz puno osmijeha.

Dalmatinska duhovitost

Sjajno je Ivanišević u roman ugradio tipičnu dalmatinsku duhovitost koja pršti iz svakodnevnih dijaloga i postupaka pa tako, primjerice, Nalis i Nina Krajač na vrata ureda najprije od kolega dobiju crtež Asterixa i Obeliksa jer se, je li, bave istraživanjem ubojstva legionara, a kad krenu u istragu u ustašku odoru odjevenog mladića, ekipa ih prozove Jure i Boban.
Posebno je Ivanišević »naklonjen« Hajduku (ne treba sumnjati da ga voli), kojeg tipično splitski »daruje« nizom posprdnih komentara poput onog o tome da, procjenjući modernost interijera jednog restorana, konstatira kako su promjene posljednji put izvršene u doba »kad je Hajduk bija prvak«, odnosno onog o uzaludnosti čekanja na red za predgled kod liječnika kad Nalisu njegov prijatelj liječnik kaže: »Da si iša redovnim putem, prije bi Ajduk osvojio prvenstvo nego ti dobija dijagnozu.«

Splitska ikavica

Uz zanimljiv krimi zaplet i puno humorističnih elemenata Ivanišević je jako dobar i u građenju likova, kojima se koristi i za upućivanje kritike suvremenom hrvatskom društvu pa je tako novinar Mile Gunjača simbol svega onog lošeg čega je u novinarstvu sve više, novopečeni bogataš Željko Čikeš simbolizira sve one brojne hrvatske iz pretvorbe i privatizacije izniknule milijardere, a advokat Kranjčević jasan je prikaz sprege kriminala i pravosudnog sustava.
Naravno, kritici se autor okreće ne samo kroz opise tih likova i njihove aktivnosti već i direktnim porukama pa se tako može, primjerice, pročitati kako su navedeni likovi »moralno dno dna, ali uživaju u reputaciji uzornih građana«, odnosno kako živimo »u zemlji u kojoj čikeši čine veći dio društvene i poslovne elite« ili kako »Nitko nikada nije uspio izgraditi karijeru na mjerljivim rezultatima, nego na nemjerljivoj pokornosti nekom političkom autoritetu.«
Naravno, smjestivši roman u Split autor si je dao oduška i progovorio čistom splitskom ikavicom, koju Nina Krajač nadograđuje svojim kajkanjem, a sve se to odvija kroz britke i vrlo životne dijaloge pune iskričave duhovitosti, ali i vrlo vjerne opise gastronomskih Nalisovih uživanja kojih se ne odriče, iako su mu liječnici propisali strogu dijetu i strogo sve.
No Mario Nalis toga se nimalo ne pridržava što ga čini vrlo životnim i vjernim likom pa bi bilo dobro, iako je otišao u mirovinu, da mu Ivanišević u budućnosti »ponudi« još poneki slučaj.