Prvi radni dan 13. riječkog sajma knjiga i festivala autora Vriska donio je, između ostalih događanja, nešto za što bismo donedavno rekli da je rijetkost rezervirana za iznimne prigode, no sada postaje gotovo normalno: predstavljanje knjige poezije koja je u kratkom roku doživjela drugo izdanje. Naravno, kada spomenemo ime Olje Savičević Ivančević trebalo je da smo, kao knjiški ljudi, posljednje vrijeme proveli u bunkeru bez interneta pa da ne znamo da su njene pjesme hit na mreži svih mreža, pa posljedično i ne čudi dobra prodaja knjige »Divlje i tvoje«, koju je u svojoj mudrosti objavila Fraktura.

Predstavljanje je u Rijeku tako dovelo autoricu, ali i njenog urednika, suvlasnika donedavnog izdavača, a sada i knjižara Frakture, Seida Serdarevića, koji su se u razgovoru s moderatoricom Željkom Horvat Čeč dotakli poezije, društva, politike, izdavaštva, stvarnosti i fikcije…

Povratak poezije

Čeč je nakon uvodnog pitanja o spisateljičinu povratku poeziji dobro počela tezom o svojevrsnom povratku poezije u internetsko doba. Neke ta tema/teza već nervira, jer uporno tvrde da poezija nikada nigdje nije ni otišla, pa i ako je Serdarević ponudio slično tumačenje, dodao je i da književnosti nema bez poezije te da ako nema dobre poezije, ne može biti ni dobre proze, ili esejistike.

– Poezija se igra jezikom, istražuje, bez pjesnika ne možemo vidjeti ono što ona vidi. Internet, s tim »attention spanom«, učinio je da se poezija u tome dobro snalazi, pa su ljudi počeli više kupovati i knjige poezije – rekao je Serdarević, dodavši da je sada zanimljiva pojava jakih ženskih pjesničkih glasova.

Autorica je rekla da ne bi trebalo obraćati previše pažnje na »lajkove« i »šerove«, jer oni mogu i zavarati, no njoj je kod stvaranja ove zbirke bilo važno da široko zahvati tematski korpus od intimnog do političkog, zato što po njenu tumačenju živimo u vremenima u kojima se prelako šire strah i fašizmi, pa zašto onda ne širiti i hrabrost.

– A poezija je idealna za to. I ova je knjiga više nego ijedna druga moja knjiga upućena čitatelju, traži dijalog u kojem se dovršava – rekla je Savičević Ivančević.

Živjeti od pisanja

Zanimljiv je bio dio razgovora o radu na knjizi. Naime za redoslijed pjesama, koji su prema moderatorici dobro posložene te zbirci daju fini ritam, zaslužan je Serdarević, koji je rekao da nije imao zamjerki na pojedine pjesme, ali jest na njihov poredak, pri čemu se gubio ritam izražen u pojedinačnim pjesmama. Na tome se onda radilo, a autorica je prihvatila neke njegove sugestije, što je završilo dobro izbalansiranom zbirkom.

A kako je profesionalno živjeti od pisanja? Spisateljica na to ni sama ne zna kako odgovoriti, no eto nekako ipak uspijeva. Puno, kaže, piše, razne tekstove, prozu, poeziju, kolumne, vodi i radionice pisanja; potpuno je posvećena književnosti. A po pitanju sljedećih spisateljskih aktivnosti, rekla je da je u ožujku prestala raditi na rukopisu novog romana, no da će, nada se, nastaviti na njemu raditi najesen. Priča je to koja stavlja u fokus žene koje ostaju kod kuća, u pozadinama, nakon što im muževi odu u ratove.

– Kako su te žene opstale? Pa tako što su imale ljubav prema životu i prema drugim ljudima. U volji za životom i za radosti ja pronalazim uporište za taj moj budući rukopis – zaključila je Olja Savičević Ivančević.