Evo još jednog politički korektnog romana. Istina, Radakoviću takav istup treba oprostiti jer je on uvijek bio baš za ovakve teme i često je već i do sada kroz svoje književno stvaralaštvo stremio borbi za drukčije, potlačene i šikanirane, a isto tako bile su kod njega česte teme vezane uz seks i tjelesno. S te strane, dakle, nema neke zamjerke činjenici da i Radaković piše o onome čega su se – je li stoga što ih to zaista zanima, ili zato što možda lakše dođu do financijskih potpora iz raznih, ponajprije EU izvora – pišu mnogi.

Eto u zadnje vrijeme, tamo od Ivane Bodrožić i njezinog romana »Sinovi i kćeri« (koji se, usput budi rečeno, spominje u ovom Radakovićevom romanu) namnožilo se podosta toga o queer temama – Valérie Perrin i »Troje«, Shelley Parker-Chan i »Ona koja postala je sunce«, Anna Bailey i »Visoke stijene«…

Očigledno, to je jedna od središnjih tema suvremene književnosti, ponajprije u svijetu, a onda logično i u nas.

Lezbijska veza

Radaković se odlučio obraditi lezbijsku vezu u koju stupaju Vanja Kosanović (42) i Mirna Horvat (32). Vanja je posljednjih desetak godina živjela u polubračnoj vezi s Darkom, ali joj se sve počelo činiti zamornim. Nema ona u osnovi ništa protiv muškaraca, ali nekako osjeća da joj treba žena, i za druženje i za seks. Pa prekida sa šokiranim Darkom i odlučuje živjeti po novom, a to znači uz posao u državnoj službi okrenuti list i u emocionalnom životu. I želja joj se ubrzo ispuni jer na koncertu grupe Public Image Limited upoznaje deset godina mlađu Mirnu Horvat, sestru svog donedavnog kolege koji joj se često nabacivao. Među njima dvjema ljubav plane vrlo brzo, Mirna se seli k Vanji i počinju zajedno živjeti…

Kraj vam nećemo otkriti, ali treba reći da se ovaj neveliki roman (160 stranica) isplati pročitati jer je priča zanimljiva i realna, a Radakovićev je stil, kao i obično, sjajan. On piše direktno, konkretno i jasno pa priča, kao i čitanje teče glatko. Dijalozi su iznimno životni i »preuzeti« s ulice i iz svakodnevnog života pa uz književni jezik čitamo i slušamo i kajkavski, banijsku štokavicu, engleski i ruski, a česte su i za Radakovića tipične i vrlo uspješne igre riječima, kao i brojni citati iz svijeta glazbe (Siouxie and the Banshees, Pankrti, Beatlesi, Patty Smith, Lou Reed, Kinksi, Jane Birkin, Pussy Riot…) ili književnosti (Branko Maleš, Josip Sever, Ivana Bodrožić, Vladislav Petković Dis).

Likovi su jasno izgrađeni i stvarni, a obrađene teme provokativne i iznesene bez dlake na jeziku, bilo da je riječ o klasičnom erotskom štivu ili pak raspravama o ženstvenosti u svijetu nesklonom ženama.

Hrvatica i Srpkinja

Štoviše, da bi dodatno istaknuo i naglasio problematiku izdvojenosti, odbačenosti, drugačijosti i neprilagođenosti svojih junakinja u svijetu i društvu u kojem žive, Radaković im je »podario« elemente koji dodatno otežavaju njihov položaj. Tako je Vanja, uz to što je vrlo samostalna i ne želi prihvatiti diktat sredine, još k tome i srpskog podrijetla, a kad se svemu tome doda i sklonost k istom spolu, onda je jasno da je okolina često neće gledati s razumijevanjem. U sličnom je položaju i Mirna koja je Hrvatica iz Vukovara, a od treće je godine, kad je stradala u izbjeglištvu, bez desnog stopala pa ponekad vidno šepa. Od tada njezina je obitelj pretjerano čuva ograničavajući joj slobodu pa je za njih tim teže njezino »otklizavanje« u svijet lezbijstva, i to još s jednom Srpkinjom! Tako su se, kaže u jednom trenutku Vanja, zajedno našle i jedna u drugu zaljubile »fizički nepoželjna i društveno nemila«.

Patrijarhalna filozofija

Naravno, ovako inteligentno postavljeni okviri radnje pružaju raznolike mogućnosti ukazivanja na društvene negativnosti pa ćemo tako kroz životnu priču ovih dviju žena čitati i o seksualnom iskorištavanju i nasilju unutar obitelji, zatupljujećem sivilu birokratskih sustava, stupidnoj macho i patrijarhalnoj filozofiji, mraku i jezi nacionalizma, bezdušnosti i nedostatku empatije suvremenog čovjeka… U svemu tome Vanja i Mirna barem na trenutak nalaze utočište i sreću, odnosno ljubav koja im makar na trenutak život učini divnim, smislenim i vrijednim življenja. Nedvojbeno, novi Radakovićev roman lijep je doprinos queer temama koje su sve češće i u našoj književnosti, a ono što je u ovom kratkom romanu najvrjednije svakako je to što nas je autor uspio uvjeriti kako je ljubav bitnija od svega i kako nije bitno događa li se pravovjernima ili onima koji to nisu, već da se – makar i nakratko – dogodi.