ZAGREB – Jedan od najbolje organiziranih književnih festivala u Hrvatskoj – Festival europske kratke priče – ove godine slavi dvadesetu obljetnicu. I to kako! Fenomenalnim programom i gostima. Lokacijama nešto manje ako ste Riječani pa biste rado da je FEKP i opet u vašem gradu, jer se nakon pandemijskog epekaovskog izdanja, u kojem je pokušao sve što je mogao da prizove pokojeg (ne)voljnog gledatelja, iz Rijeke odselio. Pitamo glavnog i odgovornog »fekpovca« Romana Simića da nam predstavi obljetničko izdanje, koje će se dogoditi od 6. do 16. lipnja, ali i da nam kaže možemo li se i opet nadati FEKP-u u Rijeci.

Dogurati do 20

– Dvadeseto izdanje FEKP-a posvećeno je otocima, to smo zapravo odlučili još prošle godine u Exportdrvu u Rijeci. Mislim da smo tada svi skupa osjetili da se – i festival i publika i pisci – povlačimo na (ili pretvaramo u) otoke ekrana, Zoomova i protokola. Vrlo neobičan osjećaj samoće, koji te tjera da pomisliš: hej, a možda je oduvijek tako, možda je oduvijek bila s nama? To neposredno, snažno iskustvo, nažalost, bilo je i još je globalno. S jedne strane usamljenost, s druge strane pokušaj da je nadmudrimo, potreba da se komunicira i otiskuje, da se pronađe način da dođemo do drugoga. Zvuči kao priča o protekle dvije godine, ali, bome, i kao priča koja traje ponešto dulje od toga, recimo otkada nas ima.

I baš zato što je istodobno vrlo aktualna i vrlo vječna, što se utjelovljuje u fascinantnom prostoru otoka i pronalazi izraz u djelima pisaca koje volimo – ta je tema naš rođendanski poklon publici – i sebi. Nema u Hrvatskoj mnogo međunarodnih festivala koji su dogurali do dvadesete godine, i koju tu dvadesetu mogu proslaviti uz Paula Austera, Lydiju Davis, Lorrie Moore i Siri Hustvedt. Nema mnogo ni onih koji imaju sreću da ih rođendanskim nastupima počaste Andrej Blatnik i Janez Škof, Lana Bastašić i Olja Ivančević Savičević, Kristian Novak i Renato Baretić, Zoran Ferić i Jurica Pavičić, Tanja Mravak i Korana Serdarević, Mirjana Dugandžija i Jadranka Pintarić… Svi oni, a i mnogi drugi, gostovat će u Komiži i Maloj Travni, u Hvaru i Starom Gradu, pa sve do pozornica najvećeg našeg otoka – Zagreba. Do njih nas je dovela Rijeka, a kad ćemo se u Rijeku vratiti, odlučit će more. Nimalo poetično ni metaforičko more festivalske, izvanknjiževne stvarnosti – kaže točno Simić, dodajući da će ipak i Riječani moći pogledati programe, one strane, zato što će biti »strimani« na njihovoj »digitalnoj pozornici«.

Poznavati Siri

Otvorenje Festivala u organizaciji Hrvatskog društva pisaca zakazano je 6. lipnja u 19 sati u zagrebačkom kinu Tuškanac razgovorom s kapitalcem: Paulom Austerom, s kojim će na Zoomu razgovarati Tomislav Brlek i Roman Simić. Zagrebački program nastavlja se u Knjižari Fraktura predstavljanjem nove zbirke priča »Mliječni zubi« Lane Bastašić te razgovorima s američkim spisateljicama Siri Hustvedt i Lorrie Moore. Zgodno kažu »fekpovci«: »Ako mislite da poznajete suvremenu američku književnost, a niste čitali Siri Hustvedt, žao nam je, ne poznajete suvremenu američku književnost!«

Potom će u Booksi Lana Bastašić razgovarati s polaznicima radionica kreativnog pisanja Bookse i Centra za kreativno pisanje, a u programu »FEKP Unplugged: Priče na otvorenom« gostuju domaće uzdanice: Mirjana Dugandžija, Jadranka Pintarić i Edo Popović. FEKP se zatvara 11. lipnja u 20 sati u Vintage Industrial Baru Zoom razgovorom s Lydijom Davis, slavnom dobitnicom Man Bookera, nakon čega publiku čeka koncert slovenskog glumca i harmonikaša Janeza Škofa.

Otočki momenti

Otoci kao tema, ali i lokacija, u fokusu su 7. i 8. te 10. i 11. lipnja, i to prvo Vis, a onda Hvar. Dio festivalske karavane posjetit će Kulturni centar Vitić u Komiži i u uvali Mala Travna, kod prijatelja i suradnika festivala, pisca i gastronoma Senka Karuze. U Komiži je organizirana dalmatinska kratkopričaška večer s Renatom Baretićem, Ivicom Ivaniševićem, Senkom Karuzom, Tanjom Mravak i Koranom Serdarević, dok na programu »Književni jazz u Maloj Travni« svoju književnost čitaju Andrej Blatnik, Katarina Brajdić, Ivan Jozić, Zoran Ferić, Miroslav Mićanović, Robert Mlinarec i Sven Popović.

U hvarskoj Venerandi 10. lipnja nastupaju: Senko Karuza, Marinko Koščec, Kristian Novak, Olja Savičević Ivančević, Zorka Bibić i Lara Stojanović. Hvarska je večer, ističu u FEKP-u, posvećena i pričama s otoka i o otoku Hvaru. Dan kasnije će u Muzeju Staroga Grada otočku priču zaokružiti Renato Baretić, Andrej Blatnik, Miroslav Mićanović i Jurica Pavičić.

Inače će osim u večernjim otočkim programima na Visu i Hvaru pisci sudjelovati i u susretima s učenicima osnovnih i srednjih škola, pa će moći doznati jesu li njihovi (potencijalni) čitatelji.

Rosa Montero o 20 godina FEKP-a

Za početak, čini mi se jedinstveno smjelim, gotovo epskim podvigom organizirati međunarodni festival posvećen kratkoj priči. Ako se tome doda da ste ga uspjeli afirmirati i održati na životu, ni više ni manje, već dvadeset godina i to u ovakvim turbulentnim vremenima u kakvima živimo, sve poprima prizvuke legende. Željela bih još dodati da je FEKP možda i najluđi, najneobičniji, najsretniji, najbučniji, najljepši i najčarobniji festival koji sam doživjela. Bili su to jedinstveni i električni dani. Hvala što ste stvorili toliku ljepotu. I sretna godišnjica!

Philip Ó Ceallaigh o 20 godina FEKP-a

FEKP je najvažniji festival kratke priče u Europi. On toj književnoj formi vraća dostojanstvo tako da fokus stavlja na sama djela i pritom okuplja neke od njenih najboljih praktikanata. Više od toga, on je jedan od najugodnijih festivala uopće. FEKP je toliko zabavan – jedeš i plivaš i ima noći kojih se uopće ne sjećaš! – i slat ću organizatorima svoju sljedeću zbirku priča i pritom im ljubiti metaforička dupenca. Valjda će shvatiti poruku.

Andrés Neuman o 20 godina FEKP-a

Kad god pomislim na kulturne konflikte u Europi, na pamet mi padne onaj čudesni FEKP. Kad god se upitam kakav je smisao putovanja, na pamet mi padne mjesto gdje je nastao FEKP. Kad god mi spominju festivale na bilo kojem kraju svijeta, ispričam priču o FEKP-u. Tu strast za inteligencijom. Taj izvrstan program. Tu izvanrednu ekipu koju se ne može ne voljeti. I – last but certainly not least – taj smisao za humor. FEKP je ludilo koje daje suludo kvalitetne rezultate. FEKP je hrvatska revolucija: qualité, creativité et fraternité! Malo ću pretjerati, FEKP je lijek za (gotovo) sve naše boljke: kada ga upoznate, više ne možete biti cinični. Želimo mu još barem 20 godina!

Georgi Gospodinov o 20 godina FEKP-a

Apsolutno je istinito – i dvadeset godina kasnije sjećam se tih dana – među najsretnijim festivalskim danima u mom životu. Ono čega se sjećam jest pokretna gozba – sjajni pisci koji su istovremeno sjani ljudi (tako rijetka stvar), mladog Romana Simića, toliko prijatelja i toliko šala i smijeha – svijet jučerašnjice! Dragi Romane, mnogo lijepih želja za dugu i sretnu povijest FEKP-a. FEKP longa, stories brevis…