RIJEKA Povjesničar umjetnosti Ervin Dubrović autor je brojnih knjiga čije su teme vezane uz povijest Rijeke, njezine poznate ličnosti i umjetnike. Doznajemo kako priprema knjigu čiji naslov glasi »Slikarstvo u Rijeci 1891. – 1941.«. Bio je to povod za razgovor o tome kako napreduju radovi na ovom projektu, a odmah na početku naglasio je kako poziva građane da se jave ako imaju slike, fotografije ili neku drugu informaciju vezano uz navedenu temu. Knjiga će biti objavljena do kraja godine, a izdavač je Društvo povjesničara umjetnosti Rijeka. Monografija o slikarskoj sceni u Rijeci u razdoblju koje obuhvaća period od 1891. do 1941. godine zahtjevan je poduhvat, te smo autora zamolili da nam ukratko predstavi materijal za knjigu koju piše.

– Rijeka je u svakom slučaju grad iznimno zanimljive povijesti, i to uvijek rado ponavljamo. Rado ga, također, doživljavamo i tumačimo i u različitim nacionalnim kontekstima. U Rijeci su rođeni i živjeli mnogi važni ljudi koji su u nacionalnom kontekstu današnjih, okolnih država stekli određenu važnost. Na primjer, da ostanemo samo na području kulture, u Rijeci je rođen pisac Ödön von Horváth, ovdje je rođen i važan talijanski germanist Ladislao Mittner, ovdje je rođena velika talijanska glumica Irma Grammatica, kao i znameniti mađarsko-američki psiholog Csikszentmihalyi, a ovdje su rođeni ili živjeli i neki važni hrvatski pisci, poput Nedjeljka Fabrija. Međutim, Rijeka nije bila osobito važno središte likovnih umjetnosti.

Leontine von Littrow

Mnogo su više Riječani bili zagrijani za kazalište i glazbu nego za slikarstvo i kiparstvo, kazao je Dubrović i dodao:

– Književnost neizbježno ima nacionalnost, jer je veza s nacionalnim jezicima neizbježna i zapravo temeljna. Naravno da i književnici različitih jezika i kultura, koji djeluju u isto vrijeme i u istome zavičaju, dijele iste teme i probleme. Likovne su umjetnosti u velikoj mjeri lišene takvih spona i ograničenja, tako da za mnoge od njih nismo ni dokraja sigurni koje im je nacionalno opredjeljenje bilo i jesu li ga uopće imali. Rijeka je posljednjih desetljeća devetnaestog i prvih desetljeća dvadesetoga stoljeća bila kozmopolitski grad u kojemu se miješalo više nacija, tako da se mnogi nisu niti htjeli nacionalno opredjeljivati, te su zato objeručke prihvatili mogućnost da budu naprosto Riječani i da se pozivaju na riječku posebnost i autonomiju. No, iako je većinska kultura i glavni jezik toga doba talijanski, zanimljivo je istraživati i druge nacionalne kulturne krugove i veze riječkih slikara s mađarskom, njemačkom ili hrvatskom kulturom. Na primjer, riječki su moderni slikari neke od najvažnijih modernih utjecaja, poput futurizma, prihvatili na studiju u Budimpešti od mađarskih avangardnih umjetnika, a ne izravno od Marinettija i njegovih futurista.

Jedna od slika Leontine von Littrow

Ovom prigodom Dubrović je naveo i imena umjetnika koji su ostavili značajan trag na riječkoj likovnoj sceni u minulim vremenima.

– Tek posljednjih godina otkrivamo slikaricu Leontine von Littrow, iznimno važnu, koja je sazrijevala u Rijeci, a u kasnije doba više je bila povezana s Opatijskom likovnom kolonijom i njemačkim kulturnim krugom. Ona je zahvaljujući njemačko-engleskom podrijetlu i dobrim kontaktima na prijelazu devetnaestog i dvadesetog stoljeća najčešće izlagala u Beču i Londonu. U Muzeju grada Rijeke sam, zajedno s bečkim povjesničarima umjetnosti i trgovcima umjetninama, 2017. godine postavio njezinu izložbu, a tom smo prilikom objavili i reprezentativnu monografiju na hrvatskom i na njemačkom jeziku. Leontine posljednjih godina počinje biti sve popularnija u nekim bečkim krugovima, a cijene njezinih slika sve više rastu. S druge pak strane, najvažniji riječki umjetnik između dvaju svjetskih ratova, Romolo Venucci, kojemu se u Rijeci neprestano iznova klanjamo, kojemu smo već odavna u Rijeci priredili retrospektivnu izložbu te više monografija i kataloga, u rodnom gradu je već odavna cijenjen, no nije uopće poznat ni važan Italiji, a jedva o njemu nešto znaju u Trstu – gdje smo ga nedavno prikazali Tršćanima, kaže Ervin Dubrović.

Snimio VEDRAN KARUZA

U potrazi za podacima

– Za mene je ključno upravo ovo razdoblje, tih pola stoljeća, od 1890-ih do Drugog svjetskog rata. U tih se pola stoljeća odvija zanimljiv proces razvoja suvremene umjetnosti, od početaka plenerizma i impresionizma do futurizma, ekspresionizma i kubizma. U tih se pola stoljeća mijenjaju i državni okviri i prevladavajući kulturni krugovi. Na uskom području koje obuhvaća Opatiju, Volosko, Rijeku i Sušak, duž petnaestak kilometara dugog priobalnog pojasa, na prijelazu devetnaestog i dvadesetog stoljeća četiri su vladajuća jezika – njemački, hrvatski, talijanski i mađarski. Ta će kulturna i nacionalna složenost biti vidljiva i u ovoj knjizi jer su se riječki intelektualci i umjetnici najčešće školovali u Veneciji, Beču i Budimpešti, te se to odrazilo i na njihovo umjetničko stvaranje. Dubrović je ovom prigodom podcrtao:

– Dugi se niz godina na neki način pripremam za pisanje ove knjige. Tko ne poznaje riječke prilike ne može niti zamisliti koliko je bilo teško prikupiti najobičnije podatke i steći potpuniji uvid u djela riječkih slikara. Zbog egzodusa Riječana nakon Drugog svjetskog rata Rijeka je gotovo opustjela. Već su moji prethodnici učinili velik posao u prikupljanju građe i istraživanju likovnih umjetnika u Rijeci, no dosta je još posla ostalo neobavljeno. Još sam uvijek u potrazi za nekim od najosnovnijih biografskih podataka o važnim umjetnicima, kao i za njihovim djelima. Na primjer, kad je i gdje umro Carmelo Visintini Butcovich, što je bilo s Mirandom Raicich i Marijom Arnold nakon odlaska iz Rijeke (čija pojedina djela možemo sada pogledati na izložbi »Gdje je ženi mjesto?« postavljenoj u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, op.a.). Potpuno smo ih izgubili iz vida, a bile su najvažnije pripadnice avangardne grupe 30-ih godina prošloga stoljeća. Kamo je nestao Siegfrido Pfau? Kamo je završila ostavština Anite Antoniazzo Bocchina, koja je umrla u jednom zavodu u Padovi? Što je bilo s djelima riječkih umjetnika u zbirci Francesca Dreniga? Mnoga su pitanja otvorena, i stoga molim sugrađane da nas kontaktiraju ukoliko imaju informacije vezane uz umjetnike koji su djelovali u tom periodu u Rijeci, točnije od 1891. do 1941. godine, zaključuje Ervin Dubrović.