Knjiga »Žigice« novi je balzakovski doprinos Jurice Pavičića literarnom predstavljanju hrvatske stvarnosti. Novi Pavičićev roman ima, a na to smo kod ovog sjajnog autora već navikli, sve što dobar društveni roman mora imati – zanimljivu priču, dobro izgrađene likove, napetost vezanu uz istragu zločina te jasno uočljive poruke do kojih će čitatelj doći sam donoseći zaključke.

Priča je ovog puta vezana uz strašan požar na Mosoru, vatrenu stihiju koja je uništila velik dio područja oko te planine nedaleko od Splita te uzela i jedan život. Zadatak otkrivanja uzroka požara dobivaju mladi policijski inspektor Petar Foretić te Stanko Barada, iskusni inspektor protupožarne zaštite. Barada će brzo ustanoviti kako je požar podmetnut, a na Foretiću će biti da otkrije tko je to učinio. Istraga ga vodi do umirovljenika Mladena Božikovića, mirnog obiteljskog čovjeka i planinara. Božiković u tom činu nije bio sam, a što se dogodilo i zašto je u zločin krenuo čovjek čiji je dotadašnji život bio bez ikakve sjene, pitanje je koje će kroz istragu razrješavati mladi inspektor Foretić.

Nekoliko zločina

Naravno, istraga i njezin po glavne krivce tragičan završetak onaj su dio romana koji osigurava zanimljivu priču, a u pozadini svih opisanih zbivanja su prave poruke vezane uz analize društvenih sustava koji dovode do zločina, odnosno grade takve uvjete da od normalne osobe stvore zločinca. Najuočljivije je to baš u temeljnoj priči ovog romana u kojem je glavni lik nepravedno doveden u košmarno stanje iz kojeg je jedino rješenje – zločin! Upravo tako, kao da poručuje Pavičić, potpuno normalni i obični ljudi i postaju zločinci. Ne svojom, već krivnjom društva koje ih je svojim zakonima i sustavima jednostavno natjeralo na taj čin. Naravno, ti su sustavi i odredbe rezultat svega što se zbivalo na prostorima bivših država ovog područja i sadašnje Hrvatske tijekom posljednjih stotinjak godina povijesti, a to znači da na život Pavičićevih likova itekako utječe ono što se događalo nakon pobjede komunizma i nacionalizacije privatnih zemljišta, odnosno kapitalističke privatizacijsko-pretvorbene velike pljačke ostvarene devedesetih godina prošlog stoljeća. Jedno spojeno s drugim vodi u tragediju koja će u ovom romanu donijeti nekoliko zločina sa smrtnim ishodima.

Sve to autor nam je prenio kroz pet poglavlja dramaturški jasno podijeljenih na klasičan sustav uvoda, razrade i zaključka da bi pritom čitatelju pristup olakšao time što svako zasebno poglavlje u svakoj od tih cjelina nosi ime po jednom od likova, odnosno u tom pogavlju slušamo dio priče tog lika i tako pratimo razvoj radnje. Djelomično je i zahvaljujući takvom kompozicijskom pristupu Pavičić stvorio niz izuzetno životnih sporednih likova (Mirela, Mladenova supruga, negativac Katić, inspektor Stanko…), čije sudbine upotopunjuju glavnu temu ovog romana nizom drugih uspješno obrađenih motiva svakodnevice – osamljenost, bračna kriza, beskrupulozni pristup zaradi…

Vrsni pripovjedač

Kad je o pripovijedanju riječ, tu je autor još jednom iskazao svoje brojne odlike odlično pripremljenog vrsnog pripovjedača. Uvodni dio romana vezan uz meteorološke prilike prava je mala studija o vjetrovima, opisi vatrene stihije izuzetno su dobri i dojmljivi, opis policijske istrage krajnje je realan i dokumentaristički, katarzičan završetak donosi pobjedu, gorku, ali pobjedu dobra nad zlim, a jedan od najblistavijih trenutaka romana je iznimno dobro upotrijebljen kontrast kad Mladenova supruga Mirela, shvativši da je njezin suprug krivac za požar, ali i znajući zbog čega je on to učinio, kaže mužu: »Dobar si ti čovik!« U toj je iskrenoj pohvali za zločin sadržana sva tragika priče i ovog romana i mnogočega drugog u suvremenom hrvatskom društvu koje je Jurica Pavičić još jednom sjajno opisao.

O piscu

Jurica Pavičić rođen je 1965. u Splitu gdje i danas živi. Od 1989. radi kao filmski kritičar i kolumnist različitih novina, a od 2000. novinar je i kolumnist Jutarnjeg lista. Dobitnik je najznačajnijih hrvatskih priznanja za novinarstvo i filmsku kritiku. Autor je i više publicističkih knjiga. Kao književnik debitirao je romanom »Ovce od gipsa«, po kojem je snimljen i film u režiji Vinka Brešana. Uslijedili su romani »Nedjeljni prijatelj«, »Minuta 88«, »Kuća njezine majke«, »Crvenkapica«, »Žena s drugog kata«, »Crvena voda« i »Prometejev sin«; zbirke priča »Patrola na cesti« i »Brod u dvorištu« te zbirka izabranih priča »Skupljač zmija«. Kratke priče i romani Jurice Pavičića prevedeni su na više jezika. Roman »Crvena voda« osvojio je nagrade »Fric« i »Ksaver Šandor Gjalski« te doživio iznimnu recepciju u Francuskoj gdje je 2021. osvojio više nagrada.