Devet pisaca u četvrtak je u prepunoj dvorani Filodrammatice ujedinilo svoje tekstove na jednom od najuzbudljivijih događaja riječke književne scene – Noći velikog čitanja neformalne skupine Ri Lit.

Nakon što je prošlogodišnje izdanje oduševilo krcatu dvoranu Filodrammatice i ostavilo publiku gladnu za još izvrsnih književnih radova, ovogodišnje, osmo po redu izdanje imalo je možda još jači odjek te ostavilo snažan dojam zbog kojeg su mnogi poželjeli da se događa i češće od jednom godišnje.

Dovoljan je dokaz tome činjenica da se, osim na stolicama, sjedilo na gotovo svakom slobodnom kvadratu poda, duž cijelih stepenica, pa i u svojevrsnom skladištu iza razmaknutih zavjesa na vrhu dvorane.

Dok je nevidljiva voditeljica Lena Stoiljković najavljivala program, priče su se nestrpljivo iščekivale u atmosferi westerna uz Morriconeovu „Dobar, loš, zao“, a prva je potom najavljena autorica koja se zalaže za mir u svijetu i vječiti nemir u duši – Gordana Brkić Žagar.

Predstavila se duhovitom pričom naziva „Vukojebina“ u kojoj svećenik brojnim šarmantnim adutima osvaja novopečene vjernice, a koja je, čitana radijskim glasom Brkić Žagar, bila odličan i humorističan početak Noći.

Uz „Rusiju“ VIS-a Idoli izašao je Igor Beleš koji je publiku nasmijao već samim naslovom svoje kratke priče „Đavolja Varoš VS Zlobin“. Putujući autom do Kosova, u priči dolazi do zavrzlama s prelaskom granice zbog nedostatka dodatnog osiguranja, a glavni humoristični moment, osim policajca koji vozaču poručuje „prijatno“ bez da je išta jeo, preuzima i cash koji je vozač izdvojio da stigne do svog cilja.

Idući je čitao Davor Mandić koji u priči „Smej se sebi: potraga za značajem kroz smeh“ „razgovara“ s Chat GPT-em kojemu govori da treba napisati priču za Noć velikog čitanja. Chat GPT uporno kroz njihovu interakciju sam pokušava napisati tu priču, iako to nije autorov cilj. Vječna borba s alatom koji nikako da zapravo pomogne domišljata je, a njihova prepiska puna i uvida u autorove ideje za priče, međutim najzanimljiviji je možda upravo način na koji se Mandić obraćao alatu, a koji je istovremeno prožet ljudskim i komičnim.

Idući je uslijedio „Triptih udaha“ Doris Pandžić. Priča je to ispripovijedana iz perspektive tri različita lika: Rikarda, njegove supruge Ene i njezinog ljubavnika Filipa. Pandžić ulazi u dubinu likova, detaljno i katkad eksplicitno navodeći njihove osjećaje, nagone i unutarnje borbe, stvorivši tako prostor za poistovjećivanje s onime što se rijetko tko usudi izgovoriti na glas.

Poetičnu priču „Gajard“ čitala je Tea Tulić čiji je rukopis izrazito posebne ljepote skrojio priču na rubu nadnaravnog, a u kojoj se ističe usamljenost u osjećanju i osjećajima, infantilnost u odraslom odnosu, te podvojenost osobe u ranjivim trenutcima. Tulić u priči otvara brojna pitanja poput „Kako izgleda prava žena?“ te „U kojem trenutku postaje čudno da te netko tvoj dira?“.

Nakon što Tea rasplače, Enver nasmije. Enver Krivac čitao je priču o tome kako je začet te dobio ime, i to na kajkavskom. Naziv je ujedno i datum slavnog začeća, „25. listopada 1976.“ kada se održala jedna preduga svirka, dva snošaja i proba benda. U priči koja je izazvala uvjerljivo najviše smijeha, iz mamine perspektive dobivamo uvid i u Enverovo odrastanje, a zaključak je da se ne treba sramiti svoga imena.

U svojoj priči zombije-partizane prizvao je Zoran Krušvar koji je čitao „Bolje grob nego rob“. Poruka je to koja se provlači na vrlo komičan način u priči gdje fakultetski profesor uz pomoć alternativne studentice koja se bavi magijom, želi nabaviti zombija za osobnu uporabu – asistenta. Međutim, na kraju se ispostavlja da zombi ipak nije dobra radna snaga jer se, kao pravi partizan, zalaže za radnička prava. Dosjetljiva i zabavna, ova priča iz zbirke „Šuma iza grada“ bila je odlična izvedba pred sam kraj Noći koju je pak zaključio Zoran Žmirić pričom „Jedan dan u Marijinom životu“.

Nije tu, naravno, riječ o bilo kojoj Mariji, već upravo o majci Isusa, odnosno Jeshue. Naime, dvanaestogodišnji Jeshua izazvao je zabrinutosti zbog koje je Mariji na vrata pokucala socijalna skrb. Pretvarao je u školskom toaletu vodu u vino, liječio slijepe, polomljene – srećom, kako socijalna govori Mariji, do patologije nije došao. I ne bi to bio problem, kada bi se djela uklapala u kapitalistički sustav koji zbog Jeshuinih dobrih djela gubi pacijente, odnosno klijente i zaradu.

Noć velikog čitanja tako je zaključena vrsnom kritikom birokracije, sustava i društva, a veliki pljesak označio je početak još jednog dugog perioda čekanja na novu, zapravo jubilarnu Noć.