Ove godine navršavaju se dvije obljetnice – 100. godišnjica rođenja američkog pisca Trumana Capotea i 40 godina od njegove smrti.

Kao scenarist, dramaturg, pisac romana koji se temelje na istinitim događajima, intelektualac, superzvijezda i genij, Capote je bio jedinstvena osoba svog vremena.

Jedan je od najkontroverznijih pisaca američke književnosti, koji je svjetsku popularnost stekao romanom »Hladnokrvno ubojstvo«.

Zvali su ga »rajska ptica jet-seta«, »briljantni mali monstrum iz Alabame«, »američki Proust«… Kroničar elegancije, bludnik, prvorazredni »dandy« i genijalni samoreklamer, Truman Capote bio je osoba u čijem su ekscentričnom šarmu i sarkazmu uživale i pribojavale ga se najznačajnije ličnosti tadašnjeg političkog i kulturnog života Amerike.

Pod imenom Truman Streckfus Persons rođen je 30. rujna 1924. u Louisiani, u New Orleansu, a preminuo je 25. kolovoza 1984. u Los Angelesu. Bio je usamljen kao dijete, što se, smatraju, odrazilo i na njegov književni stil. Majka mu je pri porodu imala samo šesnaest godina, što je rezultiralo razvodom roditelja kad je Capote imao tek četiri godine, te je tada poslan u Alabamu gdje su ga odgajali majčini rođaci, koje je kasnije opisao u pripovijetki »Božićna uspomena«.

Bio je susjed i prijatelj Harper Lee, autorice romana »Ubiti pticu rugalicu«. Godine 1933. seli u New York majci i njezinu drugom suprugu, te mu se tako mijenja ime u Truman Garcia Capote. Pohađao je Trinity School, a sa 17 godina dobiva dvogodišnji ugovor u New York Timesu. Godine 1943. piše roman »Ljetno krstarenje« koji je naknadno objavljen 2005. godine, a samo zahvaljujući tome što su u njegovom stanu u Brooklynu nađeni rukopisi.

Godine 1948. objavljen mu je prvi roman »Drugi glasovi, druge sobe«, kojim je odmah izazvao pozornost i priznanje književne kritike, ali jednako tako i kontroverze, ponajviše zbog pristupa homoseksualnosti. Međutim, prevladalo je mišljenje da se na američkoj literarnoj sceni pojavilo novo ime vrijedno pažnje. Na listi bestselera New York Timesa nalazio se punih devet tjedana, za vrijeme kojih je prodavano i do 26.000 primjeraka knjige. Knjiga govori o mladom transvestitu u potrazi za srećom. U tom romanu i novelama »Drvo noći« nastavlja tradiciju takozvane gotske književnosti, oslikavajući osjetljive likove u dekadentnom okruženju i grotesknim situacijama.

Nakon toga uslijedio je 1958. godine »Doručak kod Tiffanyja« koji je dostigao svjetsku popularnost, pogotovo ekranizacijom Blakea Edwardsa s Audrey Hepburn u ulozi Holly Golightly. Roman opisuju kao »pravi mali dragulj, prožet nostalgijom i nježnošću«, dok je nepredvidljiva i nepostojana, šarmantna i neuhvatljiva Holly jedan od rijetkih ženskih likova u suvremenoj književnosti koji je nezaboravan.

Capote je uspjeh postigao i romanom »Hladnokrvno ubojstvo« (1966.), u kojemu novinskim stilom i na temelju dokumentacije prikazuje višestruko ubojstvo. Nedovršeni roman »Uslišene molitve«, djelomice objavljen 1975. godine, ironizira poznate osobe iz svijeta kulture i medija. Posljednje dovršeno djelo mu je »Muzika za kameleone« iz 1980. godine.

U njegovim se djelima isprepleću humor i strava te s lakoćom prenosi čitatelja u strane, neobične svjetove, kao i u uobičajene, urbane krajolike.

Roman »Hladnokrvno ubojstvo« primjer je takozvanog novog novinarstva. Taj su pojam uveli kritičari 1960-ih godina opisujući djela američkih književnika među kojima su Truman Capote, Norman Mailer, Tom Wolfe i Gay Talese, koji su književnim izražajnim sredstvima pisali o stvarnim pričama i dramatski izvještavali o stvarnim događajima. Capoteova teorija da će se novinarstvo morati povući pred novom umjetničkom formom, »nefikcionalnim romanom«, u središtu je njegove knjige »Hladnokrvno ubojstvo«. Capote je 1959. pročitao članak koji mu je ponudio idealnu temu da provjeri svoju teoriju – bogati farmer iz Kansasa Herbert Clutte i članovi njegove obitelji ubijeni su bez poznatog motiva.

Događaj opisan u članku Capotea fascinira i on poziva Harper Lee, svoju prijateljicu iz djetinjstva. Zajedno putuju u Holcomb, a istraživanja, intervjuiranja i promatranje male sredine koju je pogodio zločin rezultiraju tisućama stranica bilježaka te na koncu romanom koji je Capotea uveo na svjetsku književnu scenu. Književna kritika, baš kao i publika, složila se da »Hladnokrvno ubojstvo« zauzima važno mjesto među kriminalističkim romanima te ga se ujedno smatra pionirom krimića baziranih na istinitim događajima.

Iako su žrtve, počinitelji pa i njihova sudbina već poznati čitatelju, Capote svojom slojevitom naracijom zaokuplja, a literarni prostor omogućava njegovim antiherojima da se približe čitatelju na emocionalnoj razini i izazovu suosjećajnost. Upravo slojevitost čini ovaj roman drukčijim od drugih romana istog žanra. Truman Capote je roman pisao usporedno s događanjima, a jedinstven psihološki svijet zatvorenika opisao je iz prve ruke. Budući da je knjiga već u početku izazvala oduševljenje, nisu se propitivale činjenice koje Capote navodi, pa su kasnije neki sudionici intervjua kritizirali da su krivo citirani, a da su neke situacije pogrešno opisane ili da se nisu dogodile. Očigledno je autor ipak iskoristio umjetničku slobodu i iza sebe ostavio svevremenski roman.

Godine 1967. u SAD-u je snimljen film »In Cold Blood« (kod nas se uobičajio prijevod »Hladnokrvno ubojstvo«, a pojavljivao se i precizniji prijevod »Hladnokrvno«), u režiji Richarda Brooksa.

Radnja je ukratko sljedeća – dvojica bivših zatočenika na uvjetnoj slobodi, mladići Perry Smith i Richard Hickock zvani Dick, susreću se na Dickovu inicijativu u Kansasu ujesen 1959. Dick je od zatvorenika s kojim je dijelio ćeliju čuo da Herbert Clutter, glava imućne farmerske obitelji, čuva u svom sefu pozamašnu svotu novca, te predloži Perryju da ga zajedno opljačkaju. Perry prihvati prijedlog i dvojac uskoro krene prema farmi na osami, zastavši u usputnom dućanu kako bi kupili uže za vezanje i samoljepivu traku da je zalijepe na usta žrtava. Usred noći upadaju u obiteljski dom Clutterovih, ali ne pronalaze sef jer Herbert novac ne čuva kod kuće nego u banci, a za tekuće poslovanje koristi čekove. Ne želeći ostaviti za sobom svjedoke, dvojica kriminalaca odluče ubiti sve ukućane – Herberta, njegovu suprugu i njihovo dvoje tinejdžerske djece, maloljetne kćer i sina…

Prema najavnom tekstu Kina Tuškanac, hladnokrvno i brutalno ubojstvo četveročlane farmerske obitelji šokiralo je Sjedinjene Američke Države te je bilo jedan od onih graničnih događaja koji su rušili idealiziranu predodžbu o smislenoj, ugodnoj i prosperitetnoj egzistenciji poslijeratne Amerike, a pogotovu o ruralnoj, pastoralnoj idili.

Kad se otkrio banalan motiv za ubojstva i da su počinitelji dvojica mladih probisvijeta koji su strašan zločin izvršili na temelju pogrešne informacije, vođeni vlastitom socijalno-emotivnom insuficijentnošću, udruženi osjećaji apsurdnosti i straha proželi su Amerikance. Opasnost više nije dolazila izvana, od »zlog« komunističkog imperija i njegovih domaćih slugu i uljeza, nego od vlastitog podmlatka, naličja vlastitog psihodruštvenog stanja.

Čim se zločin zbio, Truman Capote pohitao je u Kansas i reportažno pratio policijsku istragu koja je isprva tapkala na mjestu te imala sasvim krive pretpostavke o motivima ubojstava i mogućim počiniteljima, a razrješenje je stiglo slučajno i banalno, kakav je i zločin sam bio – da se nije dogodilo u stvarnosti nego u fikciji, bilo bi posve neuvjerljivo.

Capote je pratio i uhićenja odnosno privođenje ubojica, i sudski proces za vrijeme kojeg se s njima sprijateljio, pogotovo s Perryjem koji je pokazivao stanovite umjetničke sklonosti. Zainteresiran za filmsku adaptaciju, Capote je rukopis davao na čitanje nekim filmskim poznanicima, a dvojica od njih, obojica vrlo ugledni, Otto Preminger i Richard Brooks, poželjela su ga ekranizirati. Brooks je bio brži i otkupio je od Capotea filmska prava za 400 tisuća dolara te snimio film pod producentskim okriljem Columbia Picturesa.

U kolovozu 1984. Truman Capote odletio je u Los Angeles i priopćio svojoj prijateljici Joanni Carson da misli da umire. Ona je dopustila Capoteu da ostane s njom nekoliko dana, a u kolovozu 1984. godine Capote je umro u Carsonovom domu Bel Air u Los Angelesu. Smatra se da je uzrok smrti njegova ovisnost o drogama i alkoholu.

Capote je tvrdio da su ga riječi oduvijek spašavale od tuge, a zaključimo s njegovim citatom: »Život je prilično dobro dramsko djelo s loše napisanim trećim činom.«