RIJEKA – Ivica Prtenjača prvi je drugi dobitnik VBZ-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman. Riječanin rodom, Zagrepčanin adresom, Prtenjača je svoju drugu ovoprostornu najizdašniju nagradu za neobjavljeno književno djelo, prema mišljenju žirija, zaslužio za roman koji je već i objavljen pod naslovom “Sine, idemo kući” te podijeljen današnjim posjetiteljima otvorenja 14. riječkog sajma knjiga i festivala autora Vriska. Na svečanosti u perivoju Guvernerove palače nagradu i friško otisnuti primjerak romana laureatu su uručili riječki kulturni pročelnik Ivan Šarar i direktor VBZ-a Mladen Zatezalo.

Prtenjača, koji je svoju prvu VBZ-ovu nagradu u iznosu 100.000 kuna bruto dobio za roman “Brdo” 2014. godine, na pozornici je u Guveru voditeljici ceremonije Blaženki Leib na pitanje kako se osjeća rekao da mu je izuzetno biti u prostoru koji poznaje, među ljudima koje poznaje, ali i u Rijeci, u kojoj nakon ove nagrade više neće biti samo dečko sa Zameta ili Konta, već i netko između korica.

A između korica je, kako su to uz Prtenjaču istaknule još i voditeljica Leib te predsjednica žirija Jagna Pogačnik, priča o gubitku i ljubavi, no i priča koja dijelom mapira Rijeku. U romanu je u fokusu troje ljudi i jedan skorašnji odlazak. Otac je neizlječivo bolestan u zagrebačkoj bolnici u prvom pandemijskom proljeću, a sin poduzima filmsku akciju da bi ga vratio na njegovu dalmatinsku adresu.

U razgovoru na pozornici Leib je potencirala autobiografizam priče, no autor je isticao fikcijske elemente svoje proze, ne odričući pravo i na čitanje u autobiografskom ključu, iako bi po njemu to bilo pogrešno.

– Umjetnost nije bezveze stvar. Šalamun kaže da je pisanje poezije najozbiljniji čin na svijetu. Pisanje je doista najozbiljnije što mogu raditi. Ova knjiga ima autobiografskih momenata, ali oni nisu prvoloptaški; ona je ipak konstrukt i moja potreba da neke stvari zapamtim, ne toliko činjenično, koliko emociju – rekao je Prtenjača.

Žiri u sastavu, uz predsjednicu Pogačnik još i: Strahimir Primorac, Vanja Kulaš, Drago Glamuzina i Mile Stojić ove godine, prema kazivanju Pogačnik, nije imao težak zadatak, jer su jednoglasno odlučili pobjednika između 142 pristigla rukopisa. I ove godine Pogačnik je istaknula da među tim rukopisima ima svega, od potpunog amaterizma do ozbiljne umjetničke proze, a i da je to u poticajima šaroliko društvo, iako se neke zajedničke kote mogu nazrijeti. Dosta je pandemijsko-potresnog promišljanja, ima nešto SF-a i žanrovske proze, ali dominira realistično zasijecanje stvarnosti.

– U svakom slučaju dobar je to pregled scene, anoniman, pa onda i iskren – rekla je Pogačnik.

Svečanost su u perivoju Guvera počeli i zaključili svirkom riječki dečki iz My Buddy Moosa, a između njih se na pozornici izredao i protokol. Pozdrave je prvo uputio direktor Sajma Drago Glamuzina, rekavši da su se oni u VBZ-u unatoč teškim okolnostima u kojima živimo ipak odlučili za ambiciozan program koji uključuje više od 40 događanja i više od 60 gostiju. Uz to ovogodišnji Vrisak je i mjesto otvaranja nove riječke knjižare, VBZ-ove u Palači šećera, ali i prostor na kojem će poezija dobiti glavno programsko mjesto.

Ni ove godine nije na otvorenje Vriska došla ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, no iz Ministarstva kulture i medija bila je Mihaela Majcen Marinić, koja je kratko pozdravila i zaželjela uživanje u čitanju. Sajam je službeno otvorio riječki gradonačelnik Marko Filipović, izrazivši zadovoljstvo što je VBZ prepoznao art-kvart Benčić kao važan te tamo otvara knjižaua te poručivši da je vrijeme pandemije vratilo ljude knjizi.

– S knjigom si uvijek sam i možeš biti u potpunoj izolaciji – rekao je Filipović.