
Foto Vedran Karuza
Sloboda je dostižna, na kraju tunela uvijek postoji svjetlost
U Gradskoj knjižici Rijeka predstavljena je iznimna knjiga poezije Jasminke Šimac, naslovljena »Livade mojih snova«. Objavila ju je izdavačka kuća Diligo Liber, i to je prva samostalna pjesnička zbirka ove autorice jer njezini su radovi ranije već objavljivani u zajedničkim zbirkama poezije i proze.
Predstavljanje »Livade mojih snova« bio je ne samo lijep i važan događaj kulture i upoznavanja jedne pjesnikinje i njezine snažne poezije, već i govora i razgovora o depresiji i borbi s tom teškom bolešću.
Klinička depresija
Jasminka Šimac počela je pisati prije 20-ak godina, nakon iskustva kliničke depresije, a izdavanje zbirke bio je njezin dugogodišnji san.
Kako sama kaže “željela je podijeliti priču koja se rodila u njoj iz bola i patnje i njome pokazati drugim ljudima da nisu sami u tom zarobljeništvu, da se to događa i drugima i da ne prestanu sanjati snove o slobodi”.
Izbor njezinih radova, objavljen u zbirci, govori o njezinoj borbi i šalje poruku da je sloboda dostižna i da uvijek postoji svjetlost na kraju tunela.
Jasminka Šimac rođena je u Rijeci 1976. godine, završila je riječku srednju Medicinsku školu – smjer farmaceutski tehničar.
Dugogodišnja je članica Hearing Voices grupe te korisnica usluge psihosocijalne podrške u Domu Turnić, a uključena je i u program profesionalne rehabilitacije pri Centru za profesionalnu rehabilitaciju Rijeka.
Predstavljanje njezine zbirke poezije okupilo je mnoge njezine prijatelje i suradnike koji su joj svojim govorima ili pjesmama i čestitali i zahvalili, redom svi poručivši da su puno od nje naučili.
Autorica je pročitala svoje Pismo depresiji i nekoliko svojih pjesma te zahvalila svima koji je prate na njezinom životnom putu.
Laura Grubišić, rehabilitatorica u Centru za profesionalnu rehabilitaciju Rijeka, Jasminkina profesorica rehabilitacije, je vodeći predstavljanje rekla da Jasminka zrači dobrotom, istinskim suosjećanjem i optimizmom, da zbirka opisuje njezin put »od tegobne borbe s depresijom koju moli da od nje ode«.
– Njena finalna poruka govori o njenoj iskri spasenja koja je ostala neuništena i koja stvara njenu malu, individualnu svjetlost, a koja spojena u opću ljudsku svjetlost, stvara zdravlje i uskrisuje Feniksa, rekla je prof. Grubišić.
U ime izdavača, urednica knjige Kristina Koren Kudelić istaknula je da je ta zbirka odraz boli, nade i neizmjerne snage duha, da progovara o gubicima i čežnjama, ali i o vjeri u bolje sutra, o pronalaženju snage za ljubav, o oprostu i novom početku.
Poručila je da osobe s invaliditetom ne trebaju sažaljenje, već priliku da rade, stvaraju, sudjeluju i budu vidljive.
Neželjen gost
Opisujući kliničku sliku depresije, dr. Lidija Butković-Anđelić, psihijatrica i psihoterapeutkinja rekla je da je depresija neželjeni gost koji se može u nas nastaniti, ali je možemo eksternalizirati, da nitko nije pošteđen toga da može oboljeti od neke mentalne bolesti.
Naglasila je ono što ju je zamolila sama Jasminka, a to je među ostalim da treba potražiti pomoć psihijatra, psihoterapeuta, da lijekovi mogu pomoći – da su prva linija obrane, ali i da je jako važno razgovarati s pacijentima jer se tako pomaže osobi da se izgradi nakon depresije.
Alenka Vondra Butigan, radna terapeutkinja u Domu Turnić – koja s Jasminkom kreativno surađuje već 10 godina – nadovezujući se na riječi dr. Butković-Anđelić, izdvojila je da u radnoj terapiji putem umjetnosti i kreativnosti njeguju oporavak osobe, te da je Jasminka izuzetno kreativna.
Opisujući Jasminkinu velikodušnost, rekla je da je dio prihoda od prodaje knjige odlučila dati udruzi Podrška za pomoć obiteljima i osobama s teškoćama mentalnog zdravlja.