RIJEKA – Za svoju već treću knjigu koju su objavili riječki izdavači (najprije Adamić, potom Naklada Val), splitska književnica Slobodanka Boba Đuderija odabrala je oveći ispovijedni tekst koji je teško nazvati romanom jer to nije, iako ima određene elemente tog proznog oblika.

Naime, »Da se ne baci« u osnovi je iskrena ispovijed autorice o njenom i životu njene obitelji s majčine i očeve strane, pa bi po tim karakteristikama bila riječ o autobiografiji. A opet to nije jer knjiga donosi i brojne dijaloge, osvrte na stvarnost, analize… Riječ je, dakle, o jednom »književnom mješancu«, koji je u suvremenoj književnosti sve češći, djelomično i stoga što tijekom posljednja dva-tri desetljeća mnogi pisci u književnost ulaze preko interneta, blogova, Facebook statusa, Twittera, portala i ostalih čuda suvremene digitalne tehnologije i komunikacija.

Direktan prijenos stvarnosti

Baš to itekako se osjeti u tekstu Đuderije koja je, očigledno slijedeći višegodišnju povezanost s Facebook, blog i portal pristupom književnosti, odlučila baš tim stilom i načinom progovoriti o sebi i svojoj obitelji. Upravo zato u tekstu nema izmišljenih imena i događaja, već se jednostavno pripovijeda sve što je bilo i što jest. Naravno, taj odmak od fikcije djeluje neknjiški i zasmetat će klasičarima, kao i svakome tko od književnosti želi dobru priču i fikciju. No istodobno će mlađi dio pratitelja književnosti biti zadovoljan i mnogima će draže biti čitati »direktan prijenos stvarnosti«, no mučiti se sa simboličkim i skrivenim značenjima kroz koje autor nastoji nešto poručiti i reći čitatelju.

U svakom slučaju, Boba Đuderija iznosi nam sliku svog života, pri čemu je temeljni događaj koji sve dijeli na prije ili poslije – Domovinski rat. Naime, njena je obitelj srpskog podrijetla te nedugo po početku Domovinskog rata seli iz Splita na jedan od dalmatinskih otoka, a povod je to što imaju krivo prezime pa u Splitu nailaze na brojne poteškoće. Nije im ni na otoku sve savršeno, ali je ipak bolje, a kad sve prođe Boba se vrati u Split, isto učini i brat, otac u međuvremenu umre, a majka nastavlja živjeti na otoku te povremeo odlazi u Split kćeri koja s 28-godišnjim sinom živi kao samohrana majka. I o svemu tome, uključujući i priču o prošlosti svoje obitelji po očevoj i majčinoj strani, autorica piše, pri čemu korištenjem stvarnih imena jasno upućuje kako ne izmišlja, već pred nas donosi istinitu priču.

Dalmatinska ikavica

Njena je ispovijed, na što su oni koji je prate preko društvenih medija već navikli, puna britkog humora, ironije i cinizma te povremene opravdane kritike prema manama hrvatskog društva, kako onima iz nedavne prošlosti, tako i ovima današnjima koje zahvaća kroz priče o sveprisutnoj koroni, kao i o potresu u Zagrebu. Ta aktualnost svakako je jedan od aduta ove knjige pisane u prvom licu i uz obilato korištenje dalmatinske ikavice i govornog instrumentarija tog dijela Hrvatske. Nedvojbeno je kako sama priča pruža poprilične mogućnosti jer obrada teme vezana za nacionalnu isključivost i patnju zbog toga što nisi dio većinskog stanovništva, nosi itekako puno mogućnosti za snažne literarne trenutke.

No Đuderiji to, čini se, nije cilj i sve što želi, a to radi dobro, je ispričati svoju priču pa tako svjedočimo dijelu onoga što su na svojoj koži devedesetih, pa i kasnije, osjetili njeni sunarodnjaci koji su ipak odlučili ostati jer ne vide drugu domovinu osim ove u kojoj su rođeni. Sve u svemu, »Da se ne baci« zaista ne treba baciti jer čitatelj može nakon pročitane knjige itekako shvatiti tko je i što je Slobodanka Boba Đuderija te što je sve morala proći i prolazi da bi mogla živjeti.

O autorici

Slobodanka Boba Đuderija rođena je 1963. godine u Šibeniku, a od 1965. živi u Splitu. Prvi javni literarni istupi bili su na blogu Marchelina te u humorističnom podlistku »Pomet« Slobodne Dalmacije. Pisala je za mnoge portale i tiskane medije. Prvu knjigu, i to zbirku pjesama, objavljuje 2007. godine pod naslovom »Morske erotske«. Potom slijedi zbirka priča »Marčelina – kompilacija erotsko-domoljubnih kompilacija« (2011.), »Zovem u vezi posla« (2016.), »Marčelina – nisam vam sve rekla« (2017.) te »Da se ne baci« (2020).