Iz devedeset čitatelju ponuđenih priča jasno je kako je svaka od devet zastupljenih autorica naučila kroz taj oblik književne forme iskazati ono što želi reći – misli, osjećaje, stavove
povezane vijesti
RIJEKA – Iako je vrlo skromno nazvana brošuricom, ova knjiga na način pravih kvalitetnih udžbenika zorno kroz primjere pokazuje kolike su to koristi od pohađanja tečajeva kreativnog pisanja, u ovom slučaju nekoliko radionica kratke priče koje je u okviru CeKaPe programa u Rijeci vodio Nikola Tutek. Naime, iz devedeset čitatelju ponuđenih priča jasno je kako je svaka od devet zastupljenih autorica naučila kroz taj oblik književne forme iskazati ono što želi reći – misli, osjećaje, stavove, poruke, upozorenja…, a sve je to pritom izneseno kroz mahom zanimljive i kvalitetne pripovijetke od kojih su neke pravi mali literarni biseri koji nedvojbeno potvrđuju uočljivu dozu nadarenosti svojih autorica.
Polaznice riječkih tečajeva
U knjizi su zastupljene polaznice riječkih tečajeva – Andrea Peračković Žigo, Bojana Horvat, Dijana Kadić, Gloria Fabijanić Jelović, Helena Mičetić, Helga Kunst, Lorena Šimunić, Maja Obućina i Mirela Čirjak, a Nikola Tutek, urednik ovog izdanja od dvjestotinjak stranica, odabrao je i stilski i tematski raznoliko štivo pa je, primjerice, uz klasične priče s opisom jedne zgode moguće uživati i u kvalitetnom esejističkom pristupu, neobičnim igrama s grafičkim izgledom teksta, crtežima i slikama, kombinaciji pjesme i priče, kritičkom pristupu, duhovitostima i crnom humoru (češće), SF literaturi i pričama iz postapokaliptičnog doba, dječjoj priči, anegdoti… Poput pripovjedačkog pristupa raznoliki su i tematski okviri pa ćemo čitati o najčešće neuspješnim ljubavima, samoći i osamljenosti, ubojstvu i samoubojstvu, nasilju općenito te posebno onom prema ženama, ratu, tragediji izbjeglištva, prolaznosti, položaju manjina, siromaštvu…
Autorice su pritom najčešće uspješno »pohvatale« sve savjete i upute mentora pa je tekst većine priča sažet, jasan i koncizan, likovi su jednostavni i životni, priče teku bez nepotrebnih okolišanja i pripovjedačkog pretjerivanja, dijalozi su – kad ih ima – sažeti, a posebno su dobri često vrlo efektni i dojmljivi završeci koji obično nude i poantu cijele priče budeći kod čitatelja reakciju, što znači da su te kratke priče dobro napisane. Učeći se izražavati u ovoj formi autorice su mahom pisale o sebi i društvu koje ih okružuje, ali se nisu libile ni dati mašti maha i otputovati u daleku ili ne tako daleku budućnost, odnosno prošlost. Naravno, o interesu samog čitatelja ponajviše ovisi koje će mu teme biti zanimljivije, ali nedvojbeno je da je, primjerice, Helga Kunst u izvrsnoj »Odgoj« moćnom pričom položila temelje i za puno opsežniji književni izraz, čak i film, kao što se sjajno dotakla teme nasilja nad ženama (»Osuda«) ili antiratne tematike (»O obitelji i ratu«), a u njezinom je stilu uočljiv i esejistički (»Ljepota«) te društveno-kritički (»Raz-um«) pristup.
Zbornik kratkih priča
Bojana Horvat u većini svojih priča sjajno stvara likove i prenosi dijaloge pri čemu je sklona dobro odmjerenom i vrlo uspješnom crnohumornom i ironičnom pristupu posebno uočljivom u izvrsnoj »Cimerica« i sličnoj joj »Velika konjunkcija«, dok je tragedija dječjih patnji malih izbjeglica emocionalno vrlo dojmljiva u priči »Krhotina«. O položaju Roma, posebno onih koji žele drukčiji život, ali ga zbog sredine koja ih odbacuje ne uspijevaju ostvariti, izvrsno govori priča »Nurija« Maje Obućine, a Mirela Čirjak je u također emocijama snažnoj »Bez riječi« majstorski opisala posljedice života bez kvalitetne komunikacije, kao što je i u priči »eS« uspješno dotakla temu smrtnosti. »Odlazak« Dijane Kadić odlična je, ali i mučna priča o obiteljskom nasilju koje žena ne želi prijaviti, a o problemu nedjelovanja i nereakcije na negativnosti koje uočimo jako dobro govori »Autobus« Lorene Šimunić.
Umješnost u preslikavanju zbivanja iz stvarnosti u gotovo svakoj svojoj priči pokazuje Gloria Fabijanić Jelović (»Vlak u pokretu«, »Psovka u eteru«), umješnost gradnje priče koja iz kratke lako može prerasti u razgranatu iskazuje Andrea Peračković Žigo u vrlo zanimljivoj »Pismo«, a isto se može reći i za priču »Pokloni« Helene Mičetić, jednu od najdužih u ovom zborniku kratkih priča koji svjedoči kako su polaznice dobro savladale zanat, što potvrđuje i njihov mentor Nikola Tutek koji u predgovoru, između ostalog, kaže i ovo: »Brošurica je zapravo razuzdana banda priča koje će vam rado reći puno toga što želite i ne želite čuti. Banda koja će vas nasmijati, zamisliti, rasplakati i učiniti vam sve što želi. Čitatelj obično ne može niti poželjeti više od toga«, zaključuje Tutek.