RIJEKA – Ogranak Matice hrvatske u Rijeci objavio je krajem prošle godine monografsko izdanje Vinicija B. Lupisa »Ivan Ferdinandov Lupis – izumitelj torpeda«.

Monografija predstavlja izvorni znanstveni doprinos dr. sc. Vinicija B. Lupisa (1969.) proučavanju povijesti hrvatskih obitelji na Jadranu, ali i pojedinih članova obitelji Lupis koji su se istaknuli na znanstvenom, kulturnom, političkom i tehničkom polju. Knjiga kroz pet poglavlja vodi čitatelje kroz povijest obitelji Lupis, donoseći i podatke o nekim istaknutim članovima te obitelji.

Kako doznajemo, obitelj Lupis, u latiniziranoj formi prezimena Vukić i Vukičević, pripada pelješkim pomorskim rodovima, iz kojih su potekli brojni kapetani, brodovlasnici, iseljenici, ali i političari i novinari. U tom smislu ova je knjiga odgovor na neutemeljena pisanja o podrijetlu obitelji, do čega je došlo uslijed neujednačenog pisanja prezimena. Arhivski dokumenti o obitelji Lupis iz 17. i 18. stoljeća, kao i niza arhiva: Državnog arhiva u Dubrovniku, Biskupskog arhiva u Dubrovniku, Župnog arhiva u Vignju, Arhivskog spremišta u Korčuli, Državnog arhiva u Rijeci, kao i Državnog arhiva u Beču potvrdili su jasnu genealogiju riječkog ogranka roda Lupis.

Donja Nakovana je mjesto iz kojeg potječe obitelj Lupis, koja je po obiteljskoj predaji izbjegla iz Bosne poslije turskog osvajanja. Nakovanska obitelj Lupis preseljenjem jednog ogranka ostavila je vrijedan trag u gradu Rijeci kako na kulturnom tako i na gospodarskom planu. Obitelj Lupis je u pomorskoj privredi poluotoka Pelješca kroz više stoljeća dala niz istaknutih članova, a prije svega tijekom ekonomskog uzleta u prvoj i drugoj konjunkturi pomorske privrede Dubrovačke Republike u 18. stoljeću. Lupisi su bili dokaz da se znanjem i vještinama može steći znatan kapital, ali i u isto vrijeme biti i aktivan čimbenik u svojoj zajednici. Riječki ogranak peljeških Lupisa iz Donje Nakovane bio je samo jedan od iseljenih ogranaka obitelji. Lupisi kao pomorci, ali i svojevrsni avanturisti, zarana su započeli iseljavanje u Afriku, Novi Zeland, Australiju, Sjevernu i Južnu Ameriku.

Plemićka titula i grb

Ovom se knjigom ukazuje na brojne dokumente koji govore o obitelji Lupis iz ranijih stoljeća, kada je riječki ogranak još bio na Pelješcu, kao i na problem grafije prezimena obitelji, što je često unosilo zabunu i ponudilo materijala za prisvajanje peljeških Vukića – Lupisa od strane talijanske historiografije, posve neutemeljeno i kao još jedan u nizu povijesnih plagijata. Otkrivanjem arhivskih dokumenata iz Dubrovnika, konačno je riješena enigma o majčinu podrijetlu. Ivan Ferdinandov Lupis po majci potječe iz hercegovačke obitelji Perić, čiji je djed Božo Nikolin Perić bio pomorski kapetan, nastanjen u Dubrovniku, a baka iz konavoske obitelji Šnjurić. Tiskanjem dvaju personalnih spisa Ivana Ferdinandova Lupisa daje se obol faktografskom poznavanju života izumitelja torpeda, okončavši brojne nedoumice u vezi s njegovom vojnom karijerom. Po ovom aktu sam Ivan Lupis dobio je plemićku titulu i grb s predikatom »von Rammer/potapač«, s devizom »upornost pobjeđuje«. Primanje viteškog statusa kapetana fregate Ivana Lupisa je po aktu obrazloženom zaslugama njegova vojnog puta te zbog zalaganja i izuma torpeda, ali ne i po obiteljskim korijenima, dok je grb evidentno sastavljen od elemenata grba pučanske obitelji Lupis iz Dubrovačke Republike iz dvaju sačuvanih grbovnika u Dubrovniku i Beogradu, odnosno na temelju nadbiskupskog grba Arkanđela Lupisa i očito Bartula Franova Lupisa.

Riječka epizoda obitelji Lupis

Ivan Lupis je svojim izumom novog učinkovitog ratnog oružja posve izmijenio povijest ratovanja, a premda neki dvoje o usavršavanju sa strane Roberta Whiteheada, car je u svom aktu jasno odlučio tko je izumitelj. Ipak otvara se moralna dvojba: je li jedno epohalno oružje koje je proizvelo toliko stotina tisuća smrti, ono čime se netko treba ponositi? Koliko je Lupisov izum bio nesretan u ljudskoj povijesti, a koliko je pridonio ekvilibriju snaga, ostaje velikom enigmom. Nesumnjivo je da je torpedo obilježilo povijest austrougarske monarice jednim od njenih najvećih tehnoloških dometa, ali umnogome i obilježilo industrijski razvoj grada Rijeke i u tome se krije važnost ideje Ivana Lupisa, predanog austrijskog pomorskog časnika koji je u svojim genima nosio stoljetnu tradiciju peljeških pomoraca.

Razvoj pomorske vojne industrije u Rijeci bez sumnje duguje mnogo Lupisovu izumu, ali on nije bio usamljeni član riječkog ogranka ove pelješke obitelji koji su pridonijeli razvoju ove najvažnije hrvatske luke tijekom više od jednog stoljeća, da istaknemo samo njegova prvog rođaka Antuna Lupisa. Ova monografija o obitelji Lupis govori i o povezanosti Hrvatske sa Sredozemljem, žilom kucavicom Europe, odnosno onog najboljeg što je iznjedrio hrvatski narod, a to je velika pomorska baština. Riječka epizoda obitelji Lupis trajala je oko stoljeće i pol u dugotrajnoj obiteljskoj sagi i bila je jedan bljesak kreativnosti koja je omogućena s prosperitetnom i perspektivnom sredinom tadašnje Rijeke.

Ova knjiga predstavlja prinos boljem poznavanju riječko-dubrovačkih veza kroz više stoljeća, sve do novinara Ivana Lupisa Vukića, koji je prvi javno pisao o političkom fenomenu Riječke rezolucije u britanskom tisku početkom dvadesetog stoljeća, te djeda autora knjige – Vinicija Antonova Lupisa, dugogodišnjeg kapetana na riječkoj Jadroliniji od njezinih početaka. Isto tako njegov otac Anton Ivanov Lupis zapovijedao je na parobrodima »Napredak« i »Podmladak« brodarske tvrtke »Progres« sa Sušaka, što sve govori o dugotrajnim gospodarskim i političkim vezama hrvatskog juga i Rijeke tijekom više stoljeća u kontinuitetu.

Izumitelj torpeda

Zaključak je da izumitelja torpeda na temelju svega iznesenog treba zvati jednostavno Ivan Ferdinandov Lupis, odnosno Ivan Lupis (s kolokvijalnim obiteljskim nadimkom Vukić), onako kako bi da je danas živ bio upisan u administrativnim knjigama i kako mu se šira obitelj ujednačeno preziva već stoljećima, usprkos svim lutanjima tijekom stoljeća administracija koje nisu vođene na hrvatskom jeziku. Ima pokušaja nazivanja Ivana Blaž, jer rimokatolici prilikom krštenja dobiju tri imena, u ovom slučaju riječ je o formi: Ivan, Blaž, Ignacije, a u životu se koristilo uobičajeno samo prvo ime. Isto tako sam nadimak, koji je ustvari izvorno prezime, nije na Pelješcu nikada bio primjenjivan u onoj formi kao na otoku Korčuli, da se upisivalo u zemljišne knjige ili ine dokumente, već je on bio u internoj uporabi između istih članova roda.

Nadimak Vukić do dana današnjeg zadržali su samo Lupisi u Kućištu i frakcija u Nakovani, gdje se kod obiju frakcija čak zadržalo i u administraciji tijekom 19. stoljeća, što je u knjizi zorno i prikazano. Stoga izumitelja torpeda ne bi trebalo nazivati i Vukić, već samo Lupis.

Upravo jedan od zadanih ciljeva ove knjige bilo je detaljno citiranje svih inačica grafije imena i prezimena njegovih daljnjih i bližih rođaka, kako bi se uvidio stvarni oblik i nacionalni osjećaj Ivana Lupisa. Isto tako, u prvim objavama na hrvatskom jeziku o izumitelju torpeda s početka prošlog stoljeća, u reviji Jadranska straža, gdje je jedan od suradnika bio njegov rođak Ivan Lupis Cvitkov/Vukić, izumitelja torpeda naziva se posve jednostavno – Ivan Lupis. Novo izdanje riječkog ogranka Matice hrvatske, koje je uredio Mladen Urem, predstavlja dragocjeno polazište za daljnja istraživanja o izumitelju torpeda Ivanu Ferdinandovu Lupisu.