RAZGOVORI UGODNI

Glas Elize Clark zaista je nešto novo. Na Vrisku gostovala književna zvijezda britanskih milenijalaca

Ervin Pavleković

Foto Nikola Blagojević

Foto Nikola Blagojević

Svojim je putem od relativno nepoznate autorice koja je nekoliko godina radila na svom prvijencu i brusila ga te od male izdavačke kuće, Clark došla do statusa zvijezde i do tri objavljena djela



RIJEKA – Uz gostovanje ruskog disidentskog pisca Borisa Akunina, također je glavna gošća ovogodišnjeg 17. Vriska, riječkog sajma knjiga i festivala autora, i britanska spisateljica Eliza Clark ili, kako piše u najavi, književna zvijezda britanskih milenijalaca koja je održala zanimljiv i slojevit razgovor te otkrila ponešto o svom književnom putu, recepciji svojih romana, kao i samoj inspiraciji za zasad tri književna djela koja su oduševila svekoliku britansku i svjetsku publiku.


Neočekivan uspjeh


Vedra britanska autorica u razgovoru s urednicom svog romana »Komad malog« (prevela Mirta Jurilj), Natašom Medved, govorila je o svom književnom prvijencu koji je osvojio prvo britansku publiku, a potom i širu, a kako je u razgovoru otkrila, uspjeh koji je doživio njezin prvi roman »Komad malog« ili u izvorniku »Boy Parts«, koji »duhovito i neustrašivo istražuje mračne zakutke umjetničke produkcije, seksualnosti i nasilja«, iznenadio je i nju samu, što se dogodilo uslijed pandemijskih mjera, a u plasiranju još većoj publici, poglavito onoj mlađoj, kaže, uvelike je pomogao TikTok.


Kao što nije očekivala takav uspjeh prvoga romana, Britanka koja sada potpisuje već tri djela, dva romana i jednu zbirku priča (uz »Komad malog« i »Penance« te »She’s Always Hungry: Stories«) nije očekivala niti da će se pisanjem baviti profesionalno i od njega zarađivati. Da postoje autobiografske poveznice koje se mogu iščitati u njezinu prvijencu prevedenom na hrvatski kaže i sama, pa je kao i protagonistica Irina, i sama nakon umjetničkog studija radila u jednome baru, pa je upravo to uvodno poglavlje romana u kojem se u baru zbiva scena s pijanim muškarcima i s majkom jednoga od Irininih fotomodela koja je udara, zapravo nešto za što je inspiraciju crpila iz svakodnevice. Uz to što ima umjetničku diplomu i to što je radila u baru, i sama je, kao prodavačica u Apple trgovini, svjedočila jednoj sličnoj sceni verbalnog nasilja koje je lako moglo prerasti i u ono fizičko, što joj je nametnulo pitanje o suštini same uslužne djelatnosti i onih koji pružaju usluge, odnosno svega onoga s čime se svakodnevno suočavaju.


Generacijski jaz




Iako to nije eksplicirano u razgovoru, na takav odnos kupac-prodavač nadovezuje se i u samome romanu scena protagonistice Irine i njezine majke u restoranu, jer i njezina se majka ponaša otresito i pomalo bezobrazno prema konobarici, a upravo je ta scena, koja joj je poslužila kao ogledni primjerak za odnos majke i kćeri, ono na što se autorica također osvrnula u razgovoru, istaknuvši (i) generacijski jaz majke i kćeri, kao i općenito generacijsko-društvene razlike zbog kojih roditelji katkad ne shvaćaju u potpunosti svoju djecu, pa i glede željenog profesionalnog usmjerenja, to jest posla kojim se žele baviti, što je bio u jednome trenutku slučaj i sa samom autoricom.


Svojim je putem od relativno nepoznate autorice koja je nekoliko godina radila na svom prvijencu i brusila ga te od male izdavačke kuće, Clark došla do statusa zvijezde, koji joj je priskrbio i ono materijalno, kazala je. A da Clark ideja ne nedostaje, pokazuju i njezina djela koja su objavljena nakon prvoga romana, posebice drugi roman »Penance« (u prijevodu »Pokora«), koji propituje fetišizaciju nasilja, za što je autorica bila inspirirana true crime žanrom, kao i ocjena urednice prema kojoj je »književni glas Elize Clark zaista nešto novo«. Baš zato željno iščekujemo hrvatski prijevod njezina romana »Penance« čije se izdanje u nakladi OceanMora i prijevodu Mirte Jurilj očekuje sljedeće godine.