Svijet bi zasigurno bio bolje mjesto za život da je u njemu puno više pisaca kao što je talijanski književnik Roberto Saviano. Naime, Saviano spada u onu skupinu autora koji stvarajući tzv. angažiranu književnost, odnosno pišući o tabu temama, nastoje upozoriti društvo na neuralgične točke te, nadaju se, pomoći u pozitivnim promjenama. Kao i neki drugi pisci i Saviano je u tom smjeru krenuo nakon vrlo uspješne novinarske karijere koju počinje 2002. godine, netom po završetku studija filozofije na Napuljskom sveučilištu i to tako da počinje obrađivati ono što mu je blisko i poznato – napuljsku mafiju znanu pod imenom Camorra. Budući da je 1979. godine rođen u ozloglašenoj napuljskoj četvrti Secondigliano, mladi Saviano od djetinjstva je upoznat s funkcioniranjem te opasne mafijaške organizacije, a njegovi tekstovi objavljeni za brojne značajne talijanske listove u razdoblju od 2002. do 2006. godine uskoro počinju dizati prašinu i skretati pažnju na mladog novinara.

Šokantni debitantski roman

No, sve je to samo uvod za njegov šokantni debitantski roman, knjigu »Gomorra« (naslov znači Camorra, odnosno na napuljskom dijalektu izgovorenu tu riječ), koja na iznimno uvjerljiv i realističan način opisuje kako funkcionira ta surova kriminalistička organizacija. Koliko je Savianov književni prvijenac pogodio »u sridu«, najbolje svjedoči činjenica da nakon munjevitog upjeha tog romana Saviano mora živjeti pod strogom policijskom zaštitom jer mu život ugrožavaju pripadnici Camorre, odnosno Gomorre!

Stanje se dodatno pogoršava kada 2008. godine filmski redatelj Matteo Garrone po predlošku te knjige i uz scenarističku pomoć Saviana snima istoimeni film, koji uskoro pobire brojne nagrade i postaje svjetski hit. No, ni tu nije kraj priče o Gomorri/Camorri jer 2014. godine Saviano u suradnji s režiserom Stefanom Solimom snima prvu sezonu istoimene serije koja odmah postaje svjetski hit, a do sada snimljene četiri sezone bez imalo su sumnje najbolja talijanska TV serija ikad te ujedno i jedna od ponajboljih TV serija o zločinačkim organizacijama uopće.

Naravno, sve to vrijeme Saviano je na meti Camorre, ali ne odustaje od želje da detaljnim prikazom mehanizma zla upozori javnost na nužnost reakcije. Štoviše, Saviano to ne čini samo kroz »Gomorru« koja se pretvorila u literarno-filmsku epopeju najviše umjetničke razine, već i kroz niz svojih drugih djela kao što su »Ljepota i pakao« (2009.), »Riječ protiv Camorre« (2010.), »Pođi sa mnom« (2011.), »Nula Nula Nula« (2013.) ili »Žestina poljupca« (2017.) te »Sitne ribe« (2016.), izvrsni roman koji je ove godine zahvaljujući prevoditelju Marku Kovačiću i zagrebačkoj izdavačkoj kući Vuković & Runjić objavljen i na hrvatskom tržišu te će predstavljati izazov i uživanje svakom ljubitelju dosadašnjeg Savianovog rada.

Svijet kriminala

Dapače, »Sitne ribe« (La paranza dei bambini) najbolje je što prije pročitati jer se teško može očekivati da će ovaj sjajni roman, poput »Gomorre« ili isto tako iznimnog romana »Nula Nula Nula« biti (opet kroz suradnju Saviana i Solime!) pretočen u briljatnu TV seriju.

Naime, teško da će se naći roditelji koji bi svojoj djeci dopustili sudjelovanje u snimanju sadržaja ove knjige, a još je manje vjerojatno da bi ovu mučnu priču o dječjem nasilju pretočenu u format filma ili televizijske serije, tek tako tolerirala i država. Tako će, najvjerojatnije, »Sitne ribe« ostati na razini romana, odnosno prebace li se u medij filma ili TV serije zasigurno će biti ublažene i »umivene« tako da ne izazovu skandal.

Istina, nije Saviano u ovom svom romanu napravio ništa potpuno novo, jer je već u »Gomorri« kroz brojne epizode prikazao kako su u svijet kriminala itekako uvučeni i najmlađi, posebno oni iz siromašnih dijelova Napulja. No, u »Sitnim ribama« ta je tema u samom fokusu radnje, a njena je obrada detaljna, sveobuhvatna, realna i, kako to već kod Saviana biva, šokantna.

Boljeg primjera za to od uvodne mučne i degutantne scene potpuno nepotrebnog vršnjačkog tinejdžerskog nasilja nema, a tristotinjak stranica romana nudi potom još nekoliko takvih pomalo bezumnih, ali nedvojbeno istinitih i realnih scena. Autori svog tog nasilja su dječaci čija se životna dob kreće od desete do šesnaeste godine, a iako uglavnom dolaze iz obitelji čiji roditelji nastoje poštenim radom osigurati opstojnost svojih porodica, svatko od njih zaluđen je idejom da ne ponavlja živote svojih roditelja, već da uključujući se u svijet kriminala, ponajprije preprodajom droge, na lagan način brzo zarade puno novaca. Ta njihova žudnja idealno odgovara Camorrinim obiteljima koje tu djecu koriste kao raspačivače droge, stražare, kurire i razne ostale poslove »niže« vrste, regrutirajući pritom od tih mlađih maloljetnika najbeskrupuloznije, najsirovije i najbrutalnije koji će za koju godinu postati mladi nasilnici i ubojice.

Poremećen sustav vrijednosti

U ovoj je knjizi to Nicolas Fiorillo zvani Maradža, šesnaestogodišnjak koji je već vođa najmlađih kriminalaca iz četvrti zvane Forcella, a san mu je zarađivati što više i biti što poznatiji u svijetu kriminala. No, to neće ići tako lako jer su, izgleda na duže vrijeme, ostali bez gazda za koje rade. Stoga Maradža odlučuje učiniti ono što se obično ne radi u hijerarhiji napuljskog kriminala – osamostaliti se i stvoriti vlastitu paranzu (naziv za skupinu najmlađih koja sudjeluje u kriminalnim aktivnostima) te zarađivati bez posrednika. Naravno, ta želja podrazumijeva borbu za takav status, a ta borba znači iznimno puno nasilja pa Fiorillo i njegovi mahom znatno mlađi prijatelji postaju akteri spletki, razračunavanja i surovog nasilja koje raste do razine brutalnih ubojstava, a završava Nicolasovom obiteljskom tragedijom koja je logična posljedica okretanja sili.

Roberto Saviano: Sitne ribe

Kao i obično, Saviano nije želio samo ispričati priču (mada će i oni koji žele samo to, ovom knjigom itekako biti zadovoljni), već kroz radnju i likove naglasiti kako kod velikog dijela mladih postoji totalno poremećen sustav vrijednosti koji inzistiranjem na materijalnom kao jedinom vrijednom vodi u krajnju bezosjećajnost iz koje se pak rađa divljačko nasilje. Paranza koju nam je Saviano »osvijetlio« svojim literarnim umijećem skupina je dječaka čiji životni nazori izviru iz oskudnog poznavanja Biblije (svi su oni, je li, veliki katolici), gangsterskih filmova i sličnih TV serija te besprizornih videoigrica prepunih nasilja pa nije ni čudno da, primjerice, nabavljeno oružje planiraju isprobati tako što će pucati po nekoliko »čokoladnih« (Afrikanci) i pritom jednoga i ubiti, kazna za prekršaj (uzimanje oružja) jednog člana paranze je ta da mora dovesti svoju sestru koja oralno mora zadovoljiti sve članove, a najmučniji trenutak svakako je epizoda u kojoj desetogodišnjak radi dokazivanja starijoj ekipi ubije dvoje ljudi.

Sjajna sociološka slika

Uz sjajnu sociološku sliku suvremenog napuljskog društva – posebno svijeta mladih siromašnih ljudi – Saviano je izvrstan i u portretiranju mentaliteta Napulja koji je, kao i Forcella, odnosno ranije Gomorra, praktički zaseban lik cijele priče, primjer buntovne kolektivne svijesti u čijoj pobuni i potpunom nepriznavanju zakona i društvenih odredbi itekako lako uočavamo i direktnu kritiku aktualne talijanske države i vlasti.

Sve to Saviano nam je ispričao kroz zanimljivu priču prepunu snažnih, ali nažalost negativnih, likova te brojnih izvrsno oslikanih epizodnih likova, a posebno bogatstvo knjige svakako je napuljski dijalekt koji je prevoditelj Marko Kovačić uspješno preoblikovao u hrvatski ulični jezik stvarajući pritom i niz novih riječi pa je, primjerice, like na društvenim mrežama preveden kao »sviđ«, a selfie je »sebić«. Uvodeći čitatelja u roman Saviano uz popis likova piše i rečenicu koja glasi: »Likovi i navedene činjenice izmišljeni su, ali su društvena zbilja i ambijent iz kojeg proizlaze stvarni.« I nema se tome što dodati jer ova odrednica sjajnog kroničara napuljskog kriminalnog svijeta omogućit će i čitateljima u dalekoj budućnosti da saznaju kako je to bilo živjeti u siromašnim dijelovima ovog velegrada početkom 21. stoljeća.