Dok u klasiku suvremene zabavne književnosti – sjajnom kratkom romanu »The Body« (1982.) Stevena Kinga, kao i filmu »Stand By Me« (1986.) Roba Reinera, nastalom na temelju tog djela – jedanaestogodišnji protagonisti dječju lutalačku avanturu završavaju svojevrsnim odrastanjem tijekom kojeg će se rado prisjećati doživljenog, mladi junaci Belešova »Listanja kupusa« svoje udaljavanje od kuće platit će traumama koje će već za samog trajanja »bijega« donijeti smrt, a kasnije suicid i ubojstvo… Drugim riječima, Kingova i Reinerova doza romantike i nostalgije bit će u slučaju Hrvatske zamijenjena patnjom i užasom. No to je i logično, jer dok Kingovi junaci u potrazi za tijelom nastradalog dječaka obilaze davne 1959. godine jedan dio američke provincije u državi Maine, Belešova petorka (četiri dječaka i jedna djevojčica) nestale prijatelje traži u ljeto 1991. godine u Borovu, Borovu Selu, Vukovaru… Ta je potraga, dakako, po život opasna.

Igor Beleš: Listanje kupusa

Duhovito i pitko

Beleš je, dakle, radnju smjestio u prve dane Domovinskog rata i to na trusno granično područje Hrvatske i Srbije. U središtu su pažnje četiri jedanaestogodišnja dječaka iz nimalo sretnih, dakle disfunkcionalnih (alkoholizam, nasilje, nevjera..) obitelji. To, kao i životna dob, ali i neke manjkavosti u izgledu zbog kojih ih vršnjaci ismijavaju, približila ih je jedne drugima, osnovali su i tajnu skupinu nazvavši je An družina te nastoje kroz svoje igre i sklonost k stripovima nadići sve muke koje prate njihovo odrastanje u Borovu. Pritom njima četvorici nacionalnost nimalo nije bitna pa sami i ne znaju da su Zoran i Bojan Hrvati, a Goran i Dragan Srbi. Ono što ih tog kasnog proljeća godine ‘91. zanima iznad svega je to zašto je u njihovim razredima sve više praznih stolica. Gdje to nestaju njihovi dojučerašnji kolege, među kojima je i nekoliko njihovih prijatelja? Naravno, pitanje traži odgovor pa odluče – sve istražiti. Pridružit će im se u tom pokušaju i djevojčica Nikolina, koju upoznaju na početku svog istraživanja. Njih petero polako počinju otkrivati ono što im roditelji prikrivaju – nestala djeca otišla su u druge krajeve, najčešće Srbiju, jer su njihovi roditelji uplašeni od potencijalnog ratnog sukoba. Da stvar bude gora, uskoro »nestaju« Goran i Dragan, a preostala trojka odlučuje otkriti gdje su. Saznat će da su u Futogu, gradiću uz Dunav u Vojvodini. Bojan i Zoran odluče čamcem krenuti do njih. I tako počinje završni čin knjige koja je počela kao dječji roman, a završit će kao grčka tragedija.

Igor Beleš svoj je oveći roman (370 stranica) izgradio na kontrastu svjetova dječje nevinosti i surovosti odraslih. Najvećim svojim djelom »Listanje kupusa« duhovit je, pitak i privlačan roman koji čitatelju vjerno kroz brojne dijaloge prenosi život četiriju dječaka i jedne djevojčice, zahvaćajući pritom i stanje u njihovim obiteljima, ali i mučne političke okolnosti koje te godine vode ka krvavom ratu. To što oni sa svojih 11 godina i neiskvarenim pogledom na svijet nikako ne razumiju o čemu je riječ, svojevrsna je kritika nacionalističkih i vjerskih ludila i mržnji koje se tih godina šire u društvu, a autor ih je posebno dobro oslikao kroz život Zoranove obitelji. Naime Zoranova je majka Hrvatica, a otac mu je Hrvat od kojeg se rastala i po drugi put udala za Srbina Marinka s kojim ima kćer Sanju. Tako su Zoran i majka mu Hrvati, Marinko je Srbin, a Sanja »pola-pola«. Naravno da takvi okviri pružaju mogućnosti za raznovrsne situacije od kojih su mnoge crnohumorne i gorke. Nažalost, taj dobar humor u završnom dijelu knjige nužno se, zbog realnosti prvih ratnih sukoba, mora pretvoriti u scene pune nasilja i brutalnosti.

Dobro izgrađeni likovi

Beleš priču vodi klasičnim pripovijedanjem i kratkim epizodama s puno dijaloga zahvaljujući čemu svjedočimo kvalitetnom ritmu pripovijedanja u kojem nema vremena za dosadu. Likovi su izgrađeni dobro, uvjerljivi su i realni te u tom svijetu prijetećeg rata i nasilja predstavlju svojevrsni otok normale koji, na žalost, neće uspjeti opstati, jer su »matorci«, kako oni zovu starije, brojniji i jači. Štoviše, i oni koji od petero prijatelja prežive, imat će kasnije život uništen traumama, pri čemu su itekako svjesni da sami nisu nizašto krivi te da su željeli najbolje sebi i svojim prijateljima, prema kojima ljubav osjećaju i nakon svih proživljenih tragedija.

Naravno, roman se dotiče i vjerno opisuje neke od dramatičnih trenutaka tih godina (pogibija hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu, referendum za hrvatsku samostalnost, odlazak djece autobusima prema hrvatskim gradovima na moru, formiranje paravojnih postrojbi s obje strane, puškaranja…) dobro uočavajući i ulogu medija koji su različito tumačili svakodnevicu pa su rezultati referenduma za hrvatske medije bili potvrda hrvatske težnje za samostalnošću, a za srpske – izdaja. Još i bolje od toga opisan je svijet ranog tinejdžerstva, a sjajno su uočene moćne emocije prve ljubavi (Zoran i Nikolina) te snaga iskrenog dječjeg prijateljstva. Sve u svemu Beleš je stvorio dojmljiv roman koji će čitatelja imati u svim uzrastima i područjima bivše države.